Pismo predstavniku HEP-a:
Pretpostavljam da bi Vas kao organizatore tribine mogli zanimati odgovori predstavnika HEP-a na moja pitanja, a i na još neka pitanja koja ću samo dotaknuti u ovom pismu, na koja bi od mjerodavnih trebalo dobiti odgovore. Ovaj tekst upućujem na slobodno raspolaganje i jednom broju osoba za koje pretpostavljam da u Hrvatskoj žele promijene - na bolje.
Poznato je da je prilikom odlučivanja o gradnji novih elektroenergetskih (i drugih) objekata potrebno znati odgovore na niz pitanja kao što su npr. : gospodarstvenost pojedinog rješenja; tehničku izvodivost zamišljenog načina korištenja; dostupnost primarnih energenata; sigurnost opskrbe (pravi energent u pravo vrijeme na pravom mjestu); društvenu prihvatljivost pojedinog energenta i ono što na nju utječe; koji i koliki su utjecaji na okolinu; kojim načinom koristiti pojedini izvor; učinkovitost korištenja zbog gubitaka u energetskim transformacijama i prijenosu i distribuciji energije; znanje o tome koje energetske objekte graditi danas, što planirati za sutra (10-20 godina) i što poglavito istraživati za prekosutra (20-50 godina).....
U današnje vrijeme gotovo razorenog gospodarstva (i ne samo gospodarstva) u Hrvatskoj, posebno je važna gospodarstvenost pojedinog rješenja, te sam stoga upitao HEP o cijeni kWh električne energije koja bi se proizvodila u HE Ombla. Također po mojem mišljenju izuzetno je važno razjasniti neka pitanja tehničke izvodivosti same elektrane od kojih su posebno važna: 1. trodijelna zavjesa - "brana" visine oko 400 m za osiguranje nepropusnosti kraškog terena i 2. zaustavljanje prirodnog toka rijeke Omble duboko ispod razine mora (do -130 m) i njegovo usmjeravanje na turbine HE.
Vrijedi uz to istaknuti da će, u posebno lošem stanju u koje je nestručnošću (i korumpiranošću) onih koji su odlučivali, dovedena energetika u Hrvatskoj, ako se u toj grani hitno ne promijeni pristup rješavanju problema, stanje ubrzo postati još mnogo gore - čak katastrofalno. Stoga treba dati odgovore i na niz drugih pitanja.
Posebno je važno dobiti vjerodostojna objašnjenja nedavnih prekomjernih poskupljenja energenata u Hrvatskoj. Cijene energenata u Hrvatskoj posve su neprimjerene kupovnoj moći stanovnika. Npr. od 20. veljače 2012. kada je počeo cjenovni udar na potrošače naftnih derivata u Hrvatskoj (i poskupljenja svega onoga što je slijedilo) u razdoblju do tada, a i u razdoblju od tog datuma do danas, u svijetu je cijena nafte u kontinuiranom padu, a cijene naftnih derivata u Hrvatskoj danas su znatno više nego prije stampeda poskupljenja (od 20.2.).
Isto tako slijedio je prekomjerni porast cijene plina za domaćinstva, iako je cijena plina koju su do tada plaćali bila 11-12 puta viša od proizvodne cijene plina iz našeg dijela Jadrana, a cijena plina u svijetu već je oko 5 godina u padu. Hrvatska bi još neko vrijeme (desetak godina) imala gotovo dovoljno (uz racionalizaciju potrošnje u nekim sektorima čak i suviška) našeg plina da do trećine ukupno proizvedenog plina u Hrvatskoj ne izvozi u bescjenje u Italiju (trošak Talijana za naš plin iz Jadrana je oko 8-9 puta manji od cijene koju su do poskupljenja plaćali stanovnici Hrvatske). Najveći dio električne energije u termolektranama u Hrvatskoj se proizvodi iz plina, a što će biti za desetak godina kada se iscrpe domaće rezerve plina, a sigurna opskrba plinom niti kopnenim putem niti brodovima (LNG) nije niti na vidiku? Rezerve nafte u Hrvatskoj su također kratkog dosega (svega desetak godina). Proizvodnja nafte (2011.) je pala na manje od pola milijuna tona i zadovoljava tek oko desetinu potreba Hrvatske za naftom. Čime će Hrvatska uz velikim dijelom razoreno gospodarstvo moći plaćati uvoz tih primarnih energenata u budućnosti?
U Hrvatskoj je poskupjela i električna energija, iako primarni energenti za njenu proizvodnju nisu poskupjeli, a HEP je već godinama vrlo neracionalan u svom poslovanju. Pojedinih godina (npr. 2003.) u dovođenju električne energije od elektrana do potrošača (i samopotrošnji elektrana) izgubio je HEP više električne energije nego je potrošila cjelokupna industrija u Hrvatskoj, no danas je stanje nešto bolje. Svaka zemlja nastoji u svakom trenutku proizvesti toliko električne energije (zbog njenih svojstava - problem skladištenja) koliko joj treba. Već godinama se to u Hrvatskoj zanemaruje. Struktura proizvedene električne energije u Hrvatskoj je vrlo nepovoljna - nesigurna, jer oko pola (50 %) električne energije proizvodi iz obnovljivih izvora (u hidroelektranama - a što kad nema kiše?). U EU27 godine 2009. termoelektrane čine 55, 7%, nuklearne 27,8 %, a obnovljivi izvori 16,4 % (hidro 11,6, vjetar 4,2 ostalo 0,6) ukupno proizvedene el. energije, pa žele u dogledno vrijeme povećati njihov udio na 20 % (što je otprilike prosjek u svijetu), što ne bi imalo bitan utjecaj na sigurnost opskrbe.
Stoga razvitak elektroenergetskog sustava u Hrvatskoj, koja danas uz 30-40% uvoza električne energije, proizvodi oko 50 % električne energije iz obnovljivih izvora, treba biti baziran prvenstveno na termoelektranama dostupnog energenta izgrađenim po pravilima struke, a ne na dodatnim obnovljivim izvorima (vjetar, sunce) koji su za korištenje u svijetu danas još preskupi (u odnosu na konvencionalne elektrane), pa se stoga neznatno koriste za proizvodnju električne energije. Uz to vrlo nesigurno bi bilo korištenje nuklearne energije u našem neorganiziranom društvu (no to bi se vremenom moglo promijeniti) i s nekim političko - poduzetničkim strukturama koje žele uvoz RAO iz EU, a ne žele nuklearne elektrane, kao što su i vrlo upitni projekti još upitnijih investitora za izgradnju "najvećih termoelektrana na plin" u Vukovaru i Slav. Brodu.
Prema podacima DOE-USA (travanj 2012.) iz vjetra se u svijetu 2009. proizvelo 1,39 %, a iz solarnih manje od 0,1 % ukupno proizvedene električne energije. Vrijedi spomenuti da se iz ugljena danas u svijetu proizvodi oko 40 % el. energije, a najozbiljnija predviđanja njegova udjela u proizvodnji el.en. u 2035. god pokazuju njegov udjel od 37% (unatoč "zabrinutima za spas planeta" ; u deset godina nakon Kyoto hapeninga upravo je od svih energenata najviše povećana potrošnja ugljena u svijetu - azijsko-pacifička regija troši ugljena kao cjelokupni ostatak svijeta), a udio nuklearnih elektrana je danas oko 14 %, a 2035. bude isti.
Uz to i ti mali postotci električne energije iz dodatnih obnovljivih izvora proizvedeni su u državama vrlo velikog udjela termoelektrana i nuklearnih elektrana, a malog udjela ukupnih obnovljivih izvora energije (nemaju dovoljno hidroenergije) u proizvodnji električne energije, pa ne utječu bitno na sigurnost proizvodnje i opskrbe el. energijom. Tu preskupu proizvodnju električne energije iz vjetra i sunca si danas mogu dozvoliti bogate zemlje čiji je GDPppp po stanovniku dva ili više puta veći nego je u gospodarski razorenoj Hrvatskoj. Prema procijeni CIA-e u EU27 2011. god. prosječni je GDPppp 34000 USD/st, a u Hrvatskoj 18300 USD/st. Nema materijalnih uvjeta da se u Hrvatskoj izravno provodi sve ono što mogu mnogo bogatije države u svijetu, pa tako niti ono što je u interesu EU, a nije u interesu puka u Hrvatskoj koji se sa 29 % glasova birača odlučio za članstvo u EU.
HEP je 2009. prema službenim podacima MING-a, iz, na sreću malog broja, solarnih elektrana plaćao "poduzetnicima" isporučenu el.energiju po 4,535 kn/kWh (prema nekim u medijima objavljenim podacima proizvodna cijena el.en. iz HE Ombla će biti 10-20 puta niža od spomenute), a onih na vjetar 0,866 kn/kWh, a prodavao je po 0,71 kn/kWh ("tržišno" gospodarstvo?). Ovakva politikom uvjetovana "darežljivost" HEP-a na štetu puka, je uzrok navale "poduzetnika" na goleme površine rezervirane u političko - poduzetničkim prostornim planovima obalnog područja Hrvatske za vjetrenjače i solarne elektrane (vjerojatno za izgradnju apartmana za naseljavanje stranaca "EU27 Florida" - vidi slično s golf igralištima) i "tutnjave" medija o "svemogućim" dodatnim obnovljivim izvorima (sunce, vjetar) za proizvodnju električne energije.
Za takvu proizvodnju el. energije Hrvatska "mora", na zahtjev EU, uvesti skupu opremu (vjetroelektrane i solare) proizvedenu u EU (slično je i sa uvozom protu stresnih igračaka za svinje iz EU - obveze hrvatskih uzgajivača svinja prema EU kako svinje ne bi patile - tj. da bi proizvodnja svinjetine u Hrvatskoj bila još manja, a uvoz iz EU još veći , o čemu su izvijestili mediji; slično su na zatjev iz EU ugašene neke za Hrvatsku izuzetno važne gospodarske djelatnosti). O korištenju tih dodatnih obnovljivih izvora za toplifikacijske i neke druge potrebe - što ima gospodarskog smisla - mediji u Hrvatskoj godinama ne informiraju dovoljno.
Dugogodišnje razaranje energetike i cjelokupnog gospodarstva izazvano je najvećim dijelom tzv. privatizacijom i poklanjanjem gotovo svega što vrijedi domaćim i stranim podobnicima (kako bi se strance između ostalog privoljelo, što je bilo posve suludo i štetno za cjelokupan puk, na ulazak Hrvatske u EU). Nikakva poskupljenja energenata i svega drugog što je slijedilo[u često običnim ljudima posve nerazumljivim računima za plin, vodu, odvoz smeća i za mnogo drugog je uveden i tzv. paušal - ili protupravna naplata nečega što potrošačima nije isporučeno (to je prije bila privilegija samo HEP-a, a sada svi gule stanovnike prodajom "careva novog ruha"), a što je enormno povećalo neke račune - 100 i više posto], neće pomoći izlasku Hrvatske iz krize nego će izazvati još veće i dublje probleme.
Umjesto golemih poskupljenja koje sve većem broju stanovnika otežavaju preživljavanje, politika bi se trebala pobrinuti za osmišljavanje razvitka Hrvatske (o tome više na stranicama MIRAH-a) o čemu se ne brine dovoljno još od osamostaljenja Hrvatske i što je uz privatizacijsku pljačku onoga što su generacije stanovnika Hrvatske stvarale godinama, dovela u ovo gotovo bezizlazno stanje krize. U osmišljavanju razvitka prvo treba objektivno ustanoviti sadašnje stanje svih područja važnih za život ljudi u Hrvatskoj. Zatim treba uz suglasnost stanovnika (koje nitko ništa ne pita) uspostaviti jasne opće prihvatljive ciljeve razvitka, a tek zatim iznalaziti putove njihova dosizanja (strategiju razvitka). Različitim interesnim grupama koje su se obogatile prisvajanjem golemih dobara stanovnika Hrvatske, takav način rješavanja problema ne odgovara. Dakako, bez povrata stanovništvu otuđene imovine (nacionalizacije opljačkanog i neovlašteno praktički poklonjenog domaćim i stranim podobnicima), čak ni osmišljavane razvitka neće spasiti Hrvatsku od sve dublje krize.
Umjesto da se bave krucijalnim pitanjima opstanka Hrvatske i njenih stanovnika, različite interesne grupe bave se paradom homoseksualaca i drugim "problemima" za skretanje pozornosti stanovnika od njihovog osnovnog problema - sve težeg preživljavanja.
Ako nešto od napisanog u ovom ili u pismu predstavniku HEP-a, nije dovoljno jasno, javite, pa ću objasniti, ako ću znati.
Pozdrav
Dr. Branimir Molak, dipl. inž.
www.mirah.hr
|
