Nema vijesti o Islandu. Zašto?
Kako to da čujemo sve što se događa u Egiptu, ali ne i vijesti o tome što se događa na Islandu?

U Island je, narod natjerao vladu da podnese ostavku, primarne banke su nacionalizirane, unatoč prijetnjama iz EU. Odlučeno je da se ne plaća dug koji je kreiran u Velikoj Britaniji i Nizozemskoj. Narod se odlučio na takav korak zbog loše financijske politike i prkosu zabrani javnog okupljanja koji su političari pokušali onemogućiti zakonom.

Cijelu revoluciju protiv političkih sila koje su stvorile gospodarsku krizu, građani su odradili na relativno miran način i sa jasnim ciljem. Cilj je bio direktna demokracija sastavljena od ljudi u parlamentu, a ne od političkih stranaka. Povrh svega su dokazali da se upornost u konačnici isplati. To je razlog zašto nije bilo prijenosa događaja iz Islanda tijekom posljednje dvije godine u zemljama EU.

Što će se dogoditi ako ostatak građana EU prihvati to kao primjer? Ima li EU uopće ikakve perspektive i budućnosti?

Ovo je sažetak događaja sa Islanda:

- 2008. Glavna banka zemlje je nacionalizirana, čime je prešla u državno vlasništvo. Krona, valuta Islanda devalvira i izgubila je vrijednost, dioničko tržište se zaustavlja. Zemlja je u stečaju;

-2008. Građani su uporni u prosvjedu ispred parlamenta kako bi dobili nove izbore. Prosvjedima su se izborili za ostavku premijera i cijele njegove vlade. Zemlja je u lošem gospodarskom stanju. Predlaže se zakon o vraćanju duga u Veliku Britaniju i Nizozemsku kroz plaćanje 3.500 milijuna eura, koji bi trebali biti plaćeni od strane ljudi Islanda mjesečno tijekom sljedećih 15 godina, uz 5,5 posto kamata;

- 2010. Ljudi su nezadovoljni i opet izlaze na ulice i traže referendum. U siječnju 2010. predsjednik uskraćuje suglasnost za referendum i objavljuje zabranu na popularnom okupljalištu za prosvjede. To je bila vjerojatno jedna od najvećih grešaka političara.

- U ožujku 2010. je referendumom ipak izglasano uskraćivanje isplate vanjskih dugova na kojem je 93% građana glasovalo potvrdno. U međuvremenu, vlada je pokrenula istragu kako bi dovela pred lice pravde sve one koji su odgovorni za krizu; među privedenima su bili mnogi visoki rukovoditelji i bankari. Interpol izdaje nalog za sve stranke koje su uzrokovale krizu i tereti ih kao pravne osobe. Većina optuženih bježe iz zemlje, kako bi izbjegli suđenje i javni linč. Okupljeni građani glasaju za novi Ustav u koji se uključuju naučene lekcije iz prethodnih grešaka, a koji će ujedno u potpunosti zamijeniti trenutni Ustav (koriste kopiju Danskog Ustava);

- Od 522 kandidata izabrano je 25 građana bez političke pripadnosti. Sve što je bilo potrebno za kandidaturu jest da ste odrasla osoba, starija od 18 godina i da imate pismenu podršku 30 ljudi;

- Ustavna skupština započinje sa radom u veljači 2011. Predstavljaju zakon koji je sastavljen od preporuka danih od raznih grupa građana u cijeloj zemlji. Navedena preporuka ulazi u sadašnji parlament koji potvrđuje predloženi zakon, dok je parlament sastavljen od ljudi koje je postavio narod, a ne od političkih stranaka. Parlament bira vladu, ministre i sve koji vode državna tijela.

Tako je izgledala u sažetku islandska revolucija:
- Ostavka cijele Vlade.
- Nacionalizacija banke.
- Referendum da narod može donositi ekonomske odluke.
- Sastavljanje odgovornog parlamenta.
- Preuzimanje prijedloga ustava od građana.

Jesmo li bili obaviješteni o tome putem medija? Je li bilo koji politički program, radio ili TV komentirao o tome? Ne!?

U Islandu su ljudi bili u stanju pokazati da postoji način da "tuku" sustav i dali su lekciju o demokraciji cijelom svijetu.

Piše: Alen Dodić