Ispričati se za nešto, pogotovo na državnom nivou, uvijek je problematično

Tako na pr. u Australiji pred godinu dana tadašnji prvi ministar (predsjednik vlade) K. Rudd ispričao se australskim urođenicima u ime bijele rase za sve uvrede, poniženja i nasilja što su ih ovi prouzročili kad su naselili ovaj kontinent.
Neki su to shvatili kao čin međusobnog pomirenja, dobre volje, oprosta, korak naprijed u međusobnim odnosima, potrebnim za funkcioniranje jednog društva, zajednice. Dok su drugi osporavali pravo prvom ministru da se uopće ispričava u njihovo ime, a još manje u ime onih koji su davno umrli.

Možda bi u ovom kontekstu trebalo uzest i Josipovićevu ispriku za zločine počinjenje nad Židovima u Hrvatskoj u vrijeme Drugog svjetskog rata.

Ali, kad je već smatrao potrebnim ispričati se, iz raznovrsnih razloga, bilo diplomatskih, bilo osobnih, onda je barem trebao znati zašto se ipričava.
Je li to bila isprika samo za tisuće pobijenih Židova ili isprika i za stotine tisuća drugih žrtava koje se prepisuju hrvatskom narodu. Nezaboravimo da u izraelskom spomen obilježju žrtvama holokosta u Yad Vashem u Jeruzalemu, u New Yorku i sigurno na drugim mjestima kugle zemaljske još stoji zapisano da je samo u Jasenovcu pobijeno više od 500.000 Srba!

Kad posjetnik tih mjesa to pročita i onda čuje vijest o Josipovićevoj ispric,i ne treba mu velika matematika da jedno spoji s drugim. Drugim riječima nas se i dalje optužuje za stvarne i nestvarne zločine. Tko je tome kriv?

Nevjerovatno je da hrvatski državni vrh, od samog početka uspostave nezavisne i suverene Republike Hrvatske nije ništa učinio da se ta obama, ta varka, to blaćenje hrvatskog imena u svijetu ne ispravi.

Ako smo za nešto krivi s time se treba suočit, to treba priznat, prihvatit, pokajat se i ići dalje. Ali se ne može prihvatit nešto što je obična podmukla laž, nastala u vremenima srbo-komunističkog zuluma nad hrvatskim narodom. Laž koja je namjerno plasirana u svijet da bi se hrvatski narod kaznio, uplašio, zasramio svog vlastitog imena, a što je najvažnije, odvratio od pomisli na svoju vlastitu državu.
Ne ispravit tu grješku, pogotovo danas, znači nastaviti prijašnju protu-hrvatsku politiku.

Koliko vrijedi Josipovićeva isprika vidi se po pisanju izraelskog dnevnog lista Haaretz, kako je prenio Radio Slobodna Europa, koji je posjet našeg predsjednika najavio tekstom u kojem podsjeća na fašističku prošlost Hrvatske, dok predsjedniku Josipoviću zamjera posjet Bleiburgu i politiku izjednačavanja žrtava komunizma i fašizma. Autor teksta Adar Primor smatra da bi se Josipović morao "potruditi da Hrvatska jednom zauvijek raščisti s fašističkom prošlosti".

Očito tog novinara nije briga za žrtve komunističkog terora, njega je samo briga za žrtve fašizma, to jest židovske žrtve. Ako je to tako, onda je to žalosno, jer žrtve su žrtve, bilo jedne ili druge strane ideološkog spektra, ispričati se jednim, a ne drugim, znači ne ispričat se ni jednima ni drugima. Možda bi trebalo podsjetit tog novinara da su na pr. u Jasenovcu poslje rata ubijani zarobljeni hrvatski vojnici i civili, koji su tu završili svoj Križni put.
S druge strane ne možemo mu prebacit, jer štiti svoje interese. Čije interese mi štitimo, danas nakon dvadeset i više godina od sloma 'bratstva i jedinstva'?

Mogli bi zaokružit ovu Josipovićevu posjetu i ispriku kao još jednu promašenu priliku da se Hrvatska u svijetu postavi na svoje vlastite noge, a ne kako to netko od nje traži.
A za to ostvarit treba se prvo u potpunosti suočit sa svojom vlastitom prošlošću, kakva god ona bila bila, ta katarza je potrebna da bi narod mogao zakoračit u bolju budućnost.

Stjepan Asić, Australija