Na redovitom studiju Odjela za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru predaje Suvremeni hrvatski jezik, a na poslijediplomskom Nazivoslovlje (Terminologiju). Odluku o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog standardnog jezika čiji je bio član, od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Vlade RH, Mamić je očekivao, kao što je to prešutno učinila koalicijska vlada i 2000. godine.
"Imaju druge poglede na jezična pitanja. Nije slučajno da je ministar u svom dopisu stavio naziv 'Institut za jezik i jezikoslovlje', kao ustanove koja bi trebala raditi posao Vijeća. Radio sam nekad u Institutu za jezik pa su ljudi mislili da se bavimo jezikom u anatomskom smislu. Mi smo željeli da se zove Institut za hrvatski jezik, a nije se smjelo. Morali smo objašnjavati da smo mi za jezik kao komunikacijski sustav. Ministar se poziva na Institut za jezik kao autoritet, a nije prihvatio njihove oštre reakcije na promjenu športa u sport i zdravstva u zdravlje u nazivima ministarstva", kaže Mamić.
Bilo je važno da sve hrvatske znanstvene relevantne ustanove budu zastupljene u ukinutom Vijeću: sveučilišta na kojima se studira hrvatski jezik, Matica hrvatska, HAZU, Leksikografski zavod Matice hrvatske, Hrvatsko filološko društvo.
"Na Institut ministarstvo može lakše djelovati nego na 12 pojedinaca, istaknutih jezikoslovaca koji misle svojom glavom, koji neće raditi po diktatu ministra ako se s nečim ne slažu. Kad kaže 'Mi ih financiramo, oni će to raditi', znači da pokazuje svoju moć nad njima, ti ćeš raditi onako kako ti ja kažem", opovrgava Mamić ministrovu tezu da je Vijeće bila politikantska institucija.
U raspravama se nisu svi slagali s onim što predsjednik Vijeća predlaže, svatko je slobodno iznosio mišljenje. Vijeće je i ideološki bilo vrlo raznoliko, neki članovi su nekad bili partijci. Mamić je od 1997. do 2010. bio predsjednik ili član Povjerenstva za stručne ispite iz hrvatskog jezika i smatra da su neka pitanja iz hrvatskog jezika na državnoj maturi bila dvojbena.
"Uvijek sam bio za to da se uči ono što će nam trebati u životu. Pitanja bi trebalo sastavljati s gledišta funkcionalnosti, za budućnost", rekao je Mamić na susretu koji je moderirala Ines Grbić. Kaže da normativno uređene jezika ne prati u svakoj zemlji politička tenzija, kao kod nas. "Francuska vlast se više miješa, ima izgrađeniju jezičnu politiku. Imaju i kazne za upotrebu anglizama gdje nije potrebno. Imaju domaću riječ, francusku, i mora se davati prednost domaćoj riječi. Nijemci i Slovenci su nedavno proveli reformu pravopisa čemu je bilo otpora, ali je prošlo", kaže Mamić.
Govoreći o odnosu hrvatskog i srpskog jezika, rekao je da su to dva slična slavenska jezika koje je u povijesti pratila težnja da se što više zbliže i razlikuju. "Politička želja, srpski s unitarističkim predznakom, nikad nije bila ostvarena. Prirodno je da Hrvati svoj jezik nazivaju hrvatskim, Srbi srpskim, bez obzira na to koliko su razlike. Čak i kad bi bio potpuno jednak jezik, imali bismo ga pravo nazivati svojim nacionalnim imenom, a oni svojim", kaže Mamić.
Nije radio kompromise i bio je među rijetkima koji je kao nepartijac radio u ondašnjoj vojnoj gimnaziji, predajući latinski. Kao profesor Hrvatskog jezika nastupao je u vrijeme srbo-kroatizma, a kao lektor za hrvatski u Njemačkoj imao je i knjigu naziva Hrvatski za početnike. Smatra važnim da sa svojim jezikom ulazimo u EU.
"Jezik je bit našeg identiteta. Hrvatski jezik treba osposobiti za tu ulogu i raditi na tome. Ima dosta pojmova za koje hrvatski jezik treba stvoriti odgovarajuću riječ kao što su to veći narodi učinili. U Hrvatskoj je identifikacija jezika s identitetom naroda velika. Npr. Irci su itekako žilavi, a 10 % Iraca zna irski. Govore engleski. Englezi su uspjeli tvrdokornim Ircima nametnuti svoj jezik, a Nijemci, Talijani i Mađari nama svoj nisu", kaže Mamić.
Član je Vijeća za dodjelu Nagrade dr. Ivan Šreter (hrvatski liječnik 1980-ih ubijen zbog uporabe hrvatskog jezika) za najbolju novu hrvatsku riječ. Domaćoj riječi treba dati prednost, kaže. Ako je nema, treba je pokušati stvarati i učiti od drugih naroda koji drže do svoga jezika i kulture.
"U pitanju je jezična čistoća. Hrvati su u tome postupali kao i drugi europski narodi. Stvarali su vlastite riječi i za riječi grčkog i latinskog podrijetla. Te riječi i danas uživaju posebno mjesto u hrvatskom i ne podliježu oštrici jezičnog purizma kao anglizmi, germanizmi, talijanizmi. Riječi iz klasičnih jezika se lakše podnose. Ali smo stvarali i vlastite", kaže Mamić.
Iako su se mnogi opirali kad su u hrvatski jezik ponovno došle prije potisnute riječi oporba umjesto opozicija, putovnica (pasoš), proračun (budžet), te su riječi dobro prihvaćene. "Trebamo se truditi dati odgovarajuću riječ. Nikad nisam bio radikalan da treba sve prihvaćati. Nastojao sam biti umjereni purist", zaključio je Mamić.
(Ika / HRsvijet) |
