Komunizam
Već u antičkoj Grčkoj i u vrijeme pojave kršćanstva siromašni ljudi shvaćaju, da ih bogati izrabljuju zbog toga, što su vlasnici sredstava za proizvodnju... Javlja se misao, da bi to trebalo mijenjati... Platon piše knjigu "Država", a kasnije i Thomas More knjigu "Utopija"...
1848. Marx i Engels pišu "Komunistički manifest". Osnovne su im zamisli besklasno društvo potpuno jednakih ljudi, ukidanje privatnoga vlasništva nad sredstvima za proizvodnju i život u komunama, gdje svatko radi i proizvodi, koliko zna i može - a uzima si koliko mu treba...
Kasnije je Marx napisao knjižurinu "Kapital", gdje potanko objašnjava ideju za komunizam... No, kako sve to provesti u život? Mirnim i demokratskim putem to je bilo nemoguće. Vlasnici sredstava za proizvodnju nisu dobrovoljno htjeli napustiti svoja dobra. Bilo je moguće samo silom, revolucijom....
Komunistička revolucija uspjela je najprije u Rusiji. Proliveno je mnogo krvi i izgubljeno mnogo života. No, tokovi vlasništva nad sredstvima proizvodnje uskoro su skrenuli u drugom smjeru... Nastaje komunistički pokret pod geslom "Proleteri svih zemalja - ujedinite se!" Razvija se boljševizam, totalitarna vlast, diktatura, imperijalizam....
Pojava fašizma i nacizma
Vlastodršci u nekim državama nastoje zaustaviti širenje komunizma promjenama društvenih sustava i zakonodavstva. U Italiji pod vodstvom Mussolinija 1922. god. pokreće se fašizam (fascio = svezak, snop). Valjda bi trebalo naslijediti staro Rimsko carstvo...
U Njemačkoj 1920. god nastaje Njemačka radnička stranka. Ona 1933. god. prelazi u Nacional-socijalizam (kraće: nacizam) pod vodstvom Hitlera. Kao i kod fašizma karakteristike su: nacionalizam, autoritaruzam, diktatura, imperijalizam i uz to rasizam. I posebno antisemitizam zbog prebacivanja krivnje za krizu u državi na Židove.
Njemački imperijalizam posljedica je i zbog poraza u I svjetskom ratu, zbog gubitka kolonija i velikih ratnih reparacija...
Građanski rat u Španjolskoj
U Španjolskoj se vodio građanski rat od 1936. god. do 1939. god. To je bio prvi otvoreni sukob između fašizma i nacizma s jedne strane i komunizma s druge strane. U njemu su intervenirale Njemačka i SSSR. Tamo su dolazili komunisti iz raznih zemalja pa i iz Jugoslavije - pretežno iz Hrvatske... Komunizam je "izgubio" i komunistički dragovoljci su bili ili zarobljeni ili su raznim putevima otišli u svoje zemlje...
Teror nad Hrvatima u prvoj Jugoslaviji
Uz snažnu podršku Velike Britanije i Francuske 1918. god. uspostavljena je nova država na Balkanu pod imenom Kraljevina SHS (Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca), pod vodstvom Srbije. Što se tiče Hrvata i Hrvatske - oni su izloženi snažnom pritisku posrbljivanja...
Uz policiju i žandarmeriju - koje su bile uglavnom srpskoga sastava - od sreskih načelnika do običnih policajaca i žandara - glavni teroristički "posao" obavljali su članovi organizacije "Mladi Jugoslavije", koja se kasnije preimenovala u ORJUNA-u ("Organizacija jugoslavenskih nacionalista"). Oni su bili glavni "batinaši" onih, koji su se protivili posrbljivanju pod nazivom jugoslavenstva...
Glavni otpor posrbljivanju pružali su članovi HSS-e pod vodstvom braće Radić:
1904. god osnovana je Hrvatska pučka seljačka stranka (HPSS)
1920. god preimenovana je i postala Hrvatska republikanska seljačka stranka (HRSS) -
nakon što su tadašnji hrvatski političari "ušli" u Jugoslaviju "kao guske u maglu"- da bi zastupali "labavije veze" s Kraljevinom SHS...
1924. god Stjepan Radić posjećuje Moskvu i HSS učlanjuje u Seljačku internacionalu pod komunističkim pokroviteljstvom. Pod kraj te iste godine Jugoslavija OBZNANOM zabranjuje HRSS.
1925. god Radići stranku preimenuju u Hrvatsku seljačku stranku (HSS), kako bi mogla sudjelovati u parlamentarnom uređivanju Jugoslavije...
U prvih 10 godina Jugoslavije navodno je bilo preko 30'000 hapšenja, 24 političke smrtne osude, oko 600 političkih ubojstava, preko tri tisuće izgona iz države u emigraciju.... I pucalo se po golorukom narodu, kao u Kravarskom, mrcvarilo ljude u zatvorima, kao u Brinju, u Zagrebu, u Zlataru, Pitomači, Đurđevcu, u Krapinskim Toplicama, u Zaboku, Senju, Gospiću, Livnu, Imotskom, Požegi, Splitu, Karlobagu,.....
Posebno su bili zlostavljani Marko Hranilović, Matija Soldin s još 21 mladićem optuženi za osnivanje hrvatske terorističke organizacije. Tri mjeseca maltretirani su u zatvoru bez suđenja. Među njima dr. Mile Starčević, dr. Mile Budak, Stjepan Javor, trgovac iz Brinja i njegove dvije kćeri (14 god i 9 god). Zatim prijetnje pred posjet kralja Zagrebu - dr. V. Mačeku, dr. Anti Trumbiću, dr. Filipu Lukasu, dr. Davidu Karloviću, dr. Milanu Šufflayu.. Prijetili su i napadima na njihove obitelji... Šufflay je tom prilikom i ubijen....
Hrvatski političari protestirali su i kod ministra Korošeca, kod Lige naroda u Ženevi... kod vlada kulturnih država Europe i svijeta... Rezultat: pojačan teror. Vrhunac svega bili su pucnji Puniše Račića u Narodnoj Skupštini u Beogradu 20. lipnja 1928. po hrvatskim predstavnicima od kojih su Pavao Radić i Đuro Basariček odmah umrli, dok je Stjepan Radić umro kasnije od posljedica ranjavanja, a ranjeni zastupnici Ivan Pernar i Ivan Granđa "izvukli su se"... Sve je to u hrvatskom narodu izazivalo odbojnost prema Jugoslaviji i - u konačnici - prema posrbljivanju..
To su bili znakovi "napuklina" jedinstvene Jugoslavije... Bio je to dobar povod, da se početkom slijedeće godine uvede "šestosiječanjska diktatura" pod izlikom očuvanja demokracije.... Neki su je nzvali "monarhofašistička diktatura".
Stvaranje Nezavisne države Hrvatske
Nakon tih prvih deset godina terora nad Hrvatima u Kraljevini i pucanje po hrvatskim poslanicima u Beogradu "rodili su" ustaški pokret za odvajanje Hrvatske iz Jugoslavije. Taj pokret i njegova podrška razvijali su se u emigraciji.
Kako države, kojima su se Hrvati žalili na nehumano postupanje srpskih vlasti, nisu pomogle, dr. Ante Pavelić sa svojim istomišljenicima priklonio se vodećim državama Sila osovine Njemačkoj (s već razvijenim nacional-socijalizmom, ili kraće -nacizmom), Italiji (s već razvijenim fašizmom),... Dobio je podršku, ali ju je trebalo "platiti" slično kako to od malih naroda traže i danas....
Hrvatska je to morala platiti ustupanjem nekih svojih teritorija Italiji, slanjem svojih vojnika na Istočno bojište i sl. I danas je slično - odreći se ZERP-a, omogućiti jeftinu rasprodaju svojih dobara, itd.....
1941. god. Njemačka je napala Jugoslaviju, što je omogućilo izdvajanje i stvaranje Nezavisne Države Hrvatske (NDH) 10. travnja.
Ustanak protiv Nezavisne države Hrvatske
Kada je 22. lipnja 1941. Njemačka napala i SSSR, hrvatski komunisti su se sastali u šumi Brezovica nedaleko Siska - navodno po nalogu Kominterne (Komunističke internacionale) i dogovorili osnivanje Brezovičkoga odreda za borbu protiv NDH, kao saveznice Njemačke i tako stali na stranu SSSR-a.
Dakle, hrvatski komunisti dogovorili su rat protiv svoje države!... Poslije neuspjeha komunista u španjolskom grđanskom ratu smatrali su NDH povoljnim teritorijem za uspjeh, jer tu imaju Srbe, koji s Hrvatskom imaju svoje nacionalističke ciljeve...
Tada su se u NDH počeli nizati digađaji:
10.04.1941. uspostavljena je NDH (Nezavisna država Hrvatska).
12.04.1941. pobuna bivših jugoslavenski žandara u Gračacu...
22.06.1941. sastanak komunista u šumi Brezovica na poziv Kominterne (Komunistička internacionala) zbog njemačkog napada na Sovjetski savez (SSSR). Osnovan je partizanski odred i upućen na Banovinu...
30.06.1941. prosrpski ideolog Stevan Moljević, odvjetnik u Banjaluci uputio je Srbima u Hrvatskoj poziv za - "čišćenje" "srpskih područja" od nesrpskih žitelja...zapravo od Hrvata...
27.07.1941. , zapravo sve je počelo 26. srpnja 1941. na katolički blagdan svete Ane i eskaliralo sutradan nasiljem Srba nad Hrvatima.
Područja Donjeg Lapca, Drvara, Bosannskog Grahova, Bosanskog Petrovca, bila su povezana uskotračnom željeznicom zbog transporta drva, pa su njome putovali i drugi stanovnici tih krajeva. Tako su i na dan sv. Ane tim prometom putovali i hodočasnici katolici slaveći taj blagdan - dakle, Hrvati! Na povratku su ih presretali četnici, zaustavljali vlakove, iskrcavali hodočasnike - i žene i djecu i starce - koji su bili bez oružja. Mučili ih, ubijali i bacali u razne jame...Ljudi su se spašavali bježeći...
Tako se to događalo i slijedećih nekoliko dana. Raspojasani i naoružani četnici upadali su u hrvatska naselja, mučili i ubijali ljude na poljima, u kućama, pljačkali i palili kuće Hrvata, pa i ljude u kućama....
U tim četničkim akcijama istakli su se Damjan Zeljković, koji je sa svojim četnicima sve putnike s vlaka u Vagnju iskrcao i usmrtio kod jame Golubnjača i pobacao u nju...
Zatim Brana Bogunović i Markica Ćućuz su u Grahovu i okolici mučili i usmrtili - zapravo najviše poklali - više od 100 Hrvata. Točan broj nije utvrđen, jer su ih pobacali u razne jame... U Borovači su ubili dva domobrana. - Domobrani su bili redovna vojska NDH. - Kada je stigla domobranska izvidnica, i od njih su dvojicu ubili dok se iz zasjede napadnuta izvidnica povlačila...
U Drvaru su četnici tih nekoliko dana ubili oko 350 katolika i oko 200 muslimana, nekoliko službenika, tri župnika i tri svećenička pripravnika... Ove posljednje su prije posebno zvjerski mučili...Čak su usmrtili i majku s njezinih osmero djece... U tim napadima četnici su vikali protiv ustaša, a klicali u čast kralja Petra i Crvene armije... Sva ova zlodjela počinili su sami četnici... Poslije je taj događaj - 27. srpnja - prozvan Danom ustanka naroda Hrvatske... I o tome "nije bilo diskusije"... Mlađi ljudi su to tako učili u školi i to smatraju istinom...
21.08.1941. uspostavljen je Radni logor u Jasenovcu, koji je funkcionirao do 23.04.1945. pod upravom NDH. Dakle, njegovo osnivanje bila je posljedica četničkoga ustanka.
20.10.1941. četnici su u Lapačkom klancu ubili i Marka Oreškovića, komunistu, koji je htio s njima uspostaviti suradnju partizana... Oni su to tako onemogućili...
18.i 19.11.1941. četnici su svoje redove "očistili" i od komunista u tome području...
Radni logor u Jasenovcu
Kada bi u napadnuti kraj došle oružane snage NDH-e, da privedu i kazne napadače, oni bi pobjegli u šume. Da bi onemogućavali takova zvjerstva, NDH je osnovala radni logor u Jasenovcu. Kada bi napadači pobjegli, vojska je pokupila njihove žene i starce i zatvarala u logor..kao osvetu i kao prijetnju za ubuduće. Da li je to bilo najbolje i najhumanije rješenje, teško je reći. Ta se metoda i danas primjenjuje u svijetu... Među čuvarima logora bilo je i ljudi, kojima su ustanici nekoga ubili, ili razorili kuće... Oni su se osvećivali nad logorašima... Tako je počeo vrtlog zločina....
01.04.1942. izvedena prva zajednička akcija četnika i partizana u tom području. Povezali su se s njima partizani iz Dalmacije pod vodstvom komunista Vicka Krstulovića i Vice Buljana. Dakle, zločine, koji se pripisuju samo ustašama, započeli su četnici. Da oni nisu progonili i ubijali Hrvate - vjerojatno ne bi bilo ni hrvatskih osveta...Stara je izreka "Tko se mača laća - od mača će i poginuti"...
Borbu protiv NDH vodili su komunisti
Borbu protiv NDH su organizirano vodili komunisti, članovi KPJ, odnosno KPH.. Zapovjednici većih partizanskih jedinica bili su "Španci", kako su zvali one koji su se vratili iz Španije poslije građanskoga rata. Cilj im je bio obnova Jugoslavije, dakle suprotno od NDH. Neobično je govoriti, da je njihova borba dovela do samostalne Republike Hrvatske.
Organizirali bi zauzimanja odabranih mijesta, svladali obrambene posade, odvodili ih u šume i tamo ih uglavnom likvidirali. S njima su gotovo uvijek odvodili i likvidirali i mještane civile, starce, žene pa i djecu. Primjeri takovoga postupanja opisani su u knjizi Adama Zahirovića "Sisački žrtvoslov"... Od 1'816 žrtava na opisanom području bilo je 106 žena, 170 mlađih od 20 godina i 64 starijih od 50 godina... Od preostalih je veliki broj zarobljenih ili općenito nenaoružanih....
Križna putovanja smrti
Komunisti, koji su vodili borbu protiv NDH, organizirali su borce s područja cijele Jugoslavije, a ne samo iz Hrvatske. Nakon, što su Britanci u Bleiburgu primili predaju kolona - koje su se početkom mjeseca svibnja 1 945. god povlačile iz NDH ispred partizanskih likvidacija - predali su ih tim istim partizanima, kojima su zapovijedali komunisti...
Tada su počela "vraćanja" tih "zarobljenika" u dugim kolonama izgladnjivanja, mučenja, likvidacija iznemoglih... bez suda. U jednoj takovoj koloni "putovao je " i autor spomenute knjige. Pukom srećom je preživio. O tome se "nije govorilo" ni vlastitoj djeci. Zato mu je trebalo više od deset godina, da istraži i sakupi točne podatke, koje je iznio u svome "Žrtvoslovu..."
Zbog svih tih zločina nitko nije odgovarao, iako su tragovi tih kolona "križnih puteva" posuti grobovima stradalih od Slovenije i dalje kroz cijelu Hrvatsku... Otkriveno je mnogo grobišta, iskopano mnogo kostiju - i još se iskapaju - ali za to "nitko nije kriv..."
Komunisti postaju antifašisti
2004. god. u Hrvatskoj je osnovan Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma....
15.01.2006. god. nastojanjem Europske pučke stranke u EU-i donesena je Rezolucija broj
1481 kojom se osuđuju svi zločini počinjeni u vrijeme totalitarizma, pa i
komunizma. Od tada ni kod nas više nema ni komunizma ni komunista. Prekriveni su "plaštem" antifašizma...
zapitkivalo.blog.hr/ |
