U toj knjižici Ruth Lipa podsjeća da je u Zagrebu živjelo 12.000 Židova koji su bili okupljeni u nekoliko općina; aškenaskoj, sefardskoj, ortodoksnoj i ultraortodoksnoj.
Iako su Židovi u Pavelićevom ustaškom režimu i uz Gestapo bili progonjeni, a većina ih je nastradala u konclogorima u Njemačkoj i u Hrvatskoj na molbu Rabinata i Društva Hevra kadiše Ustaško redarstveno povjerenstvo odobrilo je djelovanje židovske općine, ali pod imenom Židovska bogoštovna općina. Prvenstveni cilj Židovske bogoštovne općine u Zagrebu bio je da se brine o spašavanju preostalih članova zajednice, prije svega djece njihovim preseljenjem u zemlje gdje Židovi nisu bili progonjeni, te osobito pomoći Židovima u konclogorima na raznim lokacijama u NDH.
Ruth Lipa se u prikupljanju arhivskog materijala služila raznim izvorima, ali za vrijeme Jugoslavije koja nije imala diplomatske odnose s Izraelom nije naišla na razumijevanje u Beogradu gdje je u jugoslavenski centralni židovski arhiv prebačen čitav arhiv Židovske općine Zagreb. Tako je svoj magistarski rad temeljila na dostupnim arhivima u Zagrebu i inozemstvu kao i na svjedočenjima preživjelih Židova.
Njezin rad je svakako izuzetno vrijedan, jer pokazuje da je uza sve strahote rasnih zakona kojima su Židovi u Pavelićevoj NDH-a bili izloženi ipak postojala mogućnost da Židovska općina u Zagrebu i dalje djeluje, tako da je Zagreb uz Budimpeštu bio jedini grad u okupiranoj Europi, gdje je to bilo moguće. Ruth Lipa tako se pridružuje sarajevskoj Židovki Esther Gitman koja je napisala izuzetno vrijednu knjigu u djelovanju blaženog kardinala Alojzija Stepinca koji je u spašavanju Židova surađivao s tadašnjim zagrebačkim rabinom Miroslavom Šalom Freibergerom.
Objavljivanje knjižice Ruth Lipa o djelovanju Židovske bogoštovne općine za vrijeme NDH u Zagrebu uklapa se u širi okvir uspostavljanja ne samo prijateljskih nego u neku ruku i savezničkih veza između Hrvatske i Izraela koje su dugo godina nakon Drugog svjetskog rata bili pod utjecajem srpske propagande o Hrvatima kao genocidnom narodu. Upravo na tom području djeluje bivša novinarka "Vjesnika" moja kolegica Branka Šomen koja je dosad priredila niz izložaba od Los Angelesa preko New Yorka do Zagreba i Osijeka o Hrvatima koji su izlažući se ustaškoj opasnosti spašavali svoje židovske susjede i prijatelje. U Hrvatskoj ima čak 132 "Pravednika među narodima" koji su zaslužili tu titulu židovskog naroda. Ta uspostava čvrstih veza s državom Izrael manifestira se već nekoliko godina počevši od prvobitne odluke da se za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo kupe izraelski modificirani lovci "F-16", što je nažalost propalo.
Izraelska službena politika prema Republici Hrvatskoj desetljećima je bila pod utjecajem srpske propagande koja je pokušavala izjednačiti Jasenovac s Auschwitzom namećući cijelom hrvatskom narodu genocidnost prema Židovima, premda se Srbija pod nacističkom Njemačkom proglasila prvom "judenfrei" zemljom u Europi.
Jedan američki Židov Philip Cohen do kosti je raskrinkao službenu srpsku propagandu jer je u knjizi "Tajni rat Srbije" prevedenoj i na hrvatski ukazao da je antisemitizam duboko usađen u srpskoj nacionalnoj eliti i državnoj politici. Konačno se dogodilo da je u pismu "Jerusalem Postu" jedan australski Židov prije nekoliko godina raskrinkao te podmukle pokušaje srbijanske politike da se u odnosu na Židove ocrni cijeli hrvatski narod.
Otada su prestali protuhrvatski istupi židovskih plaćenika srpske propagande u svjetskim i posebice hrvatskim medijima, poput "Jutarnjeg lista, "Večernjeg lista" ali i HRT-a. .Jedan je izraelski diplomat nedavno rekao jednom hrvatskom poslovnom čovjeku kako Hrvatska spada među pet najvažnijih saveznika Izraela u svijetu, što se dokazalo i nedavnim glasovanjem protiv rezolucije Opće skupštine Ujedinjenih naroda nakon izraelske vojne akcije u Gazi. U toj rezoluciji osuđuje se Izrael, ali ne i Hamas uzimanjem izraelskih talaca. Protiv te neobvezujuće rezolucije uz Austriju, Češku i Mađarsku bila je i Hrvatska.
Autor: Vjekoslav Krsnik
|
