Urednici u tom listu jednostavno ne žele da se razmišljanja poput mojeg čuju u javnosti, a ja opet ne želim uljepšavati, sužavati, ograničavati, relativizirati niti moljakati da iskažem istinu.
Međutim, pravo je hrvatskoga naroda i javnosti da zna istinu. Javnost treba znati kako stvaranje i obranu Hrvatske vidi političarka koja ju toliko želi uvoditi u Europsku Uniju, a kako ju vidim ja, koji sam protiv toga. Njezina i moja Hrvatska potpuno su razlicite.
Hrvatska Vesne Pusić
Sažimam ono što je gospođa Pusić rekla u intervjuu: "Ja sam bila zanesena novom samosvojnom istočnom Europom koja je rušila Berlinski zid, Mazowieczkim, Krolom, Staniszkisom, Geremekom, iznad svega Vaclavom Havelom. U Hrvatskoj je sve bilo na dohvatu 1990. godine. Otac, moj pametni Eugen, govorio je da će slobodno tržište za početak značiti opću pljačku i mafiju. Na prvim izborima u Hrvatskoj dominiraju plakati 'starijeg, mrkog gospodina sa zatamnjenim naočalama, koje su mu skrivale oči i 'Svoj na svome". To je bio Franjo Tuđman... Počeo rat... Tata među rijetkima znao...brat Zoran u Banskim dvorima kad su granatirani. Prijatelji s fakulteta i iz stranke krenuli u rat (Ozren Žunec, Ratko Čačić, Ivan Šimonović, Boris Blažeković). Na površinu su isplivali razni ratni profiteri, provincijski ubojice, pripadnici gradskog podzemlja i lumpen proleteri koji su otimali ljudima stanove i, uguravši se u vlast na različitim razinama, terorizirali svakog koga su stigli. Okrutni ubojica Milosević napada izvana i sve ekstremniji autoritarni režim iznutra...
Olovno vrijeme tužne Hrvatske. Treba se suprotstaviti razumno i građanski agresivnom nacionalizmu. To je bio časopis "Erazmus Gilda" sa Slavkom Goldsteinom i Ozrenom Žunecom. Sraz objektivnog okruženja rata (patnje, neizvjesnosti i bezumne politike) i stvaralački žar u Slavkovu podrumu. Jedan od najboljih časopisa u Hrvatskoj ikada. Toje bila naša borba za građansku, razumnu, uljuđenu Hrvatsku. Sukobili se s Tuđmanom zbog BiH i pozvali ga da dade ostavku. O 'OIuji"' čula na radiju, u svojoj kući u Istri... Zastrašujući poziv hrvatskim građanima srpske nacionalnosti da ostanu... Tragedija i zločini kasnije. Sama na visećem mostu u Mostaru 1996. godine. Jedno od mojih najdublje proživljenih iskustava. Suočena s nečim tako strašnim što je počinjeno u moje ime, odnosno u ime naroda kojem pripadam, osjećaj je strašniji nego u suočavanju s drugim strahotama. Otuda poriv da se ozbiljno bavim politikom. Godina na sveučilistu u Washingtonu... U Sabor izabrana 2000. godine. Koalicijska vlada rezultatima najuspješnija u hrvatskoj povijesti, a u javnosti najneuspješnija. To je početak hrvatskog europskog puta. Drugih deset godina posvetila sam stvaranju pretpostavki za modernu europsku Hrvatsku. Osam godina vodila HNS, neobičan i težak posao. Izgubili smo i 2007. godine. Sve me manje veselio posao u stranci, a i u politici. Bilo je to bezidejno glavinjanje, dok je sve više rastao cinizam glumljenog autoriteta i očita pljačka s kojom se nijedna institucija nije bila spremna ni sposobna uhvatiti u koštac. Prošli smo puni krug: od 1990., kad je sve izgledalo otvoreno, rat, stradanje, autoritarna vlast, dug europski put, dugi pregovori o članstvu u EU... zaključili pregovore...
Sada su nam zaista otvorene sve mogućnosti. Ali one ne padaju s neba i dogodit će se samo ono što svojom pameću i svojom snagom uspijemo ostvariti. Prošla je sredina mog života. Jesmo li u Hrvatskoj napravili onakvu državu i onakvo društvo o kakvom sam maštala 1990.? Još nismo, ali sada zaista imamo priliku...."
Langova Hrvatska
Sažimam ovdje uz pojmove, osobe, događaje i akcije moju viziju i djelovanje za Hrvatsku: "Molba da se zaustavi mržnja 1988., pad Berlinskog zida, štrajk glađu kosovskih rudara, Zdenac života, mržnja na Petrovoj Gori, ljudska deklaracija... Napuštamo kongres, Kuharić, svijeće pred vojnim sudom JNA u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 30. svibnja, snaga vjere, Bedem ljubavi, govor Vlade Gotovca...
Potkonje, bomba na Židovskom groblju i opčini, Kissinger, Branko Čulo, dragovoljac u Osijeku, prognanici, vukovarska bolnica, intelektualci u HNK, branitelji, liječnici, CMJ, konvoj Libertas, opsada Dubrovnika, franjevci, Pravo na dom, Kouchner, Morinj, Ranjeni Krist, Dubrovnik, Glavašević, Ovčara, Skabrnja, gore samostani, prihvat Muslimana na Starom mostu, kaktus, Ilić, Biden, zastava SAD-a, Harvard.... genocid profitabilan... Helen Fein, pismo Al Goreu o bosanskoj zimi, izazov Dobra, heliodrom, bolnice mira, Bijeli put, Ante Vlaić, konvoji mira i ljubavi, Šefko, savjetnik za dobro, kamen temeljac, invalidi, Ivan Pavao II., blaženi Stepinac, blokada prognanika, najtragičniji Europljani, Tuzla, muslimanski križ za Bihać, Srebrenica, Pustite trudnicu da rodi, Ostanite ovdje, Štefan Lončar, batrljak batrljkom u Kladuši, Spasimo život, Crveni križ, Povelja EU, koncentracijski logori, Blaškić u Haag, Yad Vashem, vjerska tolerancija, Medicinski Fakultet u Mostaru, dnevnici, general Klein, miena reintegracija, Jasenovac, Singer, opet Kosovo, F 47, porod u Janjevu, Gospa od Letnice, samoubojstva branitelja, Kupreškići i golema nepravda, hodočašća, povratnici, pružena ruka, demografsko zdravlje, korupcija, prodaja Hrvatske, nema pravde u Haagu, Europa bahatosti i zla, traženje dobra u hrvatskoj pustinji..."
Zašto sam napisao ovo o dvije Hrvatske?
Za ostvarivanje dobra nužna je istina. Smatram da gospođa Vesna Pusić nije istinito prikazala stvaranje Hrvatske. Hrvatska Vesne Pusić Hrvatska je bahatosti i netolerancije i salona 'važnih' ljudi odvojenih od naroda. Moja Hrvatska ispunjena je patnjom, vjerom, radom, dobrotom i dostojanstvom hrvatskog naroda. A ja ne želim da Hrvatsku vode lažni bogovi, ne želim novu feudalizaciju Hrvatske. Ne želim da se antifašizam koristi kao protutezu hrvatskoj obrani da bi se održavalo, opravdavalo i poticalo podjele u Hrvatskoj, da bi se osuđivao hrvatski nacionalizam i da se ne odbaci sve oblike totalitarizma.
U ove dvije Hrvatske gotovo nama istih riječi, osim da će se dogoditi samo ono što svojom pameću i svojom snagom uspijemo ostvariti. Hrvatska je obranjena voljom i snagom hrvatskog naroda i nadam se da će imati vjere i snage da dovrši svoj put. Odluka o samostalnosti, obrana domovine, očuvanje doma i vjera u Boga temelj su hrvatske odgovornosti za slobodu. Takvom autoritetu hrvatskog naroda priključili su se milijuni Hrvata u Bosni i Hercegovini, hrvatski iseIjenici i dobri ljudi u cijelom svijetu.
Gospoda Vesna Pusić ne poznaje autoritet hrvatskog naroda i nesigurna pred nepoznatim nazvala ga je autoritarnim Tuđmanovim režimom. Vesna Pusić ne sluša hrvatski narod. Ona bi da ju narod slijedi, da dresira hrvatski narod, a ne da mu služi u ostvarenju težnji. Hrvatski narod ne treba i ne želi dresuru. Vesna Pusić tražila je da predsjednik Tuđman podnese ostavku, a on je ostvario oslobođenje Hrvatske.
Vjera je blago hrvatskog naroda. Gospoda Vesna Pusić ne vjeruje u Boga, na što ima pravo. Ona misli da joj vjernici nisu potrebni u promišljanju. To je njezina odluka. Ali ona misli i da može predstavljati Hrvatsku bez vjernika, a to je odvajanje razuma od vjere pa stoga nije prihvatljivo. Mnogi su u Hrvatskoj protiv EU upravo zato što ju Vesna Pusić zagovara i nameće se u vođenju. Gospođa Vesna Pusić nije vođa. Na početku Hrvatsku nije razumjela, u obrani nije sudjelovala, patnju nije dijelila, viziju nije stvorila i nema ju.
Gospođa Vesna Pusić zna da može predstavljati Hrvatsku samo na temelju mafijaških dogovora političara. Gospođa Vesna Pusić treba dati ostavku na predstavljanje Hrvatske u EU te ubuduće ne može predstavljati ili zastupati Hrvatsku.
Ako zatraži, gospođi Vesni Pusić treba pomoći da upozna svoj narod, a ne da ga se na visećem mostu u Mostaru stidi. Treba joj pomoći da se oslobodi mržnje i da prihvati temelje Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. U Neretvu treba skočiti. Ako posluša, učinit će dobro.
Piše: dr. Slobodan Lang
Hrvatski list
07.07.2011.
|
