"NARODNI USTANAK" U SRBU    (29.07.2012.)

Hrvati u Kraljevini Jugoslaviji


Nakon Prvog svjetskog rata - 1918. god - europske države pobjednice na čelu s Velikom Britanijom raznim su postupcima "složile" novu državu na Balkanu - Kraljevinu Jugoslaviju. U početku se zvala Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca....Hrvati su se našli u toj državi nakon stoljeća "opstanka" u drugim državama, gdje su se osjećali nelagodno i potlačeno...

Već od početka Hrvati su u novoj državi izvrgnuti teroru s ciljem posrbljivanja. Neki su ubijani, neki robijali, neki odlazili u emigraciju, ako su se isticali u traženju ravnopravnosti za svoj narod. U tome su se u to doba isticali braća Antun i Stjepan Radić osnovavši Hrvatsku republikansku seljačku stranku. "Republikansku" - kao simbol želje, da se Hrvati ne "utapaju" u Srbiju. I danas ima tragova takovih težnji za posrbljivanjem. Navodno Vojislav Šešelj iz Haaga "poručuje", da su Hrvati zapravo Srbi - samo to još ne znaju...

Uloga ORJUNE


To je kratica od "Organizacija jugoslavenskih nacionalista". Osnovana je već 1921. god pod početnim nazivom "Jugoslavenska napredna nacionalna omladina". Zalagala se za "integralno jugoslavenstvo", zapravo za srpstvo. Koristili su se terorističkim metodama u krajevima s većim brojem srpskog stanovništva naročito u dijelu Like i u jugozapadnoj Bosni. Naročito su se okomili na katoličanstvo kao osnovni oslonac hrvatstva... Cilj i djelovanje bilo je genocidnoga karaktera, napadi na pojedina hrvatska naselja, na svećenstvo, premlaćivanje nedužnih ljudi, stvarajući strah, progoneći Hrvate... s ciljem etničkoga čišćenja "svojih" područja. Orjuna je "raspuštena" 1929. god.... nakon ubojstava u Narodnoj skupštini.

Ubojstva u Narodnoj skupštini u Beogradu

U Narodnoj skupštini u Beogradu vođene su žučne rasprave i o statusu Hrvatske u toj novoj državi. Prilikom jedne takove rasprave 1928. god srpski poslanik Puniša Račić zapucao je po hrvatskim poslanicima. Na mjestu su poginuli Pavao Radić i Đuro Basariček, a Stjepan Radić teško je ranjen, pa je uskoro u bolnici od toga umro...Lakše su ranjeni Ivan Pernar i Ivan Granđa. Tada je hrvatski poslanik bio i dr. Ante Pavelić. On se zalagao parlamentarnim postupcima izboriti za veći stupanj hrvatske autonomije u Jugoslaviji. No, kad je vidio poginule i ranjene poslanike iz Hrvatske, rekao je - po kazivanju očevidaca - da Hrvati u toj Skupštini ne mogu ništa postići, mogu samo poginuti. I on tu nema što dobroga očekivati...

Uskoro je s nekim svojim istomišljenicima otišao u emigraciju. Oni su tamo osnovali ustaški pokret, počeli se naoružavati i uvježbavati za rat... Okupljanje i uvježbavanje bilo je potajno u nekim državama, gdje je vladao nacizam (Njemačka s Hitlerom), fašizam (Italija s Mussolinijem), pa u Mađarskoj... Kako se pripremao Drugi svjetski rat, te su države potajno pomagale ustašama, koje su namjeravale iskoristiti u nadolazećem ratu. Naročito Italija....

Kada je 1941. god. Njemačka napala Jugoslaviju, ona se za nekoliko dana raspala. Tada se u Hrvatsku vratio Ante Pavelić sa svojim ustašama i proglasio Nezavisnu državu Hrvatsku (NDH) 10. travnja 1941. god. Narod u Hrvatskoj to je oduševljeno pozdravio - kao oslobođenje ...


Ustanak protiv Nezavisne Države Hrvatske

Kada je 22. lipnja 1941. Njemačka napala Sovjetski savez (SSSR), u kojemu su bili na vlasti komunisti boljševici - jugoslavenski (zapravo hrvatski) komunisti pokrenuli su ustanak protiv NDH, kao oblik solidarnosti sa sovjetskim komunistima prema osnovnoj komunističkoj devizi "Proleteri svih zemalja - ujedinite se!". Cilj im je bio obnova Jugoslavije... Zato su okupljali snage s područja čitave bivše Jugoslavije.
Doduše, danas neki zagovornici toga ustanka tvrde, da su ustanici branili Hrvatsku i da bez toga danas ne bi uopće ni bilo naše države... Kao da ne vide, kako postoje i Njemačka i Italija... gdje nije bilo narodnih ustanaka.

No uskoro poslije komunista ustanak su počeli i Srbi u Hrvatskoj. Oni su htjeli ostvariti ciljeve ORJUNA-e. Dakle, i oni su ustali protiv države u kojoj žive... Njih su u Hrvatskoj Hrvati zvali - četnici. Njihovo jurišanje na hrvatska mjesta razbuktalo se 27. srpnja 1941. To je poslije 1945. bio službeno početak "narodnog ustanka" u Hrvatskoj, iako je sve počelo dan ranije, na Dan svete Ane... Tome je posebno pridonio poziv nekog Stevana Moljevića iz Banjaluke. Poziv Srbima, da "svoja područja" - "očiste" od Hrvata, da ih protjeraju...

Slijed događanja "Narodnoga" ustanka

10.04.1941. uspostavljena je NDH (Nezavisna država Hrvatska).
12.04.1941. pobuna bivših jugoslavenski žandara u Gračacu...

22.06.1941. sastanak komunista u šumi Brezovica nedaleko Siska (neki kažu: u Žabenskoj šumi) na poziv Kominterne (Komunistička internacionala) zbog njemačkog napada na Sovjetski savez (SSSR). Osnovan je partizanski odred i upućen na Banovinu...

30.06.1941. prosrpski ideolog Stevan Moljević, odvjetnik u Banjaluci uputio je Srbima u Hrvatskoj poziv za - "čišćenje" "srpskih područja" od nesrpskih žitelja...zapravo od Hrvata...

27.07.1941., zapravo sve je počelo 26. srpnja 1941. na katolički blagdan svete Ane i eskaliralo sutradan nasiljem Srba nad Hrvatima.


Područja Donjeg Lapca, Drvara, Bosannskog Grahova, Bosanskog Petrovca, bila su povezana uskotračnom željeznicom zbog transporta drva, pa su njome putovali i drugi stanovnici tih krajeva. Tako su i na dan sv. Ane tim prometom putovali i hodočasnici slaveći taj blagdan - dakle, Hrvati! Na povratku su ih presretali četnici, zaustavljali vlakove, iskrcavali hodočasnike - i žene i djecu i starce - koji su bili bez oružja. Mučili ih, ubijali i bacali u razne jame...Ljudi su se spašavali bježeći...


Tako se to događalo i slijedećih nekoliko dana. Raspojasani i naoružani četnici upadali su u hrvatska naselja, mučili i ubijali ljude na poljima, u kućama, pljačkali i palili kuće Hrvata, pa i ljude u kućama....

U tim četničkim akcijama istakli su se Damjan Zeljković, koji je sa svojim četnicima sve putnike s vlaka u Vagnju iskrcao i usmrtio kod jame Golubnjača i pobacao u nju...
Zatim Brana Bogunović i Markica Ćućuz su u Grahovu i okolici mučili i usmrtili - zapravo najviše poklali - više od 100 Hrvata. Točan broj nije utvrđen, jer su ih pobacali u razne jame... U Borovači su ubili dva domobrana. - Domobrani su bili redovna vojska NDH. - Kada je stigla domobranska izvidnica, i od njih su dvojicu ubili dok se napadnuta izvidnica povlačila...
U Drvaru su četnici tih nekoliko dana ubili oko 350 katolika i oko 200 muslimana, nekoliko službenika, tri župnika i tri svećenička pripravnika...Ove posljednje su prije posebno zvjerski mučili...Čak su usmrtili i majku s njezinih osmero djece... U

tim napadima četnici su vikali protiv ustaša, a klicali u čast kralja Petra i Crvene armije... Sva ova zlodjela počinili su sami četnici...

Radni logor u Jasenovcu

NDH ne samo da je imala pravo braniti se - imala je i dužnost štititi svoje državljane, kako bi živjeli u miru i sigurnosti. Kada bi u napadnuti kraj došle oružane snage NDH-e, da privedu i kazne napadače, oni bi pobjegli u šume. Da bi onemogućavali takova zvjerstva NDH je osnovala radni logor u Jasenovcu. Kada bi napadači pobjegli, vojska je pokupila njihove žene i starce i zatvarali u logor.. kao osvetu. Među čuvarima logora bilo je i ljudi, kojima su ustanici nekoga ubili, ili razorili kuće... Oni su se osvećivali nad logorašima... Tako je počeo vrtlog zločina....

21.08.1941. uspostavljen je Radni logor u Jasenovcu, koji je funkcionirao do 23.04.1945. pod upravom NDH.

20.10.1941. četnici su u Lapačkom klancu ubili Marka Oreškovića, komunistu, koji je htio s njima uspostaviti suradnju partizana... Oni su to tako onemogućili...

18. i 19.11.1941. četnici su svoje redove "očistili" od komunista u tome području...

01.04.1942. prva zajednička akcija četnika i partizana u tom području. Povezali su se s njima partizani iz Dalmacije pod vodstvom komunista Vicka Krstulovića i Vice Buljana.

Zločine, koji se pripisuju samo ustašama, započeli su četnici. Da oni nisu progonili i ubijali Hrvate - vjerojatno ne bi bilo ni hrvatskih osveta... Stara je izreka "Tko se mača laća - od mača će i poginuti"...

zapitkivalo.blog.hr