Švicarski su birači 3. ožujka, protiv volje parlamenta i vlade, odobrili inicijativu sindikalnih krugova da se umirovljenicima iz državnog starosnog i obiteljskog osiguranja (AHV) dodijeli 13. godišnja mirovina.
U Švicarskoj je građanima dopušteno - pojednostavljeno rečeno - formulirati amandman na ustav i za to prikupiti 100.000 potpisa. Onda se mora održati referendum. Ako većina birača i većina kantona prihvati inicijativu, onda ustavni amandman postaje legalan. Vlada i Sabor o tome više nemaju što reći i samo trebaju provesti inicijativu.
To se dogodilo u nedjelju. Usklici i suze radosnice navijača i B-Švicarske, posramljena lica i bijes krovnih gospodarskih organizacija i A-Švicarske. Šutnja Saveznog vijeća i državne vlasti.
Zašto je ova odluka tako povijesna?
Treba znati da u Helveciji ne postoji veći i učinkovitiji mehanizam redistribucije od AHV-a, kao što uvodni citat jasno pokazuje. Nisu porezi ti koji distribuiraju većinu novca od bogatih prema siromašnima, već AHV. To ima veze s činjenicom da je obvezan za sve. Međutim, beneficije su ograničene na gore - maksimalna mirovina se brzo dostiže - ali obveza doprinosa primjenjuje se neograničeno i na sve prihode, uključujući i one superbogatih.
Socijalno politički prijedlozi tradicionalno teško prolaze kod biračkog tijela. Zašto je ova inicijativa uspjela lako premostiti i narodnu i kantonalnu prepreku? To ima veze s ponašanjem ekonomske elite.
Nepisano pravilo je bilo: Šefovi su oprezni s plaćama, bonusima i sl., a ljudi su oprezni sa zahtjevima u socijalnom sektoru.
Ovo je još 90-ih savršeno funkcioniralo. Šefovi su, čak i u velikim međunarodnim tvrtkama, uglavnom bili Švicarci. Stvarnost njihovih života nije se mnogo razlikovala od one u obitelji srednje klase. Ovdje su išli u vojsku, družili se lokalno, plaćali su porez i napuštali Švicarsku samo za vrijeme naukovanja i putovanja.
S povećanjem internacionalizacije stvari su se promijenile. Švicarske korporacije osnivale su sve više podružnica u inozemstvu, a u Švicarsku je dolazilo ne samo sve više kvalificiranih radnika, već i stranih menadžera. Za njih je država bila sredstvo za postizanje cilja, često samo faza u karijeri. Tada su i švicarski poslovni čelnici dobili apetit.
Ponašanje ekonomske elite stoga je sve više postajalo problem. S jedne strane, postojali su stečajevi koji su između 1930-ih i 1990-ih bili nezamislivi. Sjetite se samo Swissaira i UBS-a – a nedavno i činjenice da se u slučaju Credit Suisse opet morala zvati država u pomoć.
Pritom su svima, koji su radili u takvim tvrtkama i nisu skrenuli pogled, bile jasno vidljive previsoke plaće i licemjerje u direktorskim apartmanima, Ekonomska elita je prekršila taj nepisani zakon.
Jedan od argumenata koji se često čuo bio je da su milijarde eura bile dostupne za sve (primjerice u vrijeme korone), osim za socijalnu sigurnost, da je Švicarska raj za poslodavce, a tu spada i dobro razvijen socijalni sustav.
Kao posljedica takvog ponašanja, iste je nedjelje odbijena i inicijativa mladog FDP-a koja je željela povećati dobnu granicu za odlazak u mirovinu na 66 godina starosti. Mladi članovi FDP-a vrlo su često pripadnici buržoaskog „mjehura“, razmaženi đaci imućnih obitelji iz predgrađa aglomeracija koji nisu primijetili da im je, primjerice, smanjenje stope konverzije u mirovinskim fondovima njihovih poduzeća problem i mnogima znači realno smanjenje očekivanih mirovina i da danas čak i 60-godišnjake otpuštaju bez treptaja - s vrlo lošim kartama na burzi rada.
Zbog liberalnih zakona o radu u Švicarskoj, nije problem dati prednost mladim ljudima, ženama ili Švicarcima koji govore francuski kada se prijavljuju za posao. Nitko ne bi priznao da takvi kriteriji odabira postoje, ali to je činjenica. U nedjelju se žale na manjak kvalificiranih radnika i govore da su dobrodošli i stariji zaposlenici, a od ponedjeljka do petka takvi loše prolaze kad je riječ o prijavama. Zauzvrat sada imaju 13. mirovinu.
U lipnju će Švicarska glasovati o inicijativama za smanjenje premija osiguranja i smanjenje troškova. Izborna kampanja vjerojatno počinje uskoro.
Istog datuma glasovat će se i o narodnoj inicijativi “Za slobodu i tjelesni integritet”. Njome se traži da svako miješanje u fizički i mentalni integritet osobe (npr. cijepljenje) zahtijeva pristanak. Odbijanje pristanka ne može biti kažnjeno niti se zbog toga smiju pojaviti društveni ili profesionalni nedostaci (npr. 2G ili 3G). Hoće li rasprava o 13. AHV premijama mirovinskog i zdravstvenog osiguranja također dati poticaj ovoj inicijativi, ostaje za vidjeti.
Priredila Dunja Gaupp, HKZ
|
