Ovo su njegova sjećanja o početcima
Od 1960 g. radim kao mostograđevni inženjer u inozemstvu, a od 1962. u Švicarskoj. U Zuerich-u sam upoznao jedan broj naših Hrvata s kojima sam se povremeno sastajao. Tema razgovora bila je domovina, te kako i na koji način upoznavati iseljene Hrvate s bogatstvom hrvatske kulturne baštine. Tu je i začeta ideja o osnivanju jednog hrvatskog kulturnog društva na području Zuericha-a, kao što je od 1968. u Bazelu postojao "Ogranak Matice hrvatske", a od 1969. "Hrvatska zaklada za borbu protiv raka".
Od godine 1965. održavao sam dobre veze sa švicarskim glazbenicima, što mi je olakšalo organizaciju nastupa Kamernom orkestru iz Splita 1970. godine. Pod ravnateljstvom Eduarda Tudora ovaj je orkestar održao pet koncerata i široj švicarskoj javnosti prezentirao hrvatske skldatelje 17. i 18. stoječa, kao što su Jelić, Jarnović, Lukačić. Uspjeh je bio više nego očekivan, a švicarski tisak je pisao fantastične kritike. Ovdašnja je javnost bila iznenađena našim glazbenim blagom 17. i 18. stoljeća, gdje se vidjelo da smo u to vrijeme stajali uz bok srednjeeuropskom kulturnom krugu. To nas je ohrabrilo u našim nastojanjima!
Vjetrić "Praškog proljeća" 1968. našao je svoje protagoniste u Hrvatskoj. Matica hrvatska je preko svog glasila "Hrvatski tjednik" informirala iseljene Hrvate o svim tadašnjim aktualnim političkim i kulturnim događajima i na taj način odigrala veliku ulogu u podizanju svijesti hrvatskoga naroda u domovini i u iseljeništvu. Hrvatski radnici, zanatlije i intelektualci odjednom pokazuju živi interes za osnivanje hrvatskog kulturnog društva. Tako se u veljači 1971. godine osniva inicijativni odbor za osnivanje "Društva prijatelja Matice hrvatske" s pokojnim Antunom Pemom, Dragom Mišićem, Kamilom Sušcom i drugima. Tom je prilikom upućeno pismo Matici hrvaskoj i zatražena njena pomoć i suradnja. Vrlo je važno, međutim, naglasiti, da tadašnje prilike u Hrvatskoj najbolje očituje to, što ni jedna tako drevna ustanova kao Matica hrvatska nije smjela pružiti nikakvu potporu, a komoli patronat jednom hrvatskom društvu u Švicarskoj. U inozemstvu su navodno postojala samo "hrvatska protuzakonita društva".
Švicarski propisi, po kojima stranci mogu osnivati svoja društva, predviđaju prvenstveno kulturni rad. Pri rješavanju pravnih nepoznanica pružio mi je veliku pomoć jedan hrvatski prijatelj, švicarsko-poljskoga podrijetla, dr. Jean Jackowski, s kojim sam zajedno napisao prvi statut "Društva prijatelja Matice hrvatske" za područje Zuerich-Baden.
Na osnivačkoj skupštini, 11. srpnja 1971. u hotelu "Rigiblick", skupilo se preko devedeset budućih članova. Statut društva je pročitan i usvojen aklamacijom. Zapisnik je vodila gospođa Neda Bagić. Predloženo je bilo 16 kandidata za Upravni odbor. Tajnim glasanjem su izabrani: ing. Miroslav Sedlar - predsjednik, ing. Josip Čičić - tajnik, Drago Bagić - blagajnik, te ostali članovi Upravnog odbora - ing. Vinko Boban, Ivo Bićanić, Andrija Babić i ing. Stipe Roščić. Potom su švicarske vlasti odmah registrirale društvo i odobrile njegov rad prema statutu.
Nakon ljetnog dopusta imali smo tri radna sastanka na kojima smo raspravljali o traženju prikladnih prostorija za Društvo, te o njegovom odnosu prema jugoslavenskim diplomatskim predstavnicima. Bili smo se odlučili za suradnju s jugoslavenskim klubovima, za registraciju Društva u Savez jugoslavenskih društava u Švicarskoj, te za suradnju s konzulatom, ali smo željeli da Društvo zadrži svoje hrvatsko obilježje i sadržaj. U cjelini nam je to i uspjelo.
Rad Društva je zamro nakon sjednice u Karađorđevu. Tek u proljeće 1973. sazvana je izvanredna skupština na kojoj s u nazočnosti jugoslavenskog konzula trebalo odlučiti za jedno od tri imena:
- Hrvatsko kulturno društvo "Vladimir Nazor"
- Hrvatska kulturna zejednica
- Društo prijatelja matice hrvatske
Većina se članova izjasnila za ime Hrvatska kulturna zejednica, a za njenog prvog predsjednika izabraj je ing. Frane Bilić.
Samo mali dio mojih sjećanja iz toga burnog vremena spomenut je ovdje u nadi da će biti s interesom pročitan.
Ing. Stipe Roščić
počasni član Hrvatske kulturne zajednice. |
