Hrvatskoj javnosti

Hrvatskoj radioteleviziji
Hrvatskom novinarskom društvu
Predsjedniku Vlade RH
Predsjedniku Hrvatskog sabora
Predsjednici Republike Hrvatske

AZEMINA DURAK - ZVONAR - BELLA, kći Rasima i Fatime

Rođena sam 29. svibnja 1961. godine u Sarajevu. Po nacionalnosti sam Bošnjakinja, neopredijeljena. Otac Rasim mi je umro za vrijeme rata od karcinoma, od obitelji imam živu majku Fatimu, braću: Jasmina i Milera, sestre: Jasminu, Cinu, Senu i Sanelu. Završila sam višu novinarsku školu u Zagrebu, gdje sam i radila do početka rata. Pisala sam kao izvjestitelj za sarajevsko Oslobođenje, riječki Novi list. Globus, vanjsko izdanje i još neke listove. Radila sam s Jadrankom CigeIj, koja je također bila zarobljena u logoru Prijedor i Omarskoj, te s Tanjom Torbarinom.

Knjiga “Svjedočanstva glinskih logoraša” Ivana Lipaka, bivšega logoraša kninskog logora i predsjednika Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora ogranka Sisačko-moslavačke županije, predstavljana je u četvrtak 8. ožujka 2018. u dvorani sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu.

Knjigu su predstavili prof. Mario Bursik, sisački biskup Vlado Košić i autor, a posvećena je Tomislavu Romu, mladom poginulom pričuvnom policajcu i braniteljima PP Glina od 26. lipnja 1991. te svim logorašima. Na 504 stranice donosi potresna svjedočanstva 360 logoraša koji su prošli kroz Logor Glina i neke druge logore na tadašnjem okupiranom području Hrvatske.

Poštovana predsjednice Republike Hrvatske i postovani predsjedniče Vlade Republike Hrvatske,

obraćamo Vam se nakon niza oprečnih reakcija u javnosti vezanih uz Marakešku deklaraciju, odnosno sporazum, a kojima smo bili izloźeni u dane sjećanja na naše pokojne. Vaša javna prepucavanja, neslaganja i borbe za tko zna čije sve interese nisu naš problem i ne źelimo se time zamarati ubuduće. Ono što źelimo, očekujemo i u konačnici zahtijevamo od Vas ispunjavanje je Vaśih temeljnih duźnosti, a to su zaśtita suvereniteta Republike Hrvatske i sigurnosti hrvatskog naroda.

Ovo nisu dani za žalovanje, nego za ispovijedanje vjere u vječni život

O blagdanu Svih svetih i Dušnome danu, načinu kako se katolici nose s gubitkom najmilijih i obilježavanjem ovih posebno emocionalno obojenih blagdana, za Direktno govori glasnogovornik Zagrebačke nadbiskupije vlč. Borna Puškarić. Naime, iako u narodu tradicionalno govorimo kako na "Sisvete" ili "Svesvete" idemo na groblje, riječ je o potpuno dva različita blagdana: prvoga dana mjeseca studenoga slavimo blagdan Svih svetih. Tog dana slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života, dok se za Dušni dan 2. studenoga prisjećamo svih svojih dragih pokojnika.

Prva demistifikacija mita Logora Jasenovc pokrenuta je iz malog mjesta Siverić

Umjesto akcije državnih tijela, povijesnih instituta i drugih državnih i društvenih aktera, demistifikacija Logora Jasenovac, i to onog Spomen parka u Jasenovcu, a posebno i Jasenovac reseach instituta u New Yorku – prva je pokrenuta iz malog (nekada rudarskog) mjesta Siverić. Kad je na Internetu, gospodin Mile Prpa hrvatski književnik, pjesnik, slikar i filozof, ali i pravnik (inače rodom iz Siverića) primjetio isto ime Mile Prpa (r. 1915.) koji je poginuo u partizanskim jedinicama kod Rijeke, to ga je zainteresiralo kako to da se nalazi na jasenovačkoj listi žrtava, a poginuo je i zakopan u blizini grada Rijeke.

Suđenje u odsutnosti generalu agresorske vojske Vasiljeviću

Baš je nekako nevidljivo prošla vijest da je pred osječkim sudom započelo suđenje u odsutnosti generalu Aleksandru Vasiljeviću, posljednjem šefu Uprave bezbednosti JNA, kolokvijalno KOS-a. Kao da je DORH-u neugodno što je tako iznenada izvukao iz ladice šest-sedam godina staru optužnicu protiv šefa vojne obavještajne službe agresorske vojske u Domovinskom ratu. I kao da je Aca Vasiljević bio neki nebitan lik.

Srbima je svaka nezavisna hrvatska država ustaška država

Sonja Biserko, predsjednicam Helsinškog odbora Srbije

Za rušenje Jugoslavije, planiranje i pripremu rata najodgovornija je kulturna elita oko Dobrice Ćosića / Beogradski Pravni fakultet bio je jedan od stupova velikosrpskog projekta / Kada je admiral Branko Mamula bio na čelu JNA, počela je srbizacija vojske, razoružavanje teritorijalne obrane i prekrajanja vojnih oblasti / Memorandum i Peticija intelektualaca o Kosovu dva su ključna trenutka u homogenizaciji srpske elite / Badinterova komisija poništila je tvrdnje Srbije da pravo na samoodređenje imaju narodi, a ne republike / Cijela srpska historija jedna je velika laž / Srbi se ne žele identificirati s genocidom u Srebrenici kao najstrašnijim zločinom, to im je trauma kao i nestanak Jugoslavije / Beograd je organizirao iseljavanje Srba iz Hrvatske / SPC je uvijek bila prvo politička, pa tek onda vjerska institucija / Srbija ne živi samo u poricanju svojih zločina, nego i u stalnom izmišljanju teorija zavjere / Srbi iz BiH i Hrvatske trebali bi odgovornost i krivnju za zločine prebaciti na Srbiju

Migranti su pokupovali sve mačete i noževe

‘Allahu Akbar!’ – zaurlikao je jedan iz grupe koju smo presreli noću u šumi, prilikom ilegalnog prelaska državne granice. S isukanim je nožem krenuo prema najbližem policajcu koji je odmah izvukao pištolj, repetirao i ispalio u zrak metak upozorenja. Napadač je zastao, odbacio nož i okrenuo se kako bi pobjegao, no drugi upozoravajući metak ga je natjerao da zalegne na tlo. Ostali, koje je njegov čin, vidjelo se, iznenadio, poslušno su se okrenuli i vratili natrag otkud su došli, na teritorij BiH – prepričao nam je jedan hrvatski policajac jednu od brojnih ‘škakljivih’ situacija kojoj je nazočio tijekom kontrole naše granice sa susjednom Bosnom i Hercegovinom otkud u Hrvatsku, nakon što su Mađari sagradili ogradu, a naši uspješno ‘pokrili’ graničnu crtu sa Srbijom, od početka ove godine, neprestano pokušavaju ilegalno prijeći brojni migranti na svom putu u ‘obećane zemlje’ – Njemačku, Švedsku, Francusku, Italiju…

Škrinja hrvatskih povlastica

Prije 375 godina Hrvatska je bila podijeljena na tri dijela. Osmanska osvajanja u 16. stoljeću svela su Hrvatsku na „Ostatke ostataka“ srednjovjekovnog Hrvatskog kraljevstva i ti su kao “predziđe kršćanstva” uključeni u Habsburšku Monarhiju. Bili su to zapadni krajevi od Drave do sjevernoga Jadrana, a dijelili su se na bansku Hrvatsku i Slavoniju pod upravom Hrvatskoga sabora s jedne strane i Vojnu krajinu pod upravom Dvorskoga ratnog vijeća u Grazu s druge strane. Lika i kontinentalna Dalmacija bile su u sklopu Osmanskoga Carstva, a Istrom i obalnom Dalmacijom s otocima vladala je Mletačka Republika. Samo je Dubrovnik bio samostalna gradska republika.

Broj poginulih partizana u Hrvatskoj je 16.164, a ne 70.000 kako već 70 godina lažu

U Pregledu izvedenih akcija i operacija jedinica Glavnog Štaba Hrvatske navedene su sve akcije i operacije s konačnim rezultatom, počevši od dana ustanka u srpnju 1941. do 16. svibnja 1945., zatim mjesta na kojima su se jedinice nalazile, kakav su uspjeh postigle, koliki su neprijateljski gubitci, koliko je čega zaplijenjeno, kao i vlastiti gubitci u ljudstvu i materijalima na teritoriju II Jugoslavenske Armije za vrijeme Narodnosno oslobodilačke borbe, odnosno u Hrvatskoj, objavio je Roman Leljak u Hrvatskom tjedniku.

Sedlar: U sat vremena prikazali smo stravu u kojoj su živjele generacije Hrvata od Karađorđevića do Pupovca

Jakov Sedlar snimio je novi dokumentarni film "Sto godina srbijanskog terora u Hrvatskoj (Od Karađorđevića i Pribičevića do Vučića i Pupovca)" koji će 9. 10. i 11. studenog biti premijerno prikazan u Zagrebu, Splitu i Zadru. To je bio i povod za naš razgovor s poznatim hrvatskim redateljem, tim više što je riječ o temi koja će zasigurno uznemiriti pojedine duhove u Hrvatskoj, a i šire.

Palmina pipa

Kratak izlet (nije Šoljan) u listopadsku Dalmaciju. Već drugi put me upozoravaju da malo bolje pogledam Klis, pa drugi put gledam i opet u prvi mah ne vidim ništa osim stamene utvrde koja sve ljepše izgleda iz perspektive vozača dugo godina građenom modernom spojnom cestom između Dugopolja i Splita. Onda napokon vidim: na legendarnu tvrđavu montirali su repetitor, ma nigdje drugdje ga nisu mogli zapiknuti, valjda je sve uokolo ravnica. Tako se bezobzirni profitni stališ ne osvrće na kulturnu baštinu, na materijalna dobra štono riječ.

Plansko rušenje Tomislava Karamarka

Neviđeno, brutalno, medijsko granatiranje Tomislava Karamarka i Domoljubne koalicije zbog politika lustracije, suverenizma i borbe protiv uvoznog lobija, koje je trajalo punih 5 godina, a preventivno, da se Karamarko ne bi ponovo osokolio vratiti u visoku politiku traje i dan danas, nije rezultiralo njegovim konačnim padom ni na parlamentarnim izborima 2015. godine. Tomislav Karamarko i Domoljubna koalicija je i na tim izborima izašla kao relativni pobjednik protiv drčnog i medijski favoriziranog Zorana Milanovića kojemu nije pomogla ni podjela Hrvatske na „mi ili oni“, niti sintagma o „slučajnom narodu u slučajnoj državi“.

Nije li krik vukovarskoga skupa zapravo krik za oslobađanje Hrvatske od skrivene političke moći?

Vukovarski prosvjed i zbivanja oko njega vrlo očito prokazali su još jednom gotovo svu farizejštinu politike, važnih političkih čelnika, dijela djelatnika pravosuđa, medija i medijskih djelatnika pa to zaslužuje osvrt s gledišta općega dobra.

Dalija Orešković - još jedna koja sve bolje zna!

Bivša predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa gostovala je u emisiji Nedjeljom u 2. Aleksandar Stanković bio je vidno zadovoljan nastupom svoje gošće. Svjetonazorski su si vrlo slični.

Sve se vrti oko Pupovca - nažalost!

Academia Cravatica uz središnju proslavu Svjetskog dana kravate i ove godine organizira festival posvećen kravati!

Festival Dani kravate u Zagrebu, s nizom javnih aktivnosti i programa koji slave kravatu kao pokretnu hrvatsku, ali i europsku i svjetska baštinu, s ciljem širenja svijesti o tome da je Hrvatska – domovina kravate.

Festival Dani kravate počeo je u subotu 13, listopada nakon svečanog otvorenja na Trgu bana Jelačića u kojem je sudjelovao prvi hrvatski Veleposlanik kravate književnik Miro Gavran, a nastavio se vezivanjem kravata na pedesetak spomenika hrvatskih uglednika u središtu Zagreba.

Njonjologija je relativno mlada znanost. Razvila se početkom pedesetih godina prošlog stoljeća u okviru socijalne psihologije i istraživanja konformizma. Otac njonjologije je poljski psiholog Solomon Asch, kojeg je zanimalo kako to da ljudi pored zdravih očiju radije slijede mišljenje, stavove i ponašanja većine, iako su pogrešna. Dakle, koji je izvor konformizma, kako egzaktno dokazati da većini ljudi drugi nosi glavu?

Asch je napravio eksperiment. Protokol je bio sljedeći: uzeo je osam ljudi, od kojih su sedmorica bila njegovi suradnici, a tek je jedan bio stvarni subjekt eksperimenta i nije znao za 'trik' kojem je svrha bila banalna, kao, bukvalno, matematički zadatak djeteta iz prvog osnovne – napraviti vizualno razlikovanje linija.

Mirni prosvjed u Vukovaru protiv šutnje institucija hrvatskog društva završio je točno onako kako je i bilo planirano. Dostojanstveno i bez politikantstva, ali s jasnom porukom o tome kako se neće tolerirati sramotno nečinjenje institucija koje su trebale ratne zločince kazniti.

Međutim, ostalo je pitanje zašto se uopće stvorila fama i drama oko najavljenog prosvjeda? Što je sporno u tome i kome smeta to da se nakon 27 godina traži procesuiranje najgnjusnijih ratnih zločina i kažnjavanje ubojica i silovatelja koji se i dan danas smiju svojim žrtvama i žive kao da ih se strahote koje su počinili nimalo ne tiču. Zašto bi ikome normalnom smetala težnja majke najmlađe žrtve Ovčare, šesnaestogodišnjeg Igora Kačića, da se kazni krivac za njegovu smrt? Zločinac koji, unatoč živim svjedocima i dokazima koji ga terete, i dan danas bezbrižno živi i radi u Vukovaru u jednoj gradskoj službi.

Dragi čitatelji, ja zbilja ne bih željela da vi postanete nazadni klerikalci

Da vas se naš progresivni i napredni mainstream mora sramiti i prisiljen je smišljati raznorazne zamke i podvale kako to vaše nazadnjaštvo ne bi doprlo do javnosti i uzelo šireg maha. Nazadnjaci i klerikalci, oni koji stalno žive u prošlosti, ovih su dana fokusirani na Vukovar. I koliko god ih naš brižni državni mainstream nastoji zaštititi od tog pogleda unatrag, prema hrvatskim institucijama kaznenog progona i obavještajnom sustavu koji već više od dva desetljeća opstruiraju istrage zločina počinjene nakon okupacije Vukovara, ti nazadnjaci i dalje gledaju prema Vukovaru i prema Dunavu.

5. listopada 1885. godine

Rasprava u Hrvatskom saboru koja se odvijala 05. listopada prije 133 godine bila je neobično bitna. Omraženi ban Khuen Héderváry naredio je da se važni hrvatski povijesni dokumenti prenesu u Budimpeštu i primjetio kako sumnja da je Hrvatska došla u pošten posjed tih spisa. Kad je primjedbu čuo vođa stranke prava u Senju, Josip Gržanić, nagovor stranačkog kolege dr. Davida Starčevića samo ga je potaknuo na akciju koja i danas nosi ime Saborski vritnjak. Riječ je o zaboravljenoj formi prosvjeda koji je na ovaj način tada ušao u političku kulturu, no u saborskim klupama nije puno korišten.