Takvoga čovjeka, koji je izravno neprijateljski djelovao protiv Hrvatske, Mesić je primio za svoga savjetnika što je bio jasan nagovještaj dekonstrukcije svega što je u krvavim bitkama stečeno u prvih deset godina hrvatske samostalnosti. Samo luđak može uzeti za savjetnika takvoga, ali Mesić nije izabrao samo Lončara, nego i niz drugih koji su mišlju i djelom bili protiv Hrvatske, te je uz pomoć njih obezvrijedio sve zbog čega je nacija prije toga ustala u obrambeni rat,povijest je izvrnuo naglavačke i vratio Hrvatsku pola stoIjeća unatrag. Što je najgore, snagom institucije predsjednika države sav taj prevrat uz pomoć propagandne mašinerije i korupcije promovirao je kao sustav vrijednosti po kojemu se treba ravnati i za koji treba živjeti i raditi. Žrtve tog prevrata postali su mnogi građani. Taj proces i danas traje.
Novi predsjednik Ivo Josipović samo je ponešto školovanija i uglađenija, no licemjernija, inačica Mesićeva prototipa. Josipović nastavlja tamo gdje je Mesić stao, a ide se i korak dalje pa se potpuno prihvaća, mislili smo, 90-ih odbačena ideologizirana jugoslavenska povijest, kao vječna istina. Zato se i događa da je prošle godine svečano otkrio spomenik četnicima u Srbu. Ove godine nije bio na otkrivanju spomenika kod Saranove jame na Velebitu, ali je bio lani, dakle kraj jame u kojoj nema ni jednog ljudskog kostura, ni srpskog, ni židovskog ni bilo čijega. Novinarka HTV-a u svom izviješću u maniri najobičnije profesionalne prostitutke govori da je Jadovno bio kao Jasenovac i da su tamo ustaše ubile između 30 i 40 tisuća Srba i Židova, a još i sutradan ponavljaju prilog i pozivaju u goste dr. Ivu Goldsteina. Tako velike laži prolaze bez šanse da im se itko suprotstavi.
Normalnom čovjeku teško je shvatljivo da je hrvatsko vodstvo sluđeno do te mjere da izmišlja srpske žrtve i postavlja spomenik nepostojećim srpskim žrtvama, samo da bi pred javnošću posvjedočilo svoju navodnu opredijeljenost humanizmu i ljudskim pravima. I to je ta tipična hrvatska politička psihopatologija koja je u samostalnoj Hrvatskoj počela 2000. Mesićevom laičkom i nostalgičnom ideološkom interpretacijom povijesti, uz neopisivu mržnju prema Tuđmanu i Hrvatskoj uopće, a onda je svoj izraz dobila i u samome HDZ-u koji je za vrijeme Sanadera obračun s prvih deset godina državne samostalnosti i s tuđmanizmom prihvatio od oporbe kao model vlastita ideološkoga redizajna. Taj dio Sanaderova uništavanja stranačke ideološke supstancije nastavila je i Jadranka Kosor. Prihvativši Milorada Pupovca kao partnera u vlasti, HDZ-ovci su očito smatrali da nema ništa čudno u činjenici da notorni agresori iz te stranke sada budu nositelji državnih dužnosti ili da se prihvati protokol obilježavanja nekih čudnih, novih starih praznika i slavljeničkih datuma, da se ignoriraju tisuće kostiju nevinih hrvatskih žrtava, a da se istodobno odaje počast njihovim ubojicama. Pupovac je svojim ucjenama, a vladajući svojim pristankom na te ucjene, definitivno ovu zemlju pretvorio u ludnicu, a u ludnici je, dakako, sve naopako, u toj ludnici se više ne zna tko je veći luđak, tzv. državnici, njihovi partneri, ili njihovi savjetnici. HDZ-ova Vladaje nesebično dala milijune kuna za spomenik četnicima u Srbu koji je otkrio Josipović s prvom ligom SDP-ovaca prošle godine.
Predsjedniku Josipoviću vodeći je savjetnik Dean Jović, izdanak Šuvarove škole i čovjek koji otvoreno iznosi teorije o ekvidistanci krivnje za rat, kojega je srbijanski list Blic nedavno označio kao jednog od najmoćnijih Srba na svijetu. Savjetnik Jović, to se otvoreno i priznaje, moderira Josipovićevu politiku "bratimljenja" s Borisom Tadićem koji nekidan besramno komemorira nad Saranovom jamom u kojoj nema ničijih kostiju i koji, s druge strane, ni pod koju cijenu ne dopušta da hrvatski zatočenici srbijanskih logora posjete mjesta vlastitih stradanja i postave spomen-ploču. Za to vrijeme predsjednica HDZ-a i Vlade Jadranka Kosor bez problema šalje u tamnicu ratne zapovjednike iz jednog po jednog hrvatskog grada koji se uspio u nemogućim uvjetima ipak spasiti od srbijanske okupacije. Pritom, ekspeditivno neutralizira svaki mogući oblik otpora kod braniteijskih udruga, a nekima od njih ionako vladaju pojedinci koji su iskoristili rat za bezobrazno stjecanje materijalnih vrijednosti, statusa, poslova čak i visokoškolske diplome, sramoteći čitavu junačku braniteljsku populaciju i ideale za koju su ginuli, te su kao takvi idealno tijesto koje kompromitirani državnici mijese po vlastitoj želji, dakle korumpiraju i kupuju njihovu lojalnost.
Zato u ovoj Hrvatskoj nema pobune ni protiv čega, čak ni protiv onoga što izravno udara u zdrav mozak i pljuje po svetinjama. Zato, uostalom, ova zemlja iz dana u dan sve više tone. Čak i onda kada lažu javnosti kako štite pravo, zakon, red i rad, kako gone kriminaice i ubojice, kako nije njihova krivnja što se u Hrvatskoj slobodno kretao Dragan Paravinja, psihopat koji je bio zaposlen u dvije tvrtke i ubio malodobnu Drnišanku, autostopericu. Kako bi to oni mogli uhititi ubojicu Paravinju, ako ubojice štite u svom neposrednom okruženju, ako se oglušuju na njemačke tjeralice protiv Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, koje njemačko pravosuđe tereti za ubojstva hrvatskih emigranata, ako pak na svečane domjenke pozivaju notorne partizanske ubojice protiv kojih postoje podeblji dosjei i još živi svjedoci koji su ih gledali dok su ubijali.
Čini se, na žalost, da je ovo vrijeme u Hrvatskoj vrijeme luđaka. Za to je kriv, naposljetku, hrvatski narod koji im je svojim glasovima omogućio da od Hrvatske naprave izopačenu zemlju, ludnicu u kojoj je sve što je nenormalno postalo normalno, u kojoj je istina postala laž, a laž istina, u kojoj se nagrađuju agresori, a kažnjavaju dragovoljci braniteIji, u kojoj se preziru žrtve, a slave egzekutori i u kojoj je osobni interes stavljen na mjesto općega, u kojoj se glavni akteri i njihovi sateliti svađaju samo oko podjele plijena te ništa izvan toga ne priznaju i ne poznaju.
U tom zatrovanom ozračju sve je teže disati, krenete li na desno nailazite na HDZ, Pupovca i Stanimirovića i slavljenje četnika i jedan hranidbeni lanac bez identiteta, krenete li pak lijevo, nailazite na Zorana Milanovića koji je, kad mu je u saborski ured došao biskupski poziv za susret s papom Benediktom XVI. u HNK navodno rekao svojoj tajnici: "Tko j... njih i njihovog papu!" Tek toliko da se vidi tko nas to vodi i tko nas želi voditi.
Ivica Marijačić, Hrvatski list
07.07.2011. |
