Ohrabruje me i što sam uspjela s parlamentarnim
strankama i ostalim ključnim društvenim čimbenicima
započeti dijalog o onim temama, koje su preduvjet
održivog razvitka Hrvatske. To pokazuje spremnost većine
uključiti se u rješavanje gorućih problema u društvu što
svakako pozdravljam.
Podsjećam, kroz razgovore smo utvrdili kako je jedan
od najvećih izazova pred nama nepovoljno demografsko
stanje. Odlazak mladih, slab natalitet, starenje
društva, složeni su problemi. Pomaci se ovdje ne mogu
očekivati preko noći, ali žurno moramo definirati smjer
i proaktivno djelovati, jer o tome ovisi naša budućnost,
pa čak i opstojnost naše domovine.
Gospodarska kriza prelila se u opću društvenu krizu,
koja se očituje u krizi morala, etike i vrijednosti.
Moramo, također, napokon definirati temeljnu gospodarsku
politiku, koja bi odgovorila na pitanja kakav mi to
ekonomski sustav želimo njegovati i razvijati. Svi
sugovornici ističu potrebu naglaska na tržišno
gospodarstvo i na održivi gospodarski razvitak. Moramo
se odlučno istrgnuti iz sveopćeg pesimizma i malodušja,
koji su okov društvenom i gospodarskom razvoju naše
domovine.
Zajedno možemo raditi više na jačanju institucija i
na postizanju veće učinkovitosti državne i lokalne
administracije, koja mora postati istinski servis
građanima te jamac unaprijeđenog i predvidljivog
poslovnog okruženja. Kada pozivam na zajedništvo
ukazujem na nužnost društvenog konsenzusa oko ključnih
strateških pitanja, nipošto na jednoumlje. Zazivam
definiranje zajedničkih, dijeljenih ciljeva, a politička
viđenja načina njihova rješavanja mogu i moraju biti
različita.
Kada nacija ima cilj, kada zna kamo ide, onda se svi
lakše upregnu u postizanje istog. Sjetite se samo
vremena kada smo stvarali neovisnu državu, sjetite se
konsenzusa oko ulaska u NATO i u Europsku uniju. O tome
govorim kada kažem zajedništvo. Postavimo si stoga nove
ciljeve i neodložno krenimo putem njihova ostvarenja.
Pri tome, krajnje je vrijeme da budemo ambiciozni, jer
jedino tako imamo priliku ostvariti i ono što nam se iz
ove perspektive čini nezamislivim.
Na vanjskopolitičkom planu počela sam ostvarivati
izričnu i dinamičnu vanjsku politiku Hrvatske, koja je
odlučnija djelovati u okvirima članstva u EU i NATO-u.
Pripadnost ovim dvjema stožernim organizacijama europske
i euroatlantske suradnje i sigurnosti nije izgovor za
zanemarivanje bilateralnih odnosa sa svim njihovim
zemljama članicama, a posebice vodećim. Primjerice, brzi
poziv za posjet Njemačkoj potvrda je želje za izgradnjom
još boljih odnosa, ali i velikih očekivanja koja se
polažu u hrvatski doprinos u Europskoj uniji. Njemačka
ima iznimno veliki ulagački potencijal, no kao i svi
ozbiljni ulagači, inzistira na uređenim i predvidljivim
sustavima.
Hrvatska vanjska politika treba biti prepoznatljiva
i po svojim temeljnjim odrednicama, prije svega
vrijednosti na kojima počiva i koje zagovara. Odlazak u
Gdanjsk vidim kao jasnu potvrdu takvog pristupa. Na
svečanosti su se okupili čelnici nama prijateljskih i
važnih zemalja srednje Europe i Baltika te glavni tajnik
UN-a Ban Ki-Moon i predsjednik Europskog vijeća Donald
Tusk, gdje je jasno podcrtano obilježavanje završetka
drugog svjetskog rata, ali i pada komunizma, događaja
koji se još uvijek snažno odražavaju na hrvatsku
sadašnjicu i crpe društvenu energiju.
Uspravnicu Jadran-Baltik vidim kao jednog od
zamašnjaka daljnjeg jačanja europskog projekta. U ovim
državama, potpora članstvu u EU je redom snažnija od one
u takozvanim starim državama članicama, bolje se
razumije značaj članstva obzirom da je ostvareno tek
nedavno i još ne doživljava kao datost. Suradnja na ovoj
uspravnici, koja se nalazi na istočnoj granici EU, može
se ojačati, kako na političkom i sigurnosnom planu, tako
i na gospodarskom te energetskom. Hrvatska sa svojim
položajem i mogućnostima u tome može biti jedno od
sidrišta. Svi europski čelnici s kojima sam se susrela
prihvaćaju i podržavaju ovu inicijativu.
Hrvatska ima i svoje interese u jugoistočnom
susjedstvu, one trajne stabilnosti i boljitka svih
država, koje treba snažno podupirati na putu prema
Briselu po EU i NATO kolosjeku. Izbjegavam izraz regija
ili zapadni Balkan, jer po meni oni pridonose
svojevrsnoj izolaciji ili getoizaciji ovog dijela
europskog kontinenta. Jugoistočnu Europu treba u
potpunosti konsolidirati unutar EU te NATO-a , za one
države koje to žele. Samo opipljiva perspektiva ovakve
budućnosti pospješit će okruženje za predanije
rješavanje niza otvorenih pitanja koja još uvijek
opterećuju pojedine bilateralne odnose država
jugoistočne Europe.
Hrvatska je dugo vremena zanemarivala neka već
uspostavljena prijateljstva i savezništva, odnosno nije
prepoznavala trenutak i stvarala nova s ključnim
dionicima međunarodnih odnosa. Pri tome ne mislim samo
na stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a, već i na sve
značajnije regionalne čimbenike koji iskoračuju na
globalnu scenu, članice skupine G20, države poput
Maroka, Južnoafričke Republike, Indije, Japana,
Australije, Novog Zelanda, Južne Koreje, Vijetnama,
Kanade, Meksika, Kolumbije, Čilea ili Brazila. Neki
pomaci su ostvareni prema vodećim državama srednje Azije
te Bliskog Istoka. Diplomacija u svijetu sve veći
naglasak stavlja na gospodarstvo pa je tu potrebno
učiniti puno više snažnijim angažmanom i drugih
institucija te boljom horizontalnom koordinacijom
državne administracije.
Prilog Hrvatske međunarodnoj suradnji po nizu
pitanja, od prava žena i djevojčica, međunarodne
razvojne pomoći ili održivog razvoja, usprkos razmjernog
snazi i veličini koja se često samo-ograničavajući
ističe kao opravdanje, može biti značajan i zapažen. To
je razlog zašto sam otišla na međunarodne konferencije
na visokoj razini o pitanjima rodne jednakosti u New
Yorku, posjetila Afganistan i što ću do kraja godine
sudjelovati na nizu konferencija o održivom razvoju,
klimatskim promjenama i razvojnim ciljevima za razdoblje
poslije 2015. Afganistan je odličan primjer kako
hrvatski vojnici aktivno sudjeluju u očuvanju mira, ali
još važnije i u izgradnji društva. Pri tome su iznimno
dobro prihvaćeni od Afganistanaca čemu zasigurno
pridonosi priprema koju osigurava vodstvo muslimanske
zajednice u Republici Hrvatskoj.
Upravo stoga što sam u kampanji govorila kako je
gospodarstvo važna tema, odmjereno i analitički sam
krenula u imenovanja posebnog savjetnika za gospodarstvo
te gospodarskog vijeća. Iskoristila sam ovo vrijeme kako
bi pomno proanalizirala modele gospodarskih vijeća
prethodnih predsjednika kao i njihov učinak. Simbolično
na stodnevnicu, posebnim savjetnikom za gospodarstvo
imenovala sam gospodina Nikicu Valentića, nekadašnjeg
predsjednika Vlade Republike Hrvatske za čijeg je
mandata zaustavljena inflacija, stabiliziran tečaj
valute te uvedena kuna. Vjerujem da će mi njegovo bogato
iskustvo i pogled pomoći u sagledavanju ukupne
gospodarske slike kao i u promišljanju o mogućim
rješenjima.
Što se gospodarskog vijeća tiče, u potpunosti sam
promijenila pristup svojih prethodnika. U radu Vijeću će
sudjelovati čelnici važnih gospodarskih institucija, jer
sam željela stvoriti krug institucija za savjetovanje
oko pojedine teme iz područja njihove stručnosti,
odnosno stvoriti svojevrsni institucionalni kapacitet
koji bi odgovorio na ključna gospodarska i razvojna
pitanja. Institucije su već duže vrijeme u nas
zapostavljene, stavljene u stranu, a struku se rijetko
sluša. Želim to promijeniti ali pred te institucije
postaviti i nove izazove. Od izuzetnog je značaja u
potpunosti ostvariti sinergiju akademske zajednice i
gospodarstva kako bi se potaknula istraživanja i razvoj,
ulaganja u nove tehnologije i izumiteljstvo.
U prvih 100 dana sam, isto tako, iskreno željela
ostvariti suradnju s Vladom Republike Hrvatske o
nacionalnim strateškim pitanjima. Za dijalog sam
zainteresirana uvijek i na njega sam spremna. Na
dužnosti Predsjednice Republike Hrvatske više sam
usredotočena na srednjoročne i dugoročne ciljeve, a ne
na kratkoročne niti na predizborne. Želim sa svim
čelnicima parlamentarnih stranaka imati profesionalne i
korektne odnose pa čak i kada ne dijelimo iste stavove
ili svjetonazor. Ne očekujem da se slažemo već da
komuniciramo i argumentirano raspravljamo.
Često se pokušava nametnuti teza kako provodim
program jedne stranke, no to naprosto nije istina.
Provodim ono što sam zacrtala u svojem izbornom
programu. Građani su me izabrali kako bih ga provodila i
to ću bezrezervno činiti. Inauguracijskim govorom
postavila sam smjernice na kojima ću ustrajati do kraja
svojega mandata bez zadrške, predano i odgovorno na
dobrobit svih građana Republike Hrvatske.
PREDSJEDNICA
REPUBLIKE HRVATSKE
Kolinda Grabar-Kitarović
Zagreb, 29. svibnja 2015.
http://predsjednica.hr
(108) |