Odvagujući što se mora napraviti za osamostaljenje
Hrvatske, a što se smije napraviti, imajući u vidu
posebnost vremena, znao je ispravno odrediti tenutak za
neophodan, ali i ispravan politički potez. Hrvatskoj su
proricali brzu propast, jer se u nemogućim okolnostima
suprostavila jednoj od največih vojnih sila Europe. U
burnih deset godina pod mudrim vodstvom dr. Tuđmana,
Hrvatska ne samo što je opstala na međunarodnoj
pozornici, nego je postala i respektabilan čimbenik s
kojim se u budućnosti moralo računati. Bilo je to
vrijeme ponosa, vrijeme koje će sve generacije Hrvata
pamtiti i o kojem se već danas govori kao o "Tuđmanovoj
eri".
Podsjetimo se
što je govorio prvi hrvatski predsjednik, kako bismo
lakše ocjenili njegove nasljednike
Dr. Franjo Tuđman:
- Naš program pomirbe zavađenog
hrvatstva bio je, i jest, izlaz iz svih povijesnih
nedaća i poteškoća, koje nam je donio i geopolitički
položaj i međunarodne silnice, ali i unutrašnja
zavađenost. S programom pomirbe zavađenog u Drugom
svjetskom ratu - i poslije njega, sve do naših dana -
međusobno zaraćenog i nepomirljivog hrvatstva
spriječili smo međusobno razračunavanje između
domobrana i partizana, ustaša i komunista. Da je do
njega došlo, izravno bi bio ugrožen i sam opstanak
hrvatskoga naroda. S takvim programom pomirbe
zavađenog hrvatstva, htjeli smo spriječiti, također, i
osvetničko razračunavanje između večinskog hrvatskog i
manjinskog srpskog pučanstva. Međutim, pobornici
srpskog hegemonizma odbili su to i postali sredstvo
jugosrpske agresije. Kako i danas vidimo, vrijeme nam
je i u tome dalo za pravo.
- Uspjeli smo zato što smo podigli
samosvijest i odlučnost hrvatskih ljudi i hrvatskoga
naroda. Rekli smo da možemo ostvariti hrvatsku slobodu
i državu, ako imamo većinu, ako budemo odlučni, i ako
se ne budemo dali kolebati i obmanjivati. Uspjeli smo
zato što smo ispravno prosudili da je prijelomni
povijesni trenutak povoljan za ostvarenje najvećih
hrvatskih ciljeva. Znali smo izvući zaključke iz
iskustava svih prethodnika, koji su bili na čelu
politike hrvatskog naroda, koji su - i s najboljim
namjerama - pogrešno sudili i pogrešne odluke
donosili.
- Samo s takvim jedinstvom svih
krajeva, svih staleža i domovinske i iseljene
Hrvatske, mogli smo uspostaviti samostalnu i
demokratsku nezavisnu hrvatsku državu, mogli smo
stvoriti oružanu silu koja je oslobodila do kraja sve
središnje hrvatske krajeve, koja je oslobodila Knin,
taj stari hrvatski kraljevski grad u kome je stolovao
kralj Zvonimir, u kojem je bilo sijelo i hrvatskog
biskupa kad se Hrvatska biskupija protezala sve do
Drave.
- Prema tome, pobijedili smo zato
što je čitav hrvatski narod spoznao da je ovo
povijesni trenutak koji se ne smije ispustiti. Stoga
su se u punoj svijesti, svi staleži, svi slojevi,
samoinicijativno javljali i organizirali u obranu
svoje domovine. I gotovo sva inteligencija, osim
šačice prodanih duša i kojekakvih prislušnika, u
okviru raznih institucija, pa i sveučilišta, spontano
je tražila putove kako doći do vlastita oružja, kako
se organizirati u borbi protiv tehnički daleko
nadmoćnijeg protivnika. A bilo je sveučilišnih
profesora, znanstvenika koji su se javili kao
dobrovoljci za vrlo složene i posebne ratne zadaće. To
je razlog naše pobjede, unatoč tome što smo tehnički
bili u iznimno teškom položaju.
- Uvidjeli smo da su se sa
stvaranjem samostalne i nezavisne, suverene i
demokratske hrvatske države teško mirile one
međunarodne silnice koje su u očuvanju starog
versailleskog, i u zamisli novog poretka u ovom dijelu
Europe i svijeta, imale druge planove, a u te planove
teško se uklapala ideja, a pogotovo stvarnost suverene
i samostalne hrvatske države. Stvorili smo obrambene
snage na čuđenje i zadivljenje i naših ljudi, a
osobito stranoga svijeta. Stvorili smo takvu hrvatsku
oružnu silu kojom smo mogli poći u takve pothvate kao
što su 'Bljesak', 'Oluja', pa i u maestralno
oslobađanje velikih područja u Bosni i Hercegovini. Da
bismo to mogli postići, što je bilo bitno ne samo za
oslobođenje okupiranih područja, negoli i budućnosti
hrvatske države, trebalo je biti skrajnje razborit,
odlučno raditi i na diplomatskom području, ali isto
tako i spremati oružanu silu i izabrati pravi moment,
i zbog političkih i vojnih odnosa da bismo to postigli
kako smo postigli. I najobičnije su besmislice kad, i
nakon svega što smo postigli, neki mudraci govore da
smo to trebali prije, 1990., 1991.,... Naša politika i
u diplomatsko-političkim, i u vojnim krugovima, naišla
je, kao što rekoh, na čuđenje, ali i na divljenje, i
još uvijek nisu našli pravog odgovora kako smo to
mogli postići.
- U tom okviru pred svima nama je
zadaća da uklanjamo iz duhovnog bića hrvatskog naroda
kompleks nevjerice u vlastiti narod, u vlastite snage.
Bio je to glavni problem i u stvaranju demokratskog
poretka i ostvarenju današnje Hrvatske, pa i u vođenju
ovoga obrambenog rata. Mnogi su mislili, ne samo zbog
svojih uskih gledanja i zbog toga negativnog nasljeđa,
da tobože hrvatski narod i nema mogućnosti za vlastitu
državu. Potpali su pod utjecaj najvećih svjetskih i
diplomatskih vojničkih strategija koji su govorili da
Hrvatska nema izgleda da se održi u ovom ratu protiv
jugokomunističke armije, koja je bila najmoćnija,
tehnički najopremljenija armija u Europi poslije
sovjetske. Ta nevjerica i to da Hrvatska mora biti s
nekim uvijek povezana, tih ostataka jugoslavenskih
zabluda, moglo se naći i u našim školskim udžbenicima,
a odražava se ta nevjerica i u današnjoj publicistici,
i u mnogo čemu.
- Svjedoci smo, međutim,
neprestanih promjena u suvremenom svijetu. Prisutne su
različite osnove za uređenje svjetskog poretka, od
onih za sve zemlje prihvatljivih do onih posve
neprihvatljivih planova ideja i teorija, pa i
imperijalnih prohtjeva za svjetskom ili regionalnom
hegemonijom. Hrvatska se u međunarodnim odnosima
neprestano nalazi u svojevrsnom škripcu. Stoga moramo
biti svjesni u kakvom svijetu i vremenu živimo. Svoje
smo snage usmjerili na podizanje duhovnog jedinstva
naroda, te svijesti o potrebi jedinstva u zastupanju
nacionalno-državnih interesa pred svijetom, koliko
zbog nejedinstva glavnih političkih subjekata, toliko
zbog pogrešnih prosudbi međunarodnih silnica i
kretanja.
Vrijeme nakon dr. Tuđmana
Odlaskom hrvatskog predsjednika dr.
Franje Tuđmana, otišla je osoba koja je stvaranje
Hrvatske planirala i ostvarila programom pomirbe
zavađenog hrvatstva, podizanjem samosvjesti i
odlučnosti hrvatskog naroda, jedinstvom svih krajeva i
svih staleža domovinske i iseljene Hrvatske,
uklanjanjem kompleksa nevjerice u vlastite snage i
narod, podizanju duhovnog jedinstva naroda i svijesti
o potrebi jedinstva u zastupanju nacionalno-državnih
interesa, stvaranjem obrambenih snaga, podizanju
spremnosti naroda na visoke žrtve u postizanju
vlastitog prava na život i slobodu.
Sve što je dr. Tuđman ostvario,
njegovi nasljednici kontinuirano uništavaju planom kojeg su sami nazvali
"detuđmanizacija". Čekinjsti prvi i Uglađeni drugi predsjednik države razlikuju
se samo svojom vanjštinom, ali oba ne žele pomirbu zavađenog hrvatstva, nego
upravo suprotno. Jašući po šumama i gorama pjevajući partizanske pjesme, slaveći
krvnika Tita, ne priznavajući krivnju komunista i partizana, a uveličavajući
krivnju NDH i ustaša, hvaleći lijepu partizansku kapu s crvenom zvijezdom i
izmišljajući ustaške zmije, razotkrili su se kao mrzitelji Hrvatske i Hrvata.
Neistomišljenici režima u Hrvatskoj su ponovno progonjeni, a najviše posla
imaju sudovi koji su više politički nego neovisni. Istovremeno se namjerno
uništava hrvatska poljoprivreda i proizvodnja, državna poduzeća se guraju u
stečaj, zakoni se mijenjaju na tekučoj vrpci i često primjenjuju retroaktivno.
Sve kako bi ulagačima "olakšali" odluku o ulaganju u Hrvatsku. Čekinjasti,
Uglađeni i Puberterni predsjednici države i vlade putuju svijetom u potrazi za
ulagačima od kojih nema ni traga ni glasa, naprotiv, bježe i oni koji su prvih
godina samostalne Hrvatske došli sa svojim kapitalom.
To je Hrvatska danas, 15 godina nakon
smrti dr. Franje Tuđmana, dobronamjernog i nadasve
sposobnog poglavara Hrvatske.
Predsjednički izbori su pred vratima. Hrvati i ostali stanovnici
Hrvatske, opet su u situaciji kada moraju donijeti za budućnost presudnu odluku.
Vrijeme je sazrelo za poglavarku Hrvatske!
Autor: Dunja Gaupp, www.hkz-kkv.ch
(100) |
