Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

IZ POVIJESTI HKZ     (18.04.2012.)

28. Sabor HKZ, 21.05.2000. Luzern

Godinama se na Saborima HKZ-e događaju uvijek iste situacije, bez obzira koliko si organizatori daju truda. Ova godina nije donjela promjene. Manje-više uvijek isti ljudi iz navodno "največeg" ogranka, ponovno su svojim, blago rečeno, nepristojnim ponašanjem ometali tijek Sabora. U jednom su zasigurno največi - u planskom stvaranju nereda i upornosti kojom to čine.

 

Poučeni prošlogodišnjim iskustvom, organizatori su ove godine na ulaz postavili čovjeka iz osiguranja, koji je propuštao samo one ljude, koji su predočili ulaznicu sa osobnim imenom. Iste je izdavao NO; crvene za redovne članove sa pravom glasa, žute - bez prava glasa - za članove koji već dvije godine nisu podmirili svoju člansku obavezu. Vjerovatno ne moramo posebno naglasiti, kako su u posjedu žutih ulaznica bili upravo ljudi iz "največeg" ogranka. Troje, od četvero, isključenih članova, također se pojavilo i vrlo agresivno zahtijevalo da budu pušteni u dvoranu. Iz solidarnosti prema trojici, večina žutih ostala je također pred vratima.


Sabor je započeo. Predsjednik Matarić je pozdravio prisutne i zamolio da svi zajedno uz glazbenu pratnju HGD "Tamburica" otpjevamo našu himnu. To je bio jedini lijepi trenutak cijelog Sabora i mi se srdačno zahvaljujemo umjetnicima.


U međuvremenu žuti pred vratima razvijaju posebne aktivnosti. Kada su shvatili kako će Sabor biti održan i bez njih, ipak se odlučuju ući. Međutim, umjesto da zauzmu mjesto i budu tiho, neki prilaze veleposlaniku i s njim ponovno izlaze iz sale. Što se događalo u predvorju, saznali smo tek po završetku Sabora. "Največi" su toliko galamili, da je personal kuće namjeravao pozvati policiju.

 

Aleksander Kršnjavi, Slavko Novokmet, Ivan Šavar, Miroslav Međimorec, Vlado Šimunović

 

Pod takovim pritiskom gospodin Veleposlanik moli g. Matarića za razgovor, čime se Sabor ponovno prekida. Predsjednik Matarić prenaša molbu Veleposlanika da se i isključeni članovi puste u salu. Za ljubav mira u kući, većina ipak odlučuje da se i trojki dozvoli pristup kao promatračima.

Dobra volja većine prisutnih nije ni ovaj puta pridonjela miru u kući. Tužtelji društva, njih 17, kontinuirano upadaju izvjestiteljima u riječ, tematizirajući konflikt kojeg su sami prenjeli na švicarski sud i time u javnost. Pa kada su odlučili da nama Hrvatima, po neznamo koji puta u povijesti, ponovno moraju suditi stranci, zašto sada nisu spremni mirno sačekati odluku te institucije?


Čuli smo od "največih" kako navodno drugi ogranci neznaju pravu istinu. Onda su tu "istinu" ispričali nekoliko puta. Ništa nije koristio govor predsjednika ogranka Bern, koji je kazao: "Maločas ste rekli gospodo da priznajete ovu Zajednicu, da ste njeni članovi. Htjeli ste ući u dvoranu, dozvolilo vam se. A tužili ste znači sami sebe. Tužili ste mene, tužili ste sve članove u nekoliko posebnih procesa. Tužite Kulturnu zajednicu. Zar mislite da je meni lijepo sjediti ovdje među vama koji ste me tužili? Tražite smjenu ljudi izabranih na prošlogodišnjem Saboru. Oni su gospodo izabrani od nas, kao što je bio i pokojni Tuđman. Umro je, a da nije, bio bi još predsjednik. Iduće godine su ponovno izbori, pa ćemo ih smijeniti ako ne valjaju, ali dajmo im šansu... Ali nama nitko ne valja. Govorim vam svima, 6 ogranaka gospodo stoji iza ovog odbora, šest ogranaka! Nemojte ih vi omalovažavati. Ako stvarno želite otići iz ove Zajednice, pa onda idite u miru, osnujte još jednu Zajednicu. Vi ste već napravili svoje male DO, svoj NO, napravili ste sve kao i Srbi što su napravili svojevremeno. Gospodo iz Upravnog odbora, Vi imate podršku nas šestero, a oni neka odluče kako znaju".

 

Šimunović, Šavar, Jagoda Zenić-Bulatović, Drago Mišić, Tomislav Kukalj, Ivan Matarić, Mirjana Magazin

O pametnim i konstruktivnim prijedlozima Upravnog odbora i članstva, nije se uspijelo niti razgovarati, a kamo li donjeti neki zaključak. Glasovali su žuti bez prava glasa, a isključeni su dizali čak dvije ruke. Nekoliko puta se pozivalo da se porazgovara o vrlo konstruktivnom i razumnom prijedlogu gospodina Mišića. Uzalud! Sabor je još jednom, nadamo se posljednji puta, prošao u znaku "največeg" ogranka, koji zna samo ultimativno zahtijevati, ali ne i pridržavati se obaveza.

Pripremajući Sabor 2000. UO zamolio je sve ogranke da pošalju svoja godišnja izvješća o radu u protekloj godini. Ogranci Baden-Zurich i Zurich-Winterthur oglušili su se na taj poziv, a osporavaju i uvid u financije (već nekoliko godina za redom na god. skupštinama "največeg" ogranka izvještaj blagajnika nije odobren!?).
Umjesto toga izdali su po drugi put svoje vlastito glasilo "Male društvene obavijesti", zaoštravajući i produbljujući postojeću krizu. Ako su se odvojili od Zajednice ili im je to namjera, bilo bi pošteno i pristojno da o tome obavijeste ostale ogranke i članstvo Zajednice. Ako im to nije namjera, onda bi po svim pravilima pristojnog i demokratskog ponašanja (na koje se inače glasno pozivaju) trebali objasniti večinskom dijelu Zajednice zašto se tako ponašaju i zašto odbijaju razgovor i suradnju. Zar je stvarno moguće da im je stalo samo do imena i glasila Zajednice, kako je nakon Sabora 1999. izjavio jedan od njih, a da im je ostatak Zajednice nevažan?

Kako rekosmo, i ovaj je Sabor prošao kao i mnogi dosadašnji. Maratonski - osim prihvačenih izvješća upravnih tijela od strane redovnih članova (crveni listići) - bez konkretnih zaključaka i planova, nedovršeno. Salu smo mogli koristiti samo do određenog vremena! Normalnim ljudima i društvima dovoljno je i puno manje vremena, da naprave puno više. Hoćemo li mi ikada biti među njima?

Nadzorni odbor HKZ
Dr. med. Vlado Šimunović, predsjednik
Dunja Gaupp
Zlatica Stanek

 

O, ta uska varoš, o, ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veči slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!


Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
usred kukavica čemu krepost diva?


Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
osuđeni pasti i propasti bez časti.


Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko,
tihu propast sprema.


(Antun Gustav Matoš)

 

Objavljeno u Društvenim obavijestima broj 89

O povijesti HKZ, radnim tijelima i projektima


 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch