"HKZ je konačno postala kulturna."
"Već je prošlogodišnji Sabor bio izvan svih očekivanja
dobro organiziran, ali sa ovim ste nadmašili moje
najsmionije nade."
"Čestitam, Sabor i priredba bili su na zavidnoj visini".
To su samo neke od pohvala koje smo primili tokom
same večeri i u slijedećih nekoliko dana nakon 30.
jubilarnog Sabora Hrvatske kulturne zajednice u
Švicarskoj.
Mišljenja smo kako ni najbolje organizirana priredba
ne može biti uspješna bez kulturne i pristojne
publike. Bili smo iznenađeni sa kolikom pažnjom su
praćeni i radni i komemorativni dio Sabora. Upravni
odbor zahvaljuje svim posjetiteljima na odazivu,
suradnji i pohvalama.
Zašto smo Sabor organizirali kao komemorativnu večer
u znaku Vukovara?
Iako smo obilježavali 30 god. postojanja Hrvatske
kulturne zajednice u Švicarskoj, nije nam bilo do
slavlja. Sabor od 16. studenog održan je u ozračju
sjećanja na 11-tu godišnjicu agonije Vukovara:
15.11.1991, nakon 84 dana herojskog otpora opkoljene
sačice hrvatskih branitelja, jedinice JNA ušle su u
Borovo Naselje, a 18.11.1991 hrvatski branitelji
Vukovara položili su oružje.
Međutim nije samo
vremenska koincidencija održavanja Sabora i pada
Vukovara bila razlogom te komemorativne večeri.
Kao što nas je prije 11 godina potresao pad
Vukovara, tako nas danas potresa činjenica da se
Vukovar i sve što je vezano uz to ime, zaboravlja.
Masakri, duge kolone poniženih prognanika, očajnička
borba hrvatskog naroda za očuvanje opstojnosti i
uslovi pod kojim se ta opstojnost izborila, ne samo da
se zaboravljaju nego i omalovažavaju.
Prognanici i
branitelji, koji su prošli kroz pakao srpskih mučenja
ili izgubili svoje najdraže od srpsko-četničkih
krvnika, pretrpjeli su te strahote vjerujući u pravdu.
Kako se osjećaju ti ljudi kad u svom
rodnom gradu susretnu svoje nekadašnje mučitelje u
odorama hrvatskih policajaca?
Kako se osjećao gospodin
Štengl kada je 6. rujna 2002. nepoznati počinitelj
bacio eksplozivnu napravu na njegovu obiteljsku kuću?
Kako se osjećaju naši branitelji, kada im pred sud
stavljaju njihove i naše junake, naše generale?
To nikoga ne
zanima, ni Europsku uniju (i ona bi nam trebala biti
cilj?), niti Ujedinjene narode. Ali, ako mi
dozvoljavamo da se takove stvari događaju, ako šutke
prelazimo preko svega, ako smo mi sluge pokorne, zašto
bi se veliki gazde bunili!?
Pokušajmo si zamisliti što bi Svijet ne samo rekao,
nego i napravio Hrvatskoj, da je eksplozivna naprava
umjesto na kuću g. Štengla bila bačena na kuću nekog
'povratnika sa one strane'. Upitajmo se kako bi Srbi
reagirali da se nalaze u položaju Hrvata, da su
'ustaše' i od Hrvatske kontrolirana JNA izvršili
agresiju na nenaoružanu Srbiju, i da nakon uspješne
obrane budu prozivani od Haaga? Okrenuli bi svijet na
'glavačke'!
Vukovar je simbol hrvatskog stradanja i herojskog
otpora. Sjećajući se Vukovara poručujemo svim
stradalnicima domovinskog rata u Hrvatskoj, u Bosni
i Hercegovini, i ma gdje bili: "narod pamti - nismo
vas zaboravili!", a ne ćemo ni šutjeti .
Upravni odbor HKZ.
studeni 2002.
Predsjednik Ivan
Matarić i dopredsjednica Dunja Gaupp podnose izvještaj Upravnog odbora
 
Tajnica Ivana Župan
Tomerlin i dopredsjednik Domagoj Stojan otvaraju komemorativni dio Sabora
Hrvatska himna -
pozdrav domovini
 
Marcela Sigur -
gitara, dr. Peter Weibel čita stihove iz svoje knjige "Moj Vukovar živi"
Vukovarski gvardijan
fra Špehar, predsjednik Matarić i gradonačelnik Vukovara Vladimir Štengl
 
Nastup KUD "Kolovrat"
iz Luzerna
 
Izložba Vukovarskog
slikara "Eskavilja" - Knjige koje su se
mogle kupiti
 
Priredila D. Gaupp |
