Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj djeluje već 37 godina, a prošle je subote, 17. siječnja 2009., organizirala svoj 35. Hrvatski bal u hotelu Kronenhof u Zuerichu (www.hotel-kronenhof.ch). Uz odličnu večeru sa 5 jela i prvoklasna hrvatska vina firme Vallis Aurea GmbH (www.tartuf-vino.ch ) posjetitelji su uživali u bogatom kulturnom programu. Plesnu glazbu, od valcera do rock'n rolla, odlično je izvodio Duo Jukebox (www.duo-jukebox.ch ). Nastupilo je i Hrvatsko glazbeno društvo Tamburica iz Vorarlberga (http://home.pages.at/tamb/index.htm), ali zvijezda večeri bila je nesumnjivo operna diva Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, primadona Mira Vlahović ( www.miravlahovic.com ).

Gostima je dobrodošlicu na hrvatskom poželio predsjednik Hrvatske kulturne zajednice - HKZ (www.hkz-kkv.ch), prof. Ivan Matarić, a na njemačkom dopredsjednica Dunja Gaupp. Zahvalili su sponzorima tombole, umjetniku Peji Kljaiću (www.pejok.ch ) koji je darovao sliku u vrijednosti 400.- Fr. i gospođi Magdaleni Reichart, vlasnici salona Bodydream ( www.bodydream.ch ) koja je darovala dva bona za zlatnu masažu u vrijednosti od 240.- Fr.

Domovina Hrvatska pozdravljena je hrvatskom himnom koju je odpjevala sopranistica Mira Vlahović uz klavirsku pratnju prof. Matarića. Potom je gđa. Gaupp na njemačkom predstavila gospođu Miru Vlahović, prof. Matarića i HGD Tamburica, naglasivši da je za sve njih, kao i za Hrvatsku kulturnu zajednicu, godina 2008. bila jubilarna. Mira Vlahović je u svojoj matičnoj kući - HNK Zagreb - kao Violetta u Verdijevoj "La Traviata" obilježila 25. godišnjicu svoje uspješne karijere; prof. Ivan Matarić, koncertom u crkvi Bazilika srca Isusova u Zagrebu, svojih 40 godina kao orguljaš; HGD Tamburica 30 godina od osnivanja, a Hrvatska kulturna zajednica 35 godina postojanja pod današnjim imenom (osnovana je 1971. kao "Društvo prijatelja Matice hrvatske").

Gospođa Mira Vlahović je rekla kako je s velikim zadovoljstvom prihvatila poziv, jer se još uvijek rado sjeća nastupa u Švicarskoj od prije 5 godina, kada je Hrvatska kulturna zajednica organizirala koncert "Hrvatska priča", idejno djelo Lejdi Oreb koje je obišlo svijet. Zahvalila se obitelji Gaupp na toplom i srdačnom gostoprimstvu i ukratko najavila što je izabrala za ovu prigodu.

Gospođa Vlahović je tokom večeri nastupila u tri bloka. U prvom, nakon himne, otpjevala je pjesme "Domovini i ljubavi" (Ivan pl. Zajc), "Gospa Marija" (Vinko Glasnović na tekst Antuna Gustava Matoša), Arietta Laurette iz opere Gianni Schicchi (Giacomo Puccini) i pjesmu Nostalgije iz operete Mala Floramy (Ivo Tijardović). U drugom bloku čuli smo Serenadu Josipa Hatza, valcer Musette iz opere La Boheme Giacoma Puccinia, Chanson espagnole (Die Mädchen von Cadix - Leo Delibes), te pjesmu iz filma Bijeli jorgovan (Sweet Heart ili Will you Remember). U trečem su slijedile Musica proibita (S. Gastaldon), tradicionalna narodna Santa Lucia, Guitarra Romana (Eldo Di Lazzaro) i O, sole mio (Eduardo Di Capua).

Kao što je bilo za očekivati, posjetitelji su velikim pljeskom zatražili i dobili još dva dodatka. Napitnicu iz opere La Traviata Guiseppe Verdia, a pjesmom "Bože čuvaj Hrvatsku" (glazba Đani Maršan, tekst Drago Britvić) gospođa Vlahović se oprostila od oduševljene publike i zahvalila prof. Matariću na majstorskoj klavirskoj pratnji.

Glazbeno društvo Tamburica nama, stanovnicima Vorarlberga, kako Hrvatima, tako i Austrijancima, dobro je poznato i rado ih slušamo. Zadovoljstvo mi je bilo vidjeti da su i u Švicarskoj rado viđeni, te da je suradnja Tamburice i Hrvatske kulturne zajednice tako prisna i prijateljska, kako su to u svojim govorima naglasile gospođe Gaupp i Sigur-Brdarić. Svoj glazbeni repertoar Tamburica je obogatila zahtjevnim izvedbama čime se izdvojila od standardnih folklornih skupina i napravila korak naprijed u pravcu glazbene klasike.

Bogata tombola bila je lijepo aranžirana, tako da su stolovi s nagradama predstavljali užitak za oko, gotovo kao i izložene slike umjetnika Kljaića, koji je i osobno bio prisutan zajedno sa suprugom Ljubicom. Prvu nagradu, njegovu sliku, dobila je gospođa Aljinović iz Berna. Treću nagradu, akvarel slikara Mate Kovaćevića Eskavilja, dobila je gospođa Ćulap Imhof iz Briga u Wallisu. To me navelo da se raspitam od kuda su sve stigli posjetitelji ovog jubilarnoh Hrvatskog bala u Švicarskoj. Sa gotovo svih strana Švicarske, rekli su mi organizatori. Posjetitelji su bili više nego zadovoljni, svi koji su nastupali također, zadovoljni su bili i organizatori, i upravo zato me je iznenadila njihova opaska da je ovo možda posljednji Hrvatski bal u Švicarskoj.

Pa zašto, zaboga, upitala sam?

Zato što se zadnjih 15 godina, nastankom Hrvatske države, promijenilo puno toga u životu Hrvata u Švicarskoj. Osnovane su mnogobrojne udruge, od zavičajnih do športskih, čime je ustvari razbijeno zajedništvo. Tužno je što se naši ljudi definiraju prvo prema kraju ili mjestu u kojem su rođeni, a tek onda kao Hrvati. Mnogi koji su došli poćetkom 70-tih godina, vratili su se u Hrvatsku. Oni koji se nisu vratili, veliki dio godine provode u Hrvatskoj, a u Švicarskoj su kada trebaju doktora ili moraju čuvati unuke. Njihova djeca, premda vole Hrvatsku, nemaju iste osjećaje koji su njihove roditelje ponukali na stvaranje Hrvatske kulturne zajednice, koja je ustvari bila prva hrvatska kulturna udruga u Švicarskoj.

Hrvati koji su došli tokom Domovinskog obranbenog rata vjerojatno ni ne znaju za postojanje Hrvatske kulturne zajednice i Hrvatskog bala. Ti su 40-godišnjaci zaokupljeni borbom za egzistenciju i gradnjom svega onoga što su u ratu izgubili, te nemaju vremena a možda ni novaca za priredbe ovoga stila, iako je cijena vrlo umjerena, ustvari skromna s obzirom na ono što nudi.

Organizatorima će biti žao budu li prisiljeni donijeti odluku o zatvaranju Hrvatskog bala, jer on ipak pronosi hrvatsko ime i priredba je koja se bez rezerve može nositi s balovima drugih nacija u Švicarskoj, kao što su to Austrijski, Češki i Mađarski bal. Na balu Austrijanaca u Zürichu bila sam više puta i mogu potvrditi da je Hrvatski bal puno kvalitetniji, no za njega nažalost ni ja do nedavno nisam znala. Zato savjetujem organizatorima da porade na promidžbi, a Hrvatima da Hrvatski bal konačno dožive kao ono što on u svom imenu signalizira - priredba i mjesto za sve Hrvate i one koji se tako osjećaju, te sve one koji svojim stranim prijateljima žele pokazati kako Hrvati imaju raznoliku kulturnu ponudu koja ne završava folklorom.

Oganizacija bala vrlo je zahtjevna, a ljudi koji ga organiziraju, rade to iz čistih domoljubnih pobuda i bez ikakve naknade. Zato im je žao kada vide da naši ljudi ne razmišljaju o tome kako samo redoviti odaziv na bal osigurava njegov kontinuitet.

Što će biti ako ne bude Hrvatskog bala? Organizatori mi na to nisu mogli odgovoriti, jer još nikakva odluka nije donešena. Zamislivo je da će organizirati priredbu sličnog profila samo u skromnijem okviru i zbog toga naravno pod drugim imenom.

Ipak, nadajmo se da će tradicionalni Hrvatski bal u Švicarskoj živjeti i dalje. O tome odlučujete svi vi dragi Hrvati i Hrvatice u Švicarskoj! Ako budete poželjeli podržati ovu jedinstvenu hrvatsku priredbu u Švicarskoj, kontaktirajte Hrvatsku kulturnu zajednicu pismeno (Postfach 5837, 8050 Zürich), e-mailom hkzkkv@hkz-kkv.ch ili nazovite neku od slijedećih gospođa: dopredsjednicu Dunju Gaupp, tajnicu Mariju Ćulap Imhof, predsjednicu Nadzornog odbora Franjicu Kos.

A. G. Scholz, Vorarlberg