Imena mjesta koja završavaju na "-ikon" su alemanskog porijekla i izvorno su bila mnogo duža. Mnoga od tih mjesta izvorno su završavala na -ingen, jer su Alemani naseljima dali dali imena po ljudima koji su u njima živjeli. Neka mjesta i danas imaju ovaj završetak, na primjer, "Othmarsingen" znači "među Othmarovim ljudima".
Između 9. i 11. stoljeća, kako su Alemani postajali sve više sjedilački, često su dodavali nastavak -hofen da bi uključili svakoga tko je pripadao dvoru ili gospodstvu. "Ditingen" je tako postao "Ditighofen". U dijalektu su završeci tada postajali "-iken", "-ken", "-gen" ili "-ikon".
A danas skraćujemo još više. Tako Bubikon brzo postaje "Buebike" jer se brže i lakše izgovara.
Priredila D. Gaupp
|