Imena mjesta koja zavrÅ¡avaju na "-ikon" su alemanskog porijekla i izvorno su bila mnogo duža. Mnoga od tih mjesta izvorno su zavrÅ¡avala na -ingen, jer su Alemani naseljima dali dali imena po ljudima koji su u njima živjeli. Neka mjesta i danas imaju ovaj zavrÅ¡etak, na primjer, "Othmarsingen" znaÄi "meÄ‘u Othmarovim ljudima".
IzmeÄ‘u 9. i 11. stoljeća, kako su Alemani postajali sve viÅ¡e sjedilaÄki, Äesto su dodavali nastavak -hofen da bi ukljuÄili svakoga tko je pripadao dvoru ili gospodstvu. "Ditingen" je tako postao "Ditighofen". U dijalektu su zavrÅ¡eci tada postajali "-iken", "-ken", "-gen" ili "-ikon".
A danas skraćujemo još više. Tako Bubikon brzo postaje "Buebike" jer se brže i lakše izgovara.
Priredila D. Gaupp
|