Tihomir Budanko u obranu RH uključio se još 1990. kao pripadnik MUP-a, a od listopada 1991. kao pripadnik HV-a gdje je prošao sve dužnosti, obišao sva bojišta, na južnome je čak bio i ranjen, a sedam puta je i odlikovan. Nakon smjene i umirovljenja dvanaest generala skinut je s dužnosri i stavljen na raspolaganje, nakon toga postavljen na niže rangirano radno mjesto u logistiku, a 2005. na osobni zahtjev i umirovijen.
Njegov čin zaštite civila u selu Čučevo neki su mediji pokušali ovih dana istaknuti kao iznimku. U svjetlu sramotne haaške presude, htjeli su između redaka poručiti kako je presuda Gotovini i Markaču opravdana, ali da je, eto, bilo i svijetlih primjera poput Budanka, što on odlučno opovrgava.
Mještani Čučeva u opčini Kistanje odlučili su Vas proglasiti počasnim građaninom jer ste tijekom Oluje spasili 14 mještana. Zašto ste ipak odbili njihovu inicijativu?
Od prvoga trenutka iznošenja u javnosti inicijative mještana sela Čučevo isticao sam kako je to bio isključivo rutinski čin, zbog čega nije potrebno posebno isticati mene ili bilo kojega drugoga pripadnika HV-a jer je takvo postupanje i djelovanje bilo uvriježeno u postrojbama pod zapovjedništvom generala Gotovine. Moje su ime nepotrebno istaknuli mještani najvjerojatnije zato što sam iz susjedne opčine. Prvi moj odgovor bio je da pozdravljam njihov čin iznošenja u javnost istine o humanome postupanju Hrvatske vojske, posebno ako su na to bili potaknuti nepravednom presudom haaškog suda generalima Gotovini i Markaču. Inače, prema zatečenim mještanima postupalo se primjereno, po uobičajenome postupku kao što je to Hrvatska vojska radila i u mnogim drugim primjerima.
Inicijativi za nagradu zahvalio sam se zato što smatram da sam samo časno i pošteno radio svoj posao provodeći smjernice i zapovijedi nadređenih te me se zbog toga nikako ne može izdvajati od svih ostalih časnih pripadnika Hrvatske vojske koji su to isto radili, kao i zbog mogućnosti bilo kakve manipulacije s mojim imenom.
Objasnite nam malo više svoju tvrdnju iz obrazloženja koje ste uputili medijima, a u kojoj kažete primjereno ponašanje prema ratnim zarobIjenicima i civilima nije bila nikakva iznimka već duboko ukorijenjeno pravilo djelovanja i postupanja pripadnika Hrvatske vojske...''. Prema onome što mnogi danas u RH govore, ispada da je HV ubijala bez obzira jesu li vojnici ili civili?
Sav zapovjedni kadar, časnički i dočasnički, od samoga početka agresije na RH imao je planske obučne događaje, ustrojeno je Hrvatsko vojno učiliste 'Petar Zrinski' u Zagrebu gdje su na raznim razinama časnici i dočasnici stjecali znanja i vještine, kako iz umijeća ratovanja, tako i iz vojne etike, međunarodnoga ratnoga prava te ženevskih konvencija. Obuka se prenosila crtom vođenja i zapovijedanja do najniže razine, te unutar ustrojenih središta za obuku. Također, u svim planovima i zapovijedima o napadnim djelovanjima istaknuta je obveza pridržavanja normi međunarodnoga ratnoga prava o humanome odnosu prema civilima i ratnim zarobljenicima koja se prenosila i tumačila do svakoga vojnika.
Smatrate li da su Vas ovom nagradom možda pokušali iskoristiti, ističući vas kao svijetli primjer, da se između redaka poruči kako general Gotovina ipak nije bio takav kakvim se prikazuje, odnosno jesu li možda pojedinci pokušali manipulirati s vašim slučajem?
Vjerujem da su mještani sela Čučevo na lokalnoj razini ovo istaknuli u dobroj namjeri, međutim čim se vijest pojavila u široj javnosti, sve opcije, špekulacije i interpretacije su moguće.
Međutim, prvoga trenutka ističem kako je riječ je o uobičajenome ponašanju pripadnika HV-a koji su uzor često tražili i u vojničkome držanju generala Gotovine, kako u njegovu izgledu tako i u ponašanju. Nikada niti jedna postrojba pod zapovjedništvom generala Gotovine nije dobila bilo koju zapovijed ili smjernicu koja bi bila u suprotnosti s međunarodnim ratnim pravom ili Ženevskim konvencijama, već upravo suprotno. Hrvatska je vojska časno izvršila svoju zadaću, oslobodila okupirana područja, izašla na državnu granicu, sukladno 'splitskom sporazumu' zajedno s Armijom BiH i HVO izvršila deblokadu Bihaća i spriječila da se ne ponovi Srebrenica. Ono što nije uspjelo međunarodnoj zajednici u sprječavanju zločina i egzodusa, uspjelo je Hrvatskoj vojsci čiju pozitivnu ulogu u tim vremenima nitko nije osporavao.
Ne možemo prihvatiti haaške presude
Kakav je vaš komentar na drakonske haaške presude generalima Gotovini i Markaču, odnosno oslobađajuću presudu generalu Čermaku?
Ponovit ću ono što sam napisao Općini Kistanje: da ja kao i cijeli hrvatski narod nikako ne možemo prihvatiti haađku stigmu 'o udruženome zločinačkome pothvatu' kojom se heroje i osloboditelje pokušava pretvoriti u zločince i okupatore. Općina Promina, u kojoj živim, ima 44 civilne žrtve, 20 poginulih pripadnika MUP-a i HV-a, sva domaćinstva su spaljena, slično se dogodilo na svim okupiranim područjima u tzv. Krajini gdje god su živjeli Hrvati koji su četiri godine trpjeli sustavno progonstvo, ubojstva, palež, pljačku i raseljavanje. S druge strane, oslobodilačke operacije poput Oluje časno i profesionalno i uz minimalne žrtve izvedene su u svega nekoliko dana. To dovoljno govori o 'objektivnom' pristupu Haaškoga suda koji ne zanimaju činjenice niti razlike o tomu tko je agresor, a tko zrtva, tko se borio na svome, a tko je osvajao tuđe. Ova presuda i nastojanje Haaškoga suda da se po prvi put u povijesti sudi pobjednicima i onima koji su se borili 'svoji na svome' potvrđuje njegov politički karakter čiji je konačni cilj prikazati Hrvatsku državom koja je nastala 'udruženim zločinačkim pothvatom' pa kao takva onda nije zaslužila niti postojati. Naravno da se hrvatski narod s time ne može pomiriti niti to prihvatiti. Zato s pravom očekujem i od naših političkih elita da prepoznaju bilo svoga naroda u ovome povijesnome trenutku, da se ostave međusobnih prepucavanja te da ustanu u obranu istine, nacionalnoga dostojanstva i svoga naroda. Pognuti i poniženi nikamo ne ćemo stići.
Andrea Černivec
Hrvatski list
12.05.2011. |
