|
Srbija je 2003. Godine donijela poseban zakon po kojemu
danas proganja hrvaiske branitelje
Iako je nakon smrti prvoga hrvatskoga
predsjednika Franje Tuđmana opet proradio poznati
hrvatski podanički mentalitet, ne smijemo za sve naše
nedaće, pa i za sve ono što se događa hrvatskim
braniteljima, odmah okriviti međunarodnu zajednicu,
Srbe ili Bošnjake.
Što smo mi
učinili da dademo dostojanstvo i braniteljima i
Domovinskome ratu, što smo učinili da dokažemo notornu
činjenicu kako su Srbija i tzv. JNA proveli agresiju
na Hrvatsku i druge dijelove bivše SFRJ? Što je naš
pravni sustav učinio da procesuira one koji su tu
agresiju provodili, posebice u Vukovaru, Osijeku,
Škabrnji, u Zadru i okolici, na Banovini, Kordunu i
Lici? Tko je od naših umjetnika Domovinski rat
zabilježio perom, kistom, glazbom, filmskom kamerom?
Dok su se o tzv. NOB snimali filmovi, pisale knjige i
skladali oratoriji, stvarala monumentarna likovna
djela, Domovinski rat nastoji se staviti u drugi plan.
I politika, i ona na vlasti i ona u oporbi, ide niz
dlaku europskoj politici koja nastoji izjednačiti
krivnju i sve upakirati u pojam građanskoga rata. Naš
je pravni sustav zakazao.
|
Koliko smo agresorskih zločinaca osudili, dok su naši
heroji ili u našim ili bosanskim zatvorima ili u Haagu?
Mi samo znademo locirati i transferirati, optužiti i
suditi onima koji su stvorili ovu našu Hrvatsku. Za
razliku od naših istočnih susjeda, koji su u tom smislu
daleko lukaviji, koji planiraju na duge staze i stvaraju
osnovu za svoje daljnje postupke, možda za ponovno
stvaranje nekakve velike Srbije, u budućnosti...
Pravosudna
priprema
Kada je već riječ o Tihomiru Purdi i drugima s
popisa, treba zaviriti u srbijanske pravne spise i
odmah će biti jasno kako se planira i stvara osnovica
za suđenje nečemu što Beograd (a često i Haag) smatra
ratnim zločinom.
Godine 2003. u Srbiji je donesen pravni akt zvučnoga
imena Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih
organa u postupku za ratne zločine.
Dakle dok mi
one koji su počinili ratni zločin gonimo i sudimo na
temelju općih pravnih akata, kao što su Kazneni zakon
i Zakon o kaznenome postupku, u Srbiji su donijeli
poseban zakon koji, kako kaže članak 1. toga Zakona,
uređuje formiranje, organizaciju, nadležnost i
ovlaštenje državnih organa i njihovih organizacionih
jedinica radi otkrivanja. krivičnoga gonjenja i
suđenja za krivična djela, određena ovim zakonom.
U stavku 2. članka toga zakona posebice se navodi
koja su to djela, a osobito treba naglasiti da se pod
time smatraju i teška kršenja međunarodnoga
humanitarnoga prava izvršena na teritoriju bivše
Jugoslavije od 1. slječnja 1991. godine koja su
navedena u Statutu Međunarodnoga krivičnoga suda za
bivšu Jugoslaviju, dakle djela koja navodi Haški
tribunal.
Sve bi to bilo u redu, kad bismo mogli
povjerovati da je taj zakon usmjeren na počinitelje
ratnih zločina u redovima agresora, a znamo tko je to
bio, no nama stalno nastoje sugerirati zajednički
kriminalni pothvat i građanski rat.
Najzanimljiviji je članak 3. toga zakona, dopunjavan
još i 2004., 2005., 2007. i 2009. Taj članak izričito
kaže: 'Državni organi Republike Srbije određeni
ovim zakonom nadležni su za vođenje postupka za
krivična dela iz člana 2. ovog zakona koja su izvršena
na teritoriji bivše Socijalističke Federativne
Republike Jugoslavije, bez obzira na državljanstvo
učinioca ili žrtve'.
Stari bi Rimljani ovdje povikali: Sic!
Srbijanski zakon o ratnim zločinima zapravo preuzima
prerogative Haaškoga tribunala i nije nam jasno zašto
se zaustavio na teritoriju bivše Jugoslavije, a nije
se smatrao nadležnim i za Ruandu.
Lex specialis - u specijalnoj službi
Ovaj zakon zaista izgleda kao lex
specialis i svakome imalo pametnijemu, a ne samo
pravno školovanomu čitatelju bit će jasno zašto je
donesen. Pa upravo zato da se može smatrati nadležnim
za krivično gonjenje i suđenje hrvatskim domoljubima
poput Tihomira Purde (a možda i dr. Vesne Bosanac). No
krenimo dalje sa seciranjem toga zakona: za specijalne
ciljeve zakon predviđa i specijalne Organe i njihovu
specijalnu organizaciju i nadležnost. Za postupanje u
predmetima kaznenih (krivičnih) djela iz članka 2.
zakona nadležno je posebno Tužilaštvo za ratne zločine
kojim upravlja tužitelj za ratne zločine. U
ministarstvu za unutrašnje poslove Srbije formira se i
posebna Služba za otkrivanje ratnih zločina koja
postupa po zahtjevu tužitelja za ratne zločine. Za
predmete kaznenih djela iz članka 2. Spomenutoga
zakona nadležan je Viši sud u Beogradu kao
prvostupanjski, a u drugome je stupnju nadležan
Apelacioni sud u Beogradu. U tim se sudovima formiraju
i posebna odjeljenja za ratne zločine, a čak je i
provedba sankcija specijalna.
Naime, u Okružnome sudu u Beogradu
formira se Posebna pritvorska jedinica za izdržavanje
pritvora određenoga u kaznenom (krivičnom) postupku za
kaznena (krivična) djela iz članka 2. Zakona.
A u postupku za ta krivična djela
(nazovimo ih ovdje krivičnim ili kaznenim djelima
ratnih zločina) 'primenjuju se posebne odredbe o
postupku za krivična dela organizovanog kriminala
Zakonika o krivičnom postupku'.
Tihomir Purda - pokusni kujnić
Iz svega ovoga proizlazi da su to
posebna djela, posebni organi gonjena, posebne službe
otkrivanja, posebni sudovi, pa čak i posebni pritvori.
Dakle položen je pravi pravni temelj za progon onih za
koje srbijansko pravosuđe smatra da su počinili ratni
zločin. Lov je otvoren i hrvatski branitelji ne mogu
mirno spavati. Mogu predsjednici Josipović i Tadic
razgovarati koliko hoće, mogu kako i koliko hoće
dokazivati da grade temeIje novih, dobrosusjedskih
odnosa.
Ali kakvi će biti ti odnosi i kolika je njihova
vjerodostojnost ako se stvari opet vračaju na početak
i ako se budućnost gradi na krivim premisama
prošlosti. Ili, da parafraziram: Zašto ne bismo i mi
izradili nekakav sličan lex specialis pa da i mi
sudimo agresorima i onima koji su vidjeli Hrvatsku do
Virovitice i Karlobaga. Samo, mi to ne možemo nikako,
barem dok su nam oči uperene u Bruxelles, London, Haag
i slična središta tzv. međunarodne zajednice. Ipak,
svoju budućnost možemo graditi jedino sami, kao što
smo i Domovinski rat dobili sami. I zato nemojmo
dopustiti da nas u tome ometu postupci onih koji
stalno traže način da se izmijeni povijest. Kakva god
ona bila.
Piše
Miljenko Pajalić
Hrvatski list, 20.01.2011.
|