Ako se izuzme druga frakcija bivšeg SK, odnosno
sestrinska stranka SDP-u, pod imenom HDZ, tada, i u tom
slučaju, aktualna vlast doista u mnogočemu nema
alternative, a prvenstveno nema alternative u
desubjektiviziranju građana - pravno, politički i
moralno. Nema alternative u degradaciji društva i
potpunom uništavanju osnovnih vrijednosti slobode i
dostojanstva ljudske osobe. Nema alternative u
privatiziranju vlasti, u samovoljnom i neograničenom
vladanju, u služenju državom, u neispravnosti vladanja,
u nepravičnosti i nepoštenju vladanja, jer se vlada samo
i isključivo zbog vladanja.
Današnja vlast nema alternative ni u
netransparentnosti vladanja, jer se u vladanju ne
očituje građanima - javnosti o metodama i načinu
funkcioniranja o namjerama i planovima bitnim za
sveukupni život i budućnost zajednice. Nema
alternative kad je monopol moći u pitanju, a to jest,
jer nema i ne postoji kontrola i nadzor djelovanja
vlasti. Ovlasti nisu jasno definirane, niti je moć
ičim obuzdana i ograničena. Ne vlada se putem zakona i
institucija, već se vlada putem moći, a rješenja koja
se donose jesu samovoljna i autoritativna.
Potpuno je uočljivo i jasno da kod
aktualne vlasti prevladavaju antidemokratske
tendencije i da ona nema alternative kad je u pitanju
zlouporaba demokracije i njeno onemogućavanje, jer
onemogućuje višestranačje. Marginalizira, izolira,
onemogućuje, ograničava, odnosno, pravilno rečeno,
zabranjuje politički rad na desetke političkih
stranaka. Nema alternative ni kada su medijske
neslobode u pitanju. Kad je kontrola medija i monopol
nad javnim informiranjem u pitanju, ali i kad je u
pitanju sprječavanje i marginaliziranje razvoja
sektora građanskog (civilnog) društva. A sve su to
nezamjenjive sastavnice svakog ozbiljnog nastojanja na
demokratizaciji i važni čimbenici koji jedno društvo
čine demokratskim.
Današnja vlast nema alternative ni po
pitanju štetnosti korištenja osvojene moći, jer tu moć
ne koristi za zaštitu slabijih od jačih, ne koristi
moć za dobrobit društva kao cjeline, već za promicanje
interesa kapitala, umjesto ograničavanja njegove moći.
Popuštanje pritiscima kapitala, kad je, između
ostalog, u pitanju daljnja liberalizacija i
privatizacija, ne samo da se podređuje politiku
kapitalu i tuđim interesima, već se time ugrožavaju
hrvatski nacionalni interesi. Naime, umjesto da se
čuva strateške grane gospodarstva i resurse, kao
glavne izvore moći jednog društva, rasprodaje se
preostale krucijalne resurse i bogatstva. Time ova
vlast "bez alternative" omogućuje podvrgavanje
hrvatskog gospodarstva kontroli kapitala, ali i
ostvarivanje goleme financijske, ekonomske i same
političke moći, jer u pravilu onaj tko ima kontrolu
moći - strateške gospodarske grane i resurse- ima i
sveukupnu kontrolu i moć nad društvom. Nesmetani
ulazak i nesmetano djelovanje kapitala na hrvatskom
tržištu rezultiralo je time da su politici umnogome
ograničene vlastite mogućnosti provođenja samostalne i
neovisne politike. Politika u RH izgubila je , ne samo
moć ograničavanja moći kapitala, već je izgubila i
političku moć regulacije ekonomije , a samim time i
provođenje realne socijalne politike. Čini se, sve to
malo brine aktualnu hrvatsku politiku. Nju malo brine
što je pokopan socijalni model. Što je nestalo
socijalnog i pravednog društva temeljenog na
solidarnosti. Što je likvidirana i pokopana socijalna
i država blagostanja. Što kapital pojačava
eksploataciju i čini život u RH socijalno i ekonomski
nesigurnim.
Nastavak rasprodaje i privatizacije
tj. pogodovanje kapitalu i tuđim interesima, uz
konačni slom ekonomske moći Hrvatske, donosi sa sobom
i nastavak mogućnosti novih političkih pljački,
odnosno zlouporabe pozicija i ovlasti u cilju osobnog
bogaćenja političara. Ako je suditi po "aktivnostima"
politike u prošlosti bit će to jedan od prioriteta i
današnje aktualne politike. U aktualnoj koalicijskoj
vlasti mnogi u tome imaju debelog iskustva još iz
vremena koalicijske vlade Ivice Račana. Iz tih
vremena, na primjer, današnjeg potpredsjednika Vlade
R. Čačića prate mnoge afere koje imaju elemente
kaznenog djela. Ali i mnoge druge koji su sudjelovali
u rasprodaji hrvatskih banaka, HT-a, INA-e i mnogih
drugih bogatstava, te time ostvarili privatnu korist.
Afera nije
pošteđen ni autor izjave o sadašnjoj vlasti, kao
vlasti bez alternative. Naime, jedan vrsni hrvatski
intelektualac -politolog još 2009 godine između
ostalog piše, kako Istrom od 1993. do tadašnjih dana
gospodari IDS s Jakovčićem na čelu i kako je Istra
generalno gledajući pod kontrolom triju mafija:
građevinske, turističke i vinarske. Prema navodima
građevinskom mafijom upravljao je Ivo Sanader i
institut IGH, a u turističkoj se nalaze Veljko Ostojić
i Marino Brečević dok vinarskom dominira Ivan Jakovčić
odobravajući kredite i poticaje vinarima zauzvrat
tražeći damping cijene prilikom otkupa vina.
Autor ističe da se bez Jakovčića ništa ozbiljnije u Istri nije moglo
napraviti. Spominje manipulacije zemljištem i veliku aferu s prodajom zemljišta
nasuprot brijunskog arhipelaga, kao i prodaju terena nasuprot otočju Brijuna, na
prostoru općine Vodnjan austrijskoj tvrtki koja je bila u vlasništvu HAA banke.
Banka je kupila zemljište po sramotno niskim cijenama od 5,12 eura koristeći
činjenicu da je "neurbanizirano", a nakon donošenja novih prostornih planova
zemljište skače za do 40 puta.
Uz Istru su vezani i financijsko- poslovni skandali započeti prodajom tvrtke
Arenaturist za koju se tvrdilo da je to jedna od najvećih privatizacijskih
pljački u RH.
Ni drugi čovjek IDS-a Damir Kajin, tvrdi autor, nije pošteđen afera s
nekretninama, jer upravo je on osobno, kao tadašnji predsjednik skupštine
Županije istarske, odobrio i proveo prodaju terena kod Barbarige i Dragonere.
Prodano je ukupno 1.16 milijuna kvadratnih metara ispod tržišne cijene čime je
načinjena šteta za općinu Vodnjan i RH za preko 300 milijuna eura. HAA banka
vratila je usluge IDS-u i na način da je 2000 godine odobrila IDS-u kredit za
političku kampanju u iznosu od 390.000 eura.
Koliko je na štetnim transakcijama koje uključuju pretvorbenu i zemljišnu
manipulaciju izgubila županija i država, a koliko su dobili i zaradili pojedinci
koji su upravljali tim transakcijama teško se precizno izraziti, ali, iznos nije
sigurno manji od 5 milijardi eura, govori autor.
Prva afera u kojoj se Jakovčić našao bila je kupovina sela sv. Juraj za
desetak tisuća DM. Izgradnja cesta do sela, dovođenje struje, vode koštala je
hrvatske porezne obveznike oko 4 milijuna kuna. Selo je kupljeno samo jedan dan
prije nego je stupio na snagu zakon o denacionalizaciji. Autor pretpostavlja da
će pozadinu i ovog slučaja biti teško rasvijetliti sve dok IDS ne izgubi vlast u
Istri ili dok ne puknu političko-trgovinske veze sa Zagrebom. A da veze ne bi
pukle, vlast koju, između ostalog, karakterizira kriminal i korupcija iz
prošlosti i jedna improvizacija i neuspjeh u sadašnjosti, nije na odmet kititi
"lažnim perjem" odnosno javno istupati i hvaliti kako nema alternative.
Između alternative treba uvijek izabirati onu sa najvećom očekivanom
korisnošću. Izbor treba ovisiti samo o onim faktorima po kojima se one
razlikuju. Kad je u pitanju i jedna i druga frakcija bivšeg SK tu razlike nema i
prema tome nisu alternativa jedni drugima, odnosno jesu ako se gleda s
negativnog aspekta. I jedni i drugi, kako je to lijepo uočio jedan uvaženi
hrvatski intelektualac iz Švicarske, čine samo i sve da sačuvaju i zadrže
opljačkano i to im je jedini cilj, ali i dalje pljačkati, kad dođu na vlast ,
može se tome nadodati. Prema tome je izbor između jedne i druge frakcije izbor
između jednog zla nasuprot drugom. Izbor između katastrofe i tragedije.
Alternativa za Hrvatsku bilo bi nešto što isključuje uobičajeno. Kao što,
općeniti gledajući, alternativa uvijek postoji, tako ona postoji i u današnjoj
Hrvatskoj. Iako ju se negira i prešućuje alternativa ovoj ofucanosti i
istrošenosti postoji. Samo su je neoliberalni kapitalizam i njegovi vazali
izolirali, ugušili i onemogućili zabranom pristupa tisku, radiju, televiziji
kako bi mogli očuvati ovaj izrabljivački i totalitarno- diktatorski sustav.
Alternativa u Hrvatskoj postoji i može ju se prepoznati u svakoj poštenoj i
domoljubnoj opciji. Ona će s vremenom oživjeti i reafirmirati se, a njeno
onemogućavanje i prešućivanje samo je dokaz koliko obje frakcije bivšeg SK imaju
panični strah od nje, koliko se boje. Boje se iz razloga da ne budu razvlašteni,
ali i iz razloga, jer se boje da se u potpunosti ne otkriju zla djela njihova.
Boje se kazne za zločine i grijehe počinjene prema narodu i Domovini.
Ako ih ta zaslužena kazna i zaobiđe u konačnici će je teško izbjeći, jer kao
što dobro neće ostati bez nagrade, tako ni zlo (grijeh) neće ostati bez kazne.
Naravno, i tu se nudi alternativa, jer Milostivi veli: Neću smrti grješnikove,
nego da se obrati i živi. U većini grješnik ne želi doći do spoznaje uvidjeti
svoje grijehe. Odbija poziv na obraćenje (Hebrejima 12,25) i ne želi promijeniti
smjer, iako kroz poziv nazire navještaj kazne (Izaija 8,5-8). Pred tolikom
tvrdokornošću Sudac se onda odlučuje na kaznu grješniku (Luka 13,34 sl), a ne
može mu se dati drugo nego je sam sebi presudio.
Piše: Omrčen, Mirko
|