Biblijska knjiga Izlaska, koju smo slušali danas na "Dan
pobjede, domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih
branitelja", donosi nam izvješće iz povijesti izraelskog
naroda, kao Božju poruku i pouku. Nakon dugih stoljeća
provedenih u egipatskom ropstvu, u potlačenosti,
bespravlju i robovanju egipatskim faraonima, Bog se
smilovao svome narodu. "Čuo je njihove vapaje i molitve
i poveo ih na težak put u slobodu, u slobodnu domovinu.
Biblija nam potvrđuje kako je put u slobodu zahtjevan.
Kako za slobodu treba podnijeti mnoge napore i žrtve.
Kako treba prijeći preko mnogih zapreka, preko "mora
crvenog".., kroz opasnu pustinju, kroz muku gladi i
žeđi. I kako put u slobodu traži veliku hrabrost,
ustrajnost i zajedništvo putnika i vođa. Put u slobodu
traži nadasve, čvrstu vjeru da je sloboda dragocjeni
"dar u kom sva blaga Višnji nam Bog je do!" I da stoga
za taj dar Slobode treba biti Bogu zahvalan. Da dar
slobode treba istinski prihvatiti, da ga treba čuvati i
braniti. Da Slobodu u slobodi treba znati i htjeti
živjeti. A to je nadasve zahtjevan i odgovoran zadatak i
sveta obveza .., za svakoga.
Biblija, nas opominje kako put u
slobodu i sloboda nosi sobom opasnost napasti da, kad
na putu slobode dođu teškoće i neugodnosti.., naročito
kad "ponestane kruha i vode", kad se pojave
smutljivci.., da tada neki počnu misliti kako je ipak
ono prije, ona vremena "kad su sjedili kraj punih
lonaca egipatskih", zapravo bili bolji, čak i
poželjniji, iako su to bili dani ropstva. Mnogi tada
zažele povratak "tim stolovima" starih gospodara. I
uvijek se nađe onih, kaže nam Biblija, koji su tada
spremni pobuniti narod, zaluditi narod, obmanuti ga,
vraćati natrag. Spremni su obezvrijediti slobodu,
pomutiti u narodu vjeru u Božji dar slobode, pa čak i
Boga i one koji su ga u njegovo ime poveli na put
slobode optužiti za prijevaru, "za opasne namjere" ,
pa čak i za "udruženi zločin". (Tako se dogodilo i
Mojsiju.., a eto i mnogim našim vođama i
vojskovođama...)
Uvijek se nađe onih koji su u danima
teškoća i iskušenja spremni narodu ponuditi lažne
nade, lažne bogove i opasne idole, "zlatnu telad" pod
prividom novih sloboda, nove pravednosti, novog
poretka.., nove mudrosti i blagostanja.., novih
zakona, često protu Božjih, protu naravnih i protu
narodnih. I uvijek se nađe onih koji se dadu zavesti,
podmititi, dignuti ruku ZA, pa zaigrati kolo oko
"zlatnog teleta", kako se to dogodilo i Izraelcima pod
Sinajem na putu. Ali, poručuje nam sveta Knjiga Božja:
Bog je u svojim darovima ustrajan unatoč ljudske
nevjere i grijeha: "Čuo sam mrmljanje sinova
Izraelovih.I mnogi pomriješe na putu: prevaranti,
zavodnici, "mutikaše". A narod je ipak, Božjom pomoću
ušao u zemlju Obećanu, svjestan da slobodu trebalo
čuvati, braniti i krvavo se za nju žrtvovati. "Ne
zaboravi djela Gospodnja", govorio je Jahve,
ponavljali proroci, molila Gospa Marija, opominjali
sveci i mučenici.
Prisjetimo se i mi danas, da ne
zaboravimo: da djeci svojoj možemo prenositi. Nakon
dugih stoljeća robovanja svake vrste.., ali i stoljeća
čežnji i nadanja, molitava i žrtava, i naš je hrvatski
narod Bog poveo na put u slobodu. I za nas su konačno
došli dani velikog prijelaza iz robovanja u slobodu, u
slobodnu i neovisnu "zemlju obećanu", domovinu
Hrvatsku, oslobođenu od "Faraona" svake vrste, boja i
ideologija. Bog je i među nama podigao vizionare,
proroke, vođe, branitelje..., koji su poveli narod
kroz "bespuća povijesti" . Trebalo je i nama proći i
kroz opasno i krvavo "more crvene ideologije i njezine
idole koji su nemilosrdno smicali i u jame bezdanke
bacali još uvijek nesahranjene nedužne žrtve.
Ali, mi vjerujemo, da je s Božjom pomoću, pod Gospinim
zagovorom, u čudesnom zajedništvom svega naroda, odlučnošću naših vođa i
branitelja.., uz molitvenu podršku svega naroda, "potopljena strašna vojska
faraonska, s crvenom zvijezdom i kokardom, s tri uzdignut prsta i posvuda
ispisana četiri slova S.Smije li se zaboraviti kako su nam, "kad je uskiptio
bijes njihov na nas", rušili sve putove i mostove slobode.., pa sela i
gradove.., a na poseban način naše crkve u kojima su pekli janjce i strijeljali
kipove, slike i freske. (Kao ovdje u sv. Ante i sv. Mariji u Biskupiji)? Kako su
odnosili našu kulturnu baštinu (i još nisu vratili). Kako su bešćutno ranili
našu Katedralu. Sve to s neskrivenim, đavolskim namjerama da nam, mislili su
zavazda, otmu slobodu, izbrišu povijest. Da nam satru ime, vjeru,
kulturu..,"niste tu ni bili, tad će reći svima!"
Mi se danas s ponosom sjećamo,, kako
je sav narod hrvatski osjetio da treba odlučno ustati
na obranu svoga doma i roda. A trebalo je ući u teške
borbe, micati "balvane na cestama". Ali još više one
mnogo teže, glavne krivce za sve što će se događati:
"balvane" u glavama ljudi koji su dugo živjeli u
"sistemu" koji je kao "crvena zmija" sustavno trovao
dušu hrvatskog naroda najkrvavijom ideologijom ljudske
civilizacije, "komunističkom, partijskom". Ona je pod
plaštem antifašizma, nemilosrdno satirala izvornu
kulturu, kršćansku vjeru i Crkvu, kršćanske vrednote i
institucije.., kulturni duhovni identitet i ime
hrvatsko. Sve što je bilo hrvatsko bilo je pod
etiketom: "nacionalističko, ustaško, fašističko,
klerofašističko" (svi smo mi svećenici i biskupi i
dosljedni vjernici bili klerofašisti!). Hrvatskom se
narodu i Crkvi, uporno i ustrajno, na svim razinama i
na sve moguće načine prizivao kompleks "ustaštva".
Takvim informacijama o Hrvatskoj i Hrvatima su se
punili svjetski arhivi i knjižnice, educirala svjetska
diplomacija. Time je desetljećima bilo moguće sve
hrvatsko ušutkati i osuditi, satrti pa i ubiti..,
nekažnjeno. Mnogi su zbog toga bili proglašeni
zaslužnim herojima.
Na žalost i danas, u slobodnoj državi
Hrvatskoj, kao da se ponovno javlja slična retorika pa
i slična taktika: zataškati istinu, ne dati joj da
progovori, omalovažiti je čak i onda kad progovore
iskopane kosti nepobrojivih žrtava. Kao nekidan na
mjestu gdje je "prva puška" pobila i u jamu zazidala
hodočasnike i njihova župnika vlč. Maksimilijana, koji
su se 27. vraćali od crkve sv. Ane kod Knina, svojim
kućama.). Uporno se, u raznim varijacijama, ponavljaju
već poznate laži o "hrvatskom ustaškom narodu". O
"Crkvi koja je bila protiv svoga naroda,(pa je zato na
dugogodišnje robijanje osuđeno (kao i bl. Stepinac) i
pobijeno najviše svećenika u Europi. O Crkvi koja je
"20 godina skrivala zločince".., koja je
privilegirana.., koja se eto usudila podržati tamo
nekih 750.000 potpisa za očuvanje vrednote, forme i
sadržaja braka., potpisa živih ljudi, koji su vrlo
jednostavno i triumfalno obezvrijeđeni i prevareni
dizanjem (nekoliko desetaka) ruku u Hrvatskom
saboru..,izglasavanjem zakona koji nije u skladu ni s
naravnim ni s Božjim zakonima. Bio je to zasigurno
najtužniji dan u hrvatskoj povijesti..!
Danas se trebamo sjećati, ne iz mržnje
prema ikome (kako nam stalno spočitavaju mrzitelji),
nego da se ne zaboravi istina. A istina je da smo
morali prolaziti kroz dim i vatru.., kroz stravični
zvuk sirena, projektila, granata. Morali smo gledati
na smrt prestrašena lica majki i djece u skloništima,
susretati izbjeglice, logoraše, ranjene, silovane,
maskrirane, ubijene. Morali smo svakodnevno pokapati
branitelje i slušati neutješne jecaje i krikove majki
i djevojaka.., djece i prijatelja. A nismo to htjeli.
Nametnuli su nam taj rat!...
I danas se pitamo: jesmo li to mi trebali ili nismo trebali,
braniti i obraniti svoju zemlju, obitelji, djecu, mlade? . "Kardinal Kuharić je
govorio: "Ima istina od kojih se ne može i ne smije odustati; ima granica na
kojima se mora stati i ima položaja sa kojih se ne smije uzmaknuti!". Bio bi
doista grijeh bešćutnosti, grijeh do neba vapijući, grijeh nezahvalnosti sve to
zaboraviti, zanijekati, obezvrijediti, ili iskrivljavati i skrivati bjelodane
činjenice. "Nek se osuši desnica moja i usta moja, ako spomen na te smetnem ja
ikada", plakali su i zaklinjali se Izraelci na rijekama Babilonskim. Ponavljamo
to danas sa zakletvom i mi.
"Rat je poguba ljudske naravi"
govorili su stari mudri hrvati Dubrovčani. Svaki rat
ranjava samu narav i bit čovjeka koji je "slika
Božja". Nitko u ratu ne može ostati potpuno nevin i
neokaljan i bezgrešan. To s opterećenjem, tugom i
kajanjem priznaju gotovo svi koji su bili primorani
prihvatiti obrambeni rat i sve njegove strahote. I
zato su spremni oprostiti i zalagati se za mir. (ne
paradno, nego iskreno.) Ponosni smo na njih. Ali samo
"istina oslobađa". Ne manipuliranje istinom.
Na žalost, ne može se zanijekati da postoji neka opasna namjera
i praksa , da se o Domovinskom ratu još govori i piše kao o nekakvom građanskom
ratu u kojem su svi jednako krivi i nedužni. Kao da smo bili slijepi i gluhi i
glupi pa nismo dobro vidjeli odakle su dolazili.., topovi, lopovi i rušitelji. I
što su nam poručivali, pisali i pjevali.., odavle iz Knina na posebno okrutan i
krvav način! "Ubi ga to ti je Stepinac" vikao je tu pred Kninom "pred balvanima"
na cesti, s puškom uperenom u mirotvorca, biskupa Badurinu. Sve civilizacije
svijeta poznaju i priznaju bitnu razliku između branitelja i agresora. žrtve i
lopova. Nažalost, vidljivo je da i danas neki u svojim "planovima i raznim
načrtanijima o regiji i regionu".., ovu časnu "Oluju" drže zločinačkom akcijom,
a sve sudionike i podupiratelje, od velikog predsjednika Franje, do branitelja i
njihovih zapovjednika.., zločincima. Čak i nakon oslobađajućih presuda našim
generalima braniteljima.
Narode moj, "sjeti se svega puta svoga
kojim te Bog vodio, i svega što ti je sve na putu
učinio: kako te vodio kroz pustinju i zemlju punu
otrovnih štipavaca i zmija, iz ropstva te i smrti
vodio u slobodu i život. I budi Bogu svome zahvalan!"
Tako je Bog opominjao svoj narod. Mi danas ovom svetom
Misom zahvaljujemo Bogu nadasve na najvećem Božjem
daru života; na daru naših obitelji; naše djece i
mladih.., na daru slobodne domovine Hrvatske, naše
vjere Katoličke, koja je u našem narodu vjekovima
gradila i podržavala nadu i vjeru u slobodu.
Danas zahvaljujemo Bogu za pobjedu
izvojevane "Olujom", i za sve naše branitelje, žive,
ranjene, poginule i preminule. Za one koji su ovu
Domovinu svojom hrabrošću, sve do žrtve života, uz
Božju pomoć branili, stvarali i tako postavili temelj
njezine izgradnje i rasta.., da bude neovisna i svima
lijepa, slobodna i sretna domovina. I da se svi s njom
ponosimo. I ona s nama. I da svi za nju
odgovaramo.Nikoga iz svojih zahvalnih molitava ne
želimo danas izostaviti!
Danas molimo i za dar hrabrosti i
odgovornosti koja nam u svakidašnjici naše domovine
nadasve potrebna. Hrabrost da budemo svoji,
nepotkupljivi i nepokolebljivi u borbi za istinu.
Naročito ondje gdje se Istina opovrgava, gdje nas
ugrožava lukavstvo laži. Hrabrost i onda kad to znači
biti prezren, ismijan, stavljen na stup srama.Molimo
da Božja istina iznad svega ne postane bezglasna zbog
naše prilagodljivosti, interesa ili ulagivanju
moćnicima svijeta, politici, stranačkoj stezi, tzv.
općem mnijenju" ili agresivnoj modi svijeta.Da se radi
Istine uzmognemo hrabro suprotstaviti obmanama
ideologija koje se stalno presvlače i modificiraju,
uvlače se u sva područja života, osobnog, intimnog,
obiteljskog, javnog društvenog, narodnog, svjetskog..,
ali uvijek ostaju "zlo sjeme" koje zlim plodovima
rađa", o čemu govori Evanđelje.
Mi želimo i molimo da naša domovina
Hrvatska bude dobro stablo, da nam uz Božju pomoć i
našu odgovornost, dobrim plodovima rađa: da u našoj
domovini bude u središtu čovjek. Jer "čovjek danas
postaje oruđe, stvar, kaže papa Franjo. Potrebno je
spasiti čovjeka, vratiti ga u središte društva, Crkve,
misli, razumijevanja i najveće brige, ako želimo
spasiti svijet!". Molimo da odgovornima bude važno da
nam ljudi, naročito mladi i stručni ostaju u svojoj
domovini, na svome ognjištu. Da za sve bude rada,
zaslužene plaće i nedjeljnog odmora. Da mladi mogu
zasnivati obitelji i djecu rađati i odgajati posvojoj
savjesti a ne po nametnutim "kurikulima", da rastu u
slobodi, ljubavi i ljudskom dostojanstvu. Da nam ne
umire more i otoci, polja sela i gradovi.
Zar je moguće da, kraj ovolikoga materijalnog i duhovnog
bogatstva lijepe naše domovine, krvlju i ljubavlju njegovane, od mnogih lopova
obranjene, moramo rasprodavati "materinu dotu", oživljavati stare i uvoziti nove
protunarodne i protu-Božje ideologije i zakone, biti najveći dužnici i prosjeci
svijeta? Da nam se svake godine sve više čuje tužni plač nad grobova, nego
radosni plač novorođenih. Je li moguće da je našom domovinom hara "anti-kultura
smrti"?! I da se odgovorni ne uzbuđuju previše!? Oslobodi nas Gospodine i Gospe
našeg velikog hrvatskog krsnog saveza! "Što nam se ovo događa?!" pitaju mnogi
zabrinuti i obeshrabreni.Jesmo li došli do dna?!
Ne. Naša Gospa, majka i Kraljica, nam
stalno, kroz čitavu našu povijest hrvatsku, poručuje
da Bogu treba za sve zahvaljivati i Božju pomoć i
blagoslov zazivati. Da je s Bogom sve moguće. A papa
Franjo stalno ponavlja: "Ne dajte da vam ukradu nadu!"
Vjerujemo da nije slučajno da se upravo na čudesan
blagdan "Gospe od sniga" koju danas slavimo, dogodio
ovaj čudesan dan, veliki Božji dar "Olujne" slobode
našem hrvatskom narodu. Nisu li naši su branitelji
molili i oko vrata nosili, a narod ustrajno, noću i
danju, po kućama, trgovima i crkvama, na kopnu i moru,
molio njezinu krunicu ! Ne smijemo i nećemo to
zaboraviti!
Tebi Gospe i danas povjeravamo našu
domovinu Hrvatsku, sve nade, želje i molitve našega
naroda, ovdje u domovini, u Bosni i Hercegovini,
Srbiji i po svemu svijetu raseljenom. Da u nama živi
duša naših ratnika branitelja:
"Ja sam duša hrvatskih ratnika
Domovinu tražim i stijeg što se vije.
"Sve bih dao da je vidim
ponosnu i lijepu ko u snovima.
Sve bih dao da je vidim
i opet bi spreman stao, svoj bih život dao!
S Božjom pomoću i Gospinim zagovorom. Amen!
http://www.sibenska-biskupija.hr |