Poziv na predstavljanje 10-e jubilarne knjige poezije - Luč Hrvata - Ante Nadomir Tadić ŠŠutra

subota, 13.09.2014./19.00 sati,

Waldmannhalle, Sonnackerstr., 6340 Baar, na humanitarnoj večeri HKM Zug za Svetiššte Kondžilo - Komuššina (ulaznica 25 CHF)

nedjelja, 14.09.2014./16.00 sati,

Dom HNK Zrinski, St. Karlistr. 6, 6004 Luzern, ulaz slobodan (dobrovoljni prilog za pokriće troškova)

Gromoglasno domoljublje

Kažže se "Dok oružžje govori, Muze ššute", ali to nije bio slučaj kod njega. ŠŠutra je kao pjesnik bljesnuo upravo u hrvatskome Bljesku i hrvatskoj Oluji. Kao pjesnik, vojnik i časnik svoga naroda u muci i krvi stečene Džržave, objavio je u ratnim okolnostima čak pet zbirki pjesama i to u nakladi od preko 20 tisuća primjeraka.

„On je pjesnik, koji pjesnički domoljubno zbori i kad pjeva kao da potok žžubori, ali kroz brda i doline kao gromovi odjekuju ti umilni stihovi tjerajući duššmane i poput šštita na ruci viteza ne dadu roda svoga hrvatskoga�. (Tihomir Begić, prof.)

„Pravi je užžitak čitati ŠŠutrine stihove, bez obzira o čemu govore i ššto nam vrlo žživo i zorno poručuju. Njegovo pjesnišštvo je bistro poput vrela Ovrlje, Cetine, Krke i drugih krasotica i pojiteljica dalmatinskoga kršša�. (prof. Marko Duvnjak)

Svoje pjesme najrađe pišše ikavicom. Ona je bitno određenje njegova pjesnišštva, s njome se smijao i veselio, tugovao i plakao, ššaputao i vriskao. Ona je njegovo hrvatstvo i domoljublje, s njom se obraća Europi. Ona je jezik tako topao, primamljiv i razumljiv. Ne samo čovjeka juga i kamena, nego i čovjeka ravnice, kosca na žžitnim poljima ili pak pastira našših gora.

U ŠŠvicarskoj je zadnji puta boravio prije 11 godina s programom "Hrvatska priča" koju je, povodom proslave svog 30. rođendana, dovela Hrvatska kulturna zajednica. Čast nam je ššto se ponovno odazvao naššem pozivu, veselimo se njegovoj novoj knjizi i sigurni smo da će susret s ovim posebnim čovjekom posjetiteljima ostati u lijepom sjećanju.

Dobro nam doššli!

Hrvatska kulturna zajednica u ŠŠvicarskoj

NAKON OLUJNOG PETOG KOLOVOZA

O kako je lijep i čist ovaj znak!
čuješš li taj zvon mira, Zvonimire?
Hrvatska se vratila u Knin kroz mrak,
a svjetlost joj iz grudiju izvire.
Ustani Dinko - pogledaj rodni grad.
Navijek je istjeran tuđinski gad,
Sad se našš stijeg na Tvrđavi vije.
nema ga višše i višše ga nije.
Pod naššim nebom sjaji tvoja duga -
Ijepšša no buket rascvalih mimoza.
l nakon pustih patnji i poruga,
narod našš nikom nije sluga.
Nakon olujnog petog kolovoza,
mirno će počivati: Tuga i Buga.