U Zagrebu je pohađao gornjogradsku gimnaziju. Zanimljivo je da je dva puta ponavljao sedmi razred zbog loše ocjene ih hrvatskog jezika kod profesora Ivana Broza. Cijelo desetljeće Matoši su živjeli na adresi u Tomićevoj ulici prije nego što je izgrađena uspinjača, a 1885. godine kupili su kuću u Jurjevskoj 10 gdje su 1904. godine izgradili dvokatnicu koja i danas postoji.
Matoš je bio središnja ličnost hrvatske moderne. U književnost je unio elemente europske moderne, a poezijom se počeo baviti 1906. godine. Uzor mu je bio Baudelaire od kojeg je preuzeo niz elemenata. U poetskim pejzažima “Notturno” i “Jesenje veče”, Matoš je izražavao domoljubne osjećaje koji su bili sastavni dio njegove osobnosti. U pjesmama “1909”, “Iseljenik” i “Stara pjesma” pokazao je koliko je razočaran nezainteresiranošću Hrvata u vrijeme u Khuenovskoj eri.
Antun Gustav Matoš oduvijek je na umjetnost gledao kao na jednu granu ljepote i nikada nije pravio razlike između različitih književnih vrsta poput lirike, proze i kritike, kao što nije zanemarivao nacionalne kriterije kada se bavio analizama hrvatske književnosti. Najveće dostignuće je priznanje od strane struke koja i danas tvrdi kako ni Ujević ni Krleža ne bi mogli stvarati legendarna djela da nije bilo Antuna Gustava Matoša koji je trgnuo hrvatsku književnost iz dugogodišnjeg sna i uveo je na velika vrata svjetskog načina pisanja.
U Zagrebu se angažirao u umjetničkom i javnom životu. Uživao je veliki ugled u intelektualističkim krugovima, a među mladim književnicima imao dosta sljedbenika. Bio je naklonjen Stranci prava. Umro je 17. ožujka 1914. u Bolnici sestra milosrdnica u Vinogradskoj od raka grla. "Ožujak je opasan i nezdrav mjesec" rekao je A.G.Matoš.
Priredila D.G.
|
