|
"ANTUN AUGUSTINČIĆ" MUZEJ U KLANJCU
Antun AugustinÄić je jedan od najpoznatijih hrvatskih
kipara koji se svojim radovima proslavio u i izvan
Hrvatske. Njegova djela krase neke od poznatih
lokacija diljem svijeta, kao primjerice spomenik
"Rudar" u Ženevi ispred zgrade Međunarodnog ureda
rada, "Spomenik mira" ispred zgrade UN-a u New Yorku,
"Spomenik žrtvama fašizma u Adis Abebi". U Hrvatskoj
su najpoznatiji "Spomenik seljaÄkoj buni" u Stubici i
"Maršala Tita" u Kumrovcu, oko kojega se digla velika
prašina kada je bio oštećen.
NaÅ¡i "antifaÅ¡isti" vole naglasiti da je AugustinÄić
izdašno materijalno pomagao partizanski pokret i bio
veliki prijatelj Josipa Broza, ali uporno prešućuju
Äinjenicu da je napravio i poprsje Ante Pavelića koje
je namjerno uniÅ¡teno. Na sreću, saÄuvan je jedan
odljev po kojem su hrvatski iseljenici dali izraditi
novo poprsje.
|
Koliko je, i je li uopće, AugustinÄić bio politiÄki
opredjeljen, nije poznato. On je jednostavno radio svoj
posao za koji je bio plaćen. Radio je po narudžbi i
ispunjavao želje naruÄitelja. Osim već spomenutih
spomenika izradio je spomenike palim Å umadincima,
Nišlijama i Krajišnicima, kraljevima Aleksandru i Petru,
Stjepanu Radiću, Marinu Držiću..
Rođen je 4.
svibnja 1900. g. u Klanjcu, umro je 10. svibnja 1979.
g. u Zagrebu. Kiparstvo je studirao na Visokoj Å¡koli
za umjetnost i obrt u Zagrebu kod Rudolfa Valdeca i
Roberta Frangeša. 1922. g. Visoka je škola pretvorena
u Kraljevsku akademiju za umjetnost i obrt, a
AugustinÄić nastavlja studij kod Ivana MeÅ¡trovića.
Diplomirao je 1924., potom kao stipendist francuske
vlade odlazi u Pariz studirati na Ecole des Arts
decoratifs i na Academie des Beaux-Arts. Dugogodišnji
uzori, t.j. kako je sam rekao "duhovni oÄevi", bili su
mu Donatello, Michelangelo i Bourdell. Godine 1925.
izlaže u Salonu francuskih umjetnika, 1926. u Salonu
nezavisnih, a onda se vraća u Zagreb i sudjeluje na
izložbama grafike u Zagrebu, Lawowu, samostalno izlaže
skulpture u Splitu, Barceloni, Londonu i Beogradu.
SuosnivaÄ je likovne grupe Zemlja i jedno vrijeme
njezin potpredsjednik. 1940. g. postaje dopisni Älan
JAZU, 1946. g. profesor (onda i rektor) ALU, a 1947.
je imenovan majstorom kiparom. Redovnim Älanom JAZU
postaje 1949. godine i vodi Majstorsku radionicu za
kiparstvo.
Godine 1970. sva je svoja djela darovao rodnom
Klanjcu, u kojemu je god. 1976. otvorena Galerija
Antuna AugustinÄića. U nekadaÅ¡njem voćnjaku
obližnjeg franjevaÄkog samostana 1990. g. otvoren je
park skulptura kojeg je grupa struÄnjaka, arhitekata i
povjesniÄara umjetnosti zamislila kao jedinstvenu
cjelinu skulpture i hortikulture. Skulpturu Nošenje
ranjenika odabrao je za svoj nadgrobni spomenik. Ispod
skulpture postavljene pred ulazom u Galeriju,
položene su urne s pepelom Nade i Antuna
AugustinÄića.
Dominantno mjesto zauzima skulptura konja. Puteljak
vodi pored skulptura Moša Pijade i Odmor, fontana
DjeÄak i DjeÄak s ribom (izvedenih 1950.g. za park
tadašnje jugoslavenske ambasade u Rimu), Majke s
djetetom, postavljene kao fontana u Glini. U predvorju
Galerije, mjestu odmora i pozornici manjih priredbi,
smješten je lik našeg najvećeg komediografa, Marina
Držića.
Priredila:
D. Gaupp
Izvor: glasilo HKZ,
DruÅ¡tvene obavijesti br. 112, veljaÄa 2014.
AugustinÄić - poprsje Ante Pavelića
Spomenik
seljaÄkoj buni, Stubice |