Ukoliko ste voljni supotpisati ovaj apel molimo da
odgovorite na ovu poruku tekstom:
Prihvaćam apel i supotpisujem ga
(a zatim navedite Vaše podatke)
ime, prezime, titulu ili zanimanje, prebivalište
(na pr. Ivan Ivanić dipl. ing, Osijek)
i pošaljite na e-adresu:
vladimir.cepulic@gmail.com
s koje je poslana ova poruka. Nakon toga ćemo Vas
uvrstiti u popis potpisnika.
Također
preporučamo da proslijedite ovu poruku Vašim znancima,
koji se možda žele priključiti.
Srdačno Vas pozdravljamo prvi potpisnici (abecednim
redom):
Damir Borovčak, dipl.ing., Zagreb
prof.dr. Vladimir Ćepulić, Zagreb
prof.dr. Branimir Lukšić, Split
akademik Josip Pečarić, Zagreb
*****
Tekst Apela
Apel hrvatskim biskupima za
suzdržanost glede promičbe pristupa Hrvatske Europskoj
Uniji
Štovani Oci biskupi!
Obraćamo Vam se kao vjernici
povjereni Vašoj brizi, zauzeti za rast vjere, i kao
rodoljubi, koji zajedno s Vama snosimo odgovornost za
slobodu hrvatskoga naroda, za očuvanje hrvatske države
i za sve koji u njoj žive.
Hrvatska i hrvatski narod nalaze se u
kritičnom času povijesti, pred odlukom - pristupiti
ili ne pristupiti Europskoj Uniji.
Savjest nas potiče da upozorimo na
moguće teške posljedice krive procjene o poželjnosti
pristupa Uniji i na takvoj procjeni temeljene crkvene
potpore ulasku u Uniju.
U uvjetima duboke podjele oko te
odluke takva bi potpora i posljedice koje se mogu
očekivati zacijelo izazvali duboko nepovjerenje prema
crkvenoj hijerarhiji. To bi pak imalo negativan odraz
i u crkvenom zajedništvu i u evangelizaciji i bilo bi
kobno za budućnost. I Hrvatske i vjere u Hrvatskoj.
Stoga Vas molimo da se o toj temi ne
izjašnjavate preporukom pristupa Uniji, poštujući
slobodu hrvatskih građana da o tome odluče po
savjesti, kao što ste to činili i u vrijeme izbora.
Također, da iz istih razloga
upozorite i zamolite Svetoga Oca da obzirno pristupi
toj temi.
Želimo ukratko dodatno obrazložiti
naš apel.
Mnogi dobri poznavatelji Unije,
njezinoga političkoga, zakonodavnoga,
administrativnoga i gospodarskoga ustroja i s druge
strane stanja u Hrvatskoj, upozoravaju da bi u
sadašnjim uvjetima pristup Uniji imao nesagledive
štetne posljedice. To uviđa i velik dio hrvatskih
građana i to unatoč dugogodišnjoj promičbi, verbalnoj
- bez uvjerljive konkretne argumentacije, i
simboličkoj - vješanjem zastava Europske Unije na
državnim ustanovama. Ta promičba ne daje prostora
trijeznoj raspravi o tom pitanju i javnom iznošenju
proturazloga, te je svojevrsno psihičko nasilje, koje
traje cijeli niz godina, još od prije pristupnih
pregovora.
Spomenimo u najkraćim crtama samo
neke štetne posljedice u slučaju pristupa Uniji:
1. Gubitak
zakonodavnoga suvereniteta. Visoki dužnosnik EU
govorio je u Hrvatskome Saboru, da Sabor više ne će
donositi zakone nego će proglašavati i primjenjivati
zakone donešene u EU, u čemu će malena i gospodarski
slaba Hrvatska imati neznatan utjecaj.
2. Gubitak teritorijalnoga
suvereniteta. Hrvatska je već u pristupnim
pregovorima podlegla ucjenama Italije i Slovenije, te
se odrekla pravâ koja imaju sve države svijeta - na
svoj gospodarski pojas, pa čak i na kompromis nazvan
ZERP (zaštićeni ekonomsko ribolovni pojas, iako ovaj
nije predviđen međunarodnom konvencijom o pravu mora),
kao i prava na rješavanje graničnoga spora na
međunarodnom sudu. U pogledu spora sa Slovenijom
jednom se čula i izjava - zašto se svađate oko toga
komada mora, što ionako ne će biti ni hrvatsko ni
slovensko nego more Europske Unije. Tajna slovenskih
pritisaka i ucjena je u tome da se na tom području
podmorja dokazano nalaze velike rezerve nafte i plina
3. Gubitak
gospodarskoga suvereniteta. Za Hrvatsku
gospodarski izranjenu nametnutim ratom te nametnutom,
i loše provedenom, naglom privatizacijom, zahtjevi
slobodnoga kretanja robe, kapitala i ljudi, t.zv.
slobodnoga tržišta znače izgubljenu bitku. Posebno
nakon što su hrvatske vlade rasprodale 95% banaka i od
očiju javnosti skrivenim prihvatom zakona omogućile
svim državljanima EU da mogu u Hrvatskoj kupovati
nekretnine pod istim uvjetima kao i Hrvati. Prodani
bankarski sustav kreditira potrošnju inozemne robe i
odvlači dobit u inozemstvo, a ne podržava domaća
ulaganja. Stranci svojim neusporedivo jačim kapitalom
u kupnji i prodaji nemaju konkurencije, pa tako i
uništavaju hrvatsku proizvodnju i pomalo sve vrijedno
preuzimlju u svoje vlasništvo. Nedavno smo iz EU
dobili jasnu poruku da Hrvatska ne može čuvati,
potpomagati nikakvu svoju privrednu granu osim "ako je
to u interesu cijele Europske Unije".
4. Duhovne štete.
Suvremeni grabežljivi kapitalizam, koji je u lovu na
dobit neosjetljiv za prava radnika, za očuvanje
zdravoga društva i njegovih vrijednosti sve više
ovladava brojnim područjima života. Posljedica je u
Hrvatskoj, uz ostalo, 300 tisuća nezaposlenih i još 60
tisuća onih koji rade a ne dobivaju plaću. To nisu
brojke, to su ljudi. Ostaju bez nade i perspektive -
oni i njihova djeca. Tjeskobnu nesigurnost života, u
kojem nije marljivim učenjem i radom zajamčeno
ostvarenje makar minimalnih potrebnih uvjeta,
uspavljuje se i hrani otrovom droga i cijelom
industrijom poticanja na nemoralni život. Time se
stvara društvo ekonomski i duševno porobljenih ljudi s
kojima se lako manipulira radi vlastitih probitaka. U
tu svrhu ismijavaju se i velike vrjednote - obitelji,
domoljublja, vjere, a nameću se lažne vrijednosti:
prava bez dužnosti, slobode bez odgovornosti,
stjecanja dobitka bez solidarnosti. Ideološka klima u
Europskoj Uniji suprotstavljena je kriterijima istine
i dobrote, proglašujući ih netolerantnošću. Podupire
se diktatura relativizma, kultura smrti, hedonizam i
profitizam.
Sve to nazočno
je u Hrvatskoj i sada, dijelom poradi vanjskih ucjena
i utjecaja, dijelom kao posljedica još živoga
komunističkoga nasljeđa i neformiranja zdrave
političke jezgre u novim okolnostima. Međutim, u
uvjetima samostalnosti, slobode, mnogo je toga
reverzibilno, povrativo, predhodni ustupci mogu se
povući. Pristupi li se pak u Europsku Uniju upada se u
kruti sklop tuđinskih zakona i propisa, o kojima
javnost, čak ni ona politički odgovorna, uopće nije
informirana, a iz kojih se više ne možemo izvući.
Najbolji je primjer sam Lisabonski
ugovor, koji još nije službeno niti preveden na
hrvatski, a u njemu se nalazi niz obvezujućih
odredaba, kojih se kasnije ne možemo odreći. Dok sve
ne bude jasno ne bi se smjelo raspisivati referendum.
Ne mogu birači glasovati za ono što ne poznaju..
Položaj Hrvatske u slučaju pristupa
Europskoj Uniji ne uređuje se transparentnim, jasnim
pravilima nego ugovorom , koji je postignut
pregovorima. A ti su vođeni pod ucjenama i nemarno. Na
svašta se pristalo, ne bi li samo pregovori završili
što prije. Stoga bi čak i pristaše pristupa Uniji,
koji žele dobro Hrvatskoj, trebali zasad na
referendumu odbiti pristup. Unija će sigurno i dalje
željeti pripojiti svojem teritoriju Hrvatsku, ali bi
se revizijom pregovora i konsolidacijom Hrvatske u
slučaju izborâ, koji bi u Sabor doveli neke nove,
pozitivne zastupnike, možda mogli postići povoljni
uvjeti pristupa.
Godinama smo s raznih strana slušali
kako Europskoj Uniji "nema alternative". Mnogi iz
krugova politike i gospodarstva ne prezaju od ničega,
kako bi ostvarili svoju osobnu korist ulaskom u EU, a
interes hrvatskog naroda nije im uopće bitan.
Alternativa dakako nisu nikakvi balkanski savezi,
Hrvatska ima i treći put - samostalnosti i suradnje na
temelju obostranih interesa, što otvara mogućnosti u
svim smjerovima.
Izražavajući svoju sinovsku odanost
želimo Vam da kao pastiri i predstavnici Crkve u
hrvatskom narodu uspijete i u ovim teškim vremenima
nalaziti prave načine i prave odgovore koji će po
Kristovoj snazi biti lijek i poticaj hrvatskom društvu
i rastu vjere u Crkvi.
Preporučamo
Vam se - "Sami sebe i jedni druge i sav život naš
Kristu Bogu predajmo." (Iz ist. liturgije)
|
