Jedan od nekolicine najvećih hrvatskih književnika Ivan Aralica objavio je svoj novi roman 'Kepec' koji već sada, jedva nešto više od mjesec dana od izdavanja, izaziva veliko zanimanje čitateljske publike u Hrvatskoj, a po informacijama iz knjižara i knjižnica, trenutačno je jedno od najtraženijih djela.

Maestralni i uvjerljivo najbolji hrvatski pripovjedač i ove će godine oduševiti svoje čitatelje. Nakon što je prošle godine objavio opsežni roman 'Život nastanjen sjenama' u kojemu iz perspektive vlastite uloge i iskustva opisuje dramatične i slavne dane hrvatske osloboditeljske bitke 'Oluja', ovaj put Aralica u romanu od 600 stranica čini korak unatrag u nacionalnoj povijesti i piše o razdoblju jednog surovog totalitarizma u Hrvatskoj, onog komunističkog, demistificirajući sve pozlate kojim je taj totalitatizam pola stoljeća, pa čak i danas s pokušajem rehabilitacije, lažno prikazivao kao humanizam i kao nekakav 'vrhunac' društvenoga razvoja.

Hrvatska je javnost od početka 90-ih, kada su osvojeni prostori slobode, doznala za istinsku zločinačku narav komunizma. Strašna masovna smaknuća Hrvata po svršetku Drugoga svjetskog rata, na stotine masovnih jama po Hrvatskoj, Sloveniji i BiH, koje se i danas otkrivaju, postala su tako ključna asocijacija jednog od najvećih zala u povijesti čovječanstva.

U romanu 'Kepec' Aralica se, međutim, ne bavi tim aspektom spomenute ideologije i jugoslavenskog režima. On ovdje surovu komunističku zbilju prikazuje preko sudbina malih ljudi, kako onih koji su stecajem okolnosti bili sitni kotačići u velikom mehanizmu zloćudne partije i slijepo se stavili u njegovu funkciju, tako i onih koji su bivali žrtvama protuprirodne politike. Radnja romana smještena je na područje Dalmatinske zagore, čitatelj lako prepoznaje da je to prostor Knina, Promine, a ta mjesta Aralica naziva Snenim Dolom i Krernikom. Lokalni propalica i kriminalac Bare Klepetan nakon propasti u gimnaziji i sjemeništu s još nekolicinom tipova slična profila osniva jezgru partijske komunističke ćelije, pri čemu ne prežu činiti okrutne zločine.

Klepetan, čovjek bez ikakvih moralnih skrupula, ljubavnik je jedne žene domobrana stradaloga na Bleiburgu, a zatim se zaljubljuje i ženi njezinu kćer Gašpu. Po zamisli i zapovjedi toga Klepetana, jedan od njegovih smadnika Mate Poklop, na okrutan način ubija ugledne ljude u mjestu, svećenika, ravnatelja gimnazije i još neke osobe. Uz razbojnika Klepetana, ubojicu Poklopa, jezgru tajne komunističke ćelije čine još jedan lokalni lupež koji je potkradao crkve, žena čedomorka, korumpirani vozač i još nekolicina probisvijeta. Pobjedom njihove revolucije, takvi su postali 'avangarda' cijeloga kraja, gospodari istine, života i srmti naroda koji je sve te godine šutnjom iskazivao jasan stav o svemu što se događa.

Aralica od samoga početka razvija priču naizmjence naracijom autora i Janoša Liliputa, kepeca ili patuljka, čovjeka sitnog rastom iz putujućeg cirkusa Liliput, čije je djelovanje komunistička vlast zabranila. Kako bi uopće preživio u novim okolnostima, Kepec, vješti bacač noževa po rubovima žive mete, mora prihvaćati zahljeve Bare Klepetana te mu svojim uslugama, organizacijom lova na zečeve za visoke partijske funkcionare iz Zagreba, ministre, organizacijom seoskih zabava i prijevarama, omogućava uspon i funkciju u Zagrebu. Kepec, svjestan krvi, kriminala i laži s kojima je popločana karijera Bare Klepetana, ima u sebi moralne dvojbe, ali jednostavno iz egzistencijalnih razloga šutnjom pristaje na tu ulogu.

Ali tu uslugama koje je morao činiti nije kraj: naposljetku partijski moćnik Bare Klepetan pronalazi mu ženu patuljicu s djetetom, povlači ih za sobom u Zagreb te od njih troje zahtjeva da dnevno po tri sata u Zoološkom vrtu u Zagrebu, u kavezu glume evolucijsku fazu u razvoju čovjeka, onako kako su ju propovijedali komunisti - da u kavezu pred posjetiteljima Maksimira budu živi dokaz kako je čovjek nastao od majmuna. Jer Klepetanje govorio: 'Majmun je naš praotac, a ne Bog.'

Roman je prepun tragičnih ljudskih sudbina, međusobno ulančanih. Nevjerojatne komunističke metode silovanja života, prirode, morala i zakona, ljudske drame kroz koje prolaze žrtve, dovode čitatelja u situaciju da praktički ne zaustavlja dah dok roman do kraja ne pročita, ali i da nakon toga još neko vrijeme ostane duboko zamišljen nad patnjama i tegobnim životima naših predaka i da se pritom kao kršćanin upita: koga više žaliti, žrtve toga režima ili njegove izopačene moćnike.

Ovaj roman na uzbudljiv i umjetnički način dočarava surovu bit jednog mračnog vremena u kojemu su se gušili čovjek i cijeli narod, vremena u kojemu je apsurd uzdignut na razinu pokretačkog načela, vremena u kojemu posljedice nisu proizlazile iz uzroka, nego su se uzroci naknadno pronalazili, sve radi ustoličenja banditsko-zločinačkog uma na poziciju vladanja. 'Kepec' je još jedan briljantan uradak Ivana Aralice.

Kada se čita Aralicu, shvati se zapravo bijeda njegovih suvremenih osporavatelja, shvati se mizerija onih samozvanih 'bardova' i autora koji političkim invektivama žele osporiti njegovu vrijednost, shvate se zapravo i istinski razlozi zbog kojih to čine: oni, naime, nikad ne mogu napisati nešto tako briljantno.

Ivica Marijačić

Hrvatski list

02.02.2012.