|
U povodu smrtne presude jednoj kršćanki, majci petero
djece, Asiji Bibi, u Pakistanu
Zaista je
nevjerojatno da se u današnje vrijeme, u
globaliziranom civiliziranom svijetu, u 21. stoljeću,
u jednoj zemlji, članici Ujedinjenih naroda, službeno
i po zakonima te zemlje, mogu donositi monstruozne,
zastrašujuće smrtne presude u redovnim državnim
sudskim instancama, nad vlastitim državljanima,
sunarodnjacima, samo zato što svjedoče miroljubivo
vjersko uvjerenje, u slučaju Asije Bibi, kršćansko.
Znači,
takvi najstrašniji zločini nad nedužnim osobama, se
događaju u svijetu, globalnom selu, a mi, u većinski
kršćanskim zemljama, o tome čak ništa niti ne znamo,
jer i naša kršćanska glasila o tome šute. To prvi put
saznajemo iz Večernjeg lista od 15. studenog 2010.
godine. |
Progonjeni pakistanski kršćani, kojih je oko 3 milijuna,
u moru muslimana od 170 milijuna, se bore za svoju
članicu Asiju Bibi, koja je u zatvoru još od lipnja
2009. godine, kao i više drugih kršćana, a neki su i
umrli u zatvoru prije presude. Tri kćeri ove osuđenice,
od 18, 12 i 10 godina su pobjegle od kuće da bi se
borile za svoju majku, ali i od maltretiranja susjeda
muslimana.
No, čujmo što je ta žena kršćanka
zgriješila! Ona je pred susjedima, koji su je
nagovarali da prijeđe na islam i ponižavali je da je
vjerski "nečista" izrekla svjedočanstvo u koje mi svi
kršćani vjerujemo, da je Isus mučen i umro na križu za
grijehe svih ljudi i da je uskrsnuo, te da je uvijek
živ, a Muhamed da je mrtav!
Dakle, o Isusu je ona rekla ono što
je Isus sam za sebe rekao i što je posvjedočio svojom
smrću na križu i uskrsnućem, te što mi svi kršćani
vjerujemo, a na što nas stalno potiče i Sv. Otac Papa
Benedikt XVI, kao i svi njegovi prethodnici na
Petrovoj Sv. stolici. Što se Muhameda tiče, on je sam
za sebe rekao da je on Božji poslanik "Muhammedun
Resulullah", ali i Božji rob i čovjek, kao i svi
ostali smrtni ljudi. To piše i u hrvatskome izdanju
Kurana iz 1984. godine, koji su preveli Hafiz Muhamed
Pandža i Džemaludin Čaušević, na 866. stranici, a o
drastičnim šerijatskim zakonima na temelju Kurana,
svakovrsnom nasilju i posebno ponižavanju i
neravnopravnosti žena muslimanki da i ne govorimo.
Iako je Isus sam rekao da ćemo biti
progonjeni, pa i ubijani zbog Njegova imena, ne znači
da to nasilje trebamo mirno promatrati, šutjeti i ne
braniti progonjene, ma gdje oni bili.
Kroz presudu Asije Bibi, svi mi
kršćani u svijetu na smrt smo osuđeni, pa naravno i
sam Sveti Otac Papa.
Ako nastavimo šutjeti, možemo
očekivati da će nas fundamentalistički ateisti,
agnostici i liberali, uz islamske fundamentaliste
progoniti i u većinski kršćanskim zemljama Europe,
Amerike, Australije i diljem svijeta.
Kao što vidimo, u većinski islamskim
zemljama progone nas ako kažemo da je Krist živ, jer
je uskrsnuo, a u Europi već progone i spomen
kršćanskoga imena u službenim europskim dokumentima, a
progone i raspela iz javnih ustanova, pa valjda će
početi rušiti i križeve na crkvama i sa javnih
površina. Smeta im što Isus prije uskrsnuća mrtav visi
na križu. Znači, onima u Asijinoj zemlji smeta što je
Isus živ, a ovamo, među nama, što ga vide i mrtva!
Ovo za Asiju Bibi, majku petero
djece, dokazuje okružni sud Sheikhupura, blizu Lahorea
u Pakistanu, koji kršćanki izriče smrtnu presudu, dok
Europski sud za ljudska prava u Strassbourgu, u
slučaju "Lautsi protiv Italije" ili "Slučaju raspela",
3. studenog 2009. godine, izriče presudu od strane 7
sudaca, jednoglasno, u korist tužiteljice, Soile
Lautsi Albertini, koja je prethodno bila izgubila sud
u Italiji sa istim zahtjevima, inače Finkinje s
talijanskim državljanstvom i članice talijanske udruge
ateista, agnostika i racionalista, da se iz učionica
talijanskih škola imaju ukloniti raspela, jer njoj
smeta da se tako utječe na njezino dvoje školske
djece, koje ona želi odgajati u ateističkom duhu.
Italija se žalila na tu
prvostupanjsku presudu Europskog suda za ljudska
prava, a podržalo ju je i više drugih zemalja Europe.
Baš se ovih mjeseci očekuje drugostupanjska odluka.
Znači, za ovaj europski sud, tobože
za ljudska prava, važnije je mišljenje jedne
strankinje, drznice, koja je dobila gostoprimstvo,
državljanstvo i utočište u jednoj zemlji, većinski
kršćanskoj, a ona, nezahvalnica, ne cijeni identitet,
kulturu, duhovnost ni tradiciju toga naroda i te
zemlje, nego nameće svoje nakaradno mišljenje svima,
te za svoj bezobrazluk, gle apsurda, još dobiva
potporu međunarodnog Europskog suda za ljudska prava.
Stoga je zaista krajnje vrijeme da se
bilo čijem fundamentalističkom nasilju i zločinima
odlučno kaže "Dosta!", te da se zaštite svi ljudski
životi i stvarna ljudska prava i dostojanstvo svih
ljudi, a posebno nemoćnih i nedužnih osoba, kao i da
se zaštiti identitet, tradicija i suverenost svih
naroda i država na svijetu.
Stoga, najprije mi svi kršćani, pa i
razboriti muslimani i njihova vodstva, kakvih vjerujem
da je najviše, dignimo glas i spasimo život nedužne
majke petero djece, Asije Bibi u Pakistanu.
Predsjednik države Pakistana, Asif
Ali Zardari, može činom pomilovanja poništiti presudu
i majku petero djece pustiti na slobodu, što
vjerujemo, uz Božju pomoć, da će i učiniti.
Ružica
Ćavar, dr. stom. i dr. med.
predsjednica Hrvatskoga pokreta za život i obitelj
21.11.2010. |