Čitam malo članke nacionalnih novinskih kuća, te ponekad pogledam dnevnike državne HTV i komercijalnih TV kuća - što je zaista noćna mora za um - i stječem dojam, to je moje slobodno mišljenje, da je to, blago rečeno, daleko od pravog novinarstva.

Da, što reći, sve vrvi nevažnim člancima i kolumnama, čast rijetkim nezavisnim portalima. Ti kolumnisti, nacionalnih tiskanih novinskih kuća, kao i voditelji nacionalnih TV, eto jedni pišu, a drugi govore o desnim, a neki o lijevim političkim strankama i tako u beskonačnost, kao da im je svrha stvoriti konfuziju u umu čitatelja i gledatelja.

U toj poplavi kolumnista, ponajviše u Jutarnjem listu, čitatelj se lako izgubi u šumi taština tih istih kolumnista, ali zašto se ne istražuju i objavljuju slučajevi od krucijalne važnosti za funkcioniranje demokratskog društva? Zašto se ne istražuju sumnjivi krediti (obični ljudi nikada ne bi dobili tako visoke kredite s toliko malo garancije) obitelji premijera Milanovića? Jedan nezavisni portal je objavio dokumentirano o sumjivom kreditu kćeri Ljubljanske banke, bratu premijera Milanovića, ovo je citat iz članka portala dnevno Hr:

"Sramotnim prešućivanjem 'afere NLB' glavni hrvatski mediji pokazuju da je kod njih cenzura danas jača nego ikad u posljednjih dvadesetak godina. Dnevno.hr zato otkriva još jedan potencijalni sukob interesa hrvatskog premijera, aferu povezanu s Hrvatskom poštom o kojoj već pola godine Milanović ustrajno šuti. Dok slovenski, srbijanski i bosanski mediji već danima izvještavaju o 'odličnim odnosima obitelji premijera Milanovića s Novom ljubljanskom bankom', odnosno o kreditu od čak 3,25 milijuna eura odobrenom po sumnjivim kriterijima tvrtci povezanoj s obitelji premijera Milanović i to u vrijeme dok je dug Ljubljanske banke glavni kamen spoticanja slovensko-hrvatskih odnosa, glavni hrvatski mediji i dalje se prave da ih ta informacija ne zanima."

Zar to nije važno? Pa radi se upravo o banci koja je kamen spoticanja za članstvo Hrvatske u EU. Zašto se ne istražuje povezanost visoke politike i krupnog kapitala? Što je sa Todorićem i visokom politikom i Hrvatskom narodnom bankom? Jedan nezavisni portal je objavio mnoštvo dokumenata o kompromitirajućoj povezanosti bivšeg guvrenera Rohatinskog sa Todorićem, kao i sumnjivu privatizaciju nekad brenda Kamenskog, a sada ruševine. Zanimljivo je da u toj sumnjivoj privatizaciji opet imaju svoje prste medijski mogul Pavić i Agrokor, i sve to lovi prašinu u državnom odvjetništvu, zar to nije važno za objaviti?

Zašto Agrokor uništava male dobavljače zakašnjelim plaćanjem, a državne institucije ništa ne poduzimaju da ga sankcioniraju? Zašto se ne istražuje politička smjena čelnog čovjeka HANFE Ante Samodola, koji se časnim i poštenim radom zamjerio upravo Todoriću i svima onima koji su sumnjivom privatizacijom došli do sramotnog bogatstva? Kako je moguće da je upravo ustavni sud poništio rješenje HANFE (kojoj je bio na čeli smijenjeni Samodol), protiv nezakonitog stjecanja dionica Agrokora, te vratio na početak, tako da Todorić može zadovljno trljati ruke?

Ovo je citat iz članka kojeg je objavio nezavisni portal index hr: Visoki Upravni sud poništio je rješenje Hanfe te slučaj Belja vratio na početak. Agrokor, odlučio je sud, ipak ne mora isplatiti 790 milijuna kuna dioničarima za preuzimanje preostalih dionica Belja... Samodol u tjedan dana udario na Tipurića, Škegru i Todorića.

No, o čemu je zapravo riječ? Bitka Hanfe i Agrokora započela je još prošle godine. Ante Samodol, tadašnji čelnik Hanfe, nekoliko mjeseci prije nego što će biti smijenjen krenuo je u svojevrsnu "čistku", te počeo kažnjavati ljude koji su bili miljenici HDZ-ove, ali i ove vlasti.... No, pravi stampedo na Samodola krenuo je tri dana kasnije, točnije 6. listopada kada je u jeku priče o Agrokorovom preuzimanju slovenskog Mercatora objavljeno na službenim stranicama Hanfe o događajima iz 2007. godine i preuzimanju Belja od strane Agrokora.

Hanfa je objavila da Agrokor Ivice Todorića nije radio po zakonu odnosno da nisu, iako su morali, objavili ponudu za preuzimanje cjelokupnog društva. Prema toj odluci, Agrokor je morao u roku od 60 dana objaviti ponudu za preuzimanje cjelokupnog društva Belje, odnosno za preuzimanje 32 posto dionica na burzi, što je Todorića trebalo koštati oko 790 milijuna kuna! Što će Hanfa učiniti u borbi protiv Todorića ostaje sada upitno. No, da bi se odgovorilo na to pitanje treba se vratiti na početak teksta i zapitati se zbog čega je zapravo Samodol morao otići?

Kako je Linić dobio Hanfu

Dat ćemo vam neke natuknice za odgovor. Na četvrtoj sjednici Vlade Zorana Milanovića, Hanfa je stavljena pod ingerenciju Ministarstva financija koje vodi Slavko Linić. Sve do tada Hanfa je bila "neovisan" regulator....

Nadalje, kako Agrokor može dobiti od europskih banaka pola milijarde eura kredita za 2 % dok istovremeno te iste banke (i vrapci na grani znaju tko su pravi vlasnici banaka u Hrvatskoj) deru pokretače društva - obične građane, farmere, poljoprivrednike i poduzetnike okrenute prizvodnji i stvaranju novih radnih mjesta - kreditima kamatnim stopama od 7 % pa i više?... Zašto kukuriku koalicija namjerava prodati za sitniš jedinu preostalu državnu banku HPB tim istim bankama koje visokim kamatama uništavaju proizvođače i radna mjesta?... Zašto nacionalne kompanije (H.Ž., H.P., HEP. Auto ceset i ostale) ne vrše isplatu svojih radnika preko nacionalne banke HPB i tako stvaraju profit nacionalnoj banci, a ne bankama u stranom vlasništvu?

Zar nije poznato ministirma kukuriku koalicije da samo jaka nacionalna banka može niskim kamatnim stopama kreditirati male i velike hrvatske proizvođače okrenute izvozu i stvaranju novih radnih mjesta? Dakle, imamo sumnjive kredite obitelji premijera, kao i mnogim političarima na vlasti i opozicije, imamo kredite Agrokoru i sada treba zbrojiti dva plus dva da bi se shvatilo tko zapravo vlada Hrvatskom i kome je stalo da ovu malenu divnu zemlju stavi pod svoju kontrolu...

Ali eto nacionalne novine kao i nacionalne TV, državna i komercijalne, niti riječi da guknu... Slobodan sam pomisliti da se radi o autocenzuri... Naravno, onaj novinar i urednik koji je spreman i na žrtve da bi služio istini i slobodi, sigurno se neće naći uvrijeđnim mojom tvrdnjom već naprotiv! Časni novinar spreman je i na žrtvu, i kao takav svojim svjetlom utirati će put ljudima u mraku, a oni slaba duha biti će nezamjećeni jer gase svjetlost. Oni časni glasnogovrnici slobodoumlja uvijek će plivati protiv svih struja, a oni autocenzuirani urednici i novinari biti će samo veće i manje ribe koje se prepuštaju struji života i kao takvi uvijek završe na stolu vladara, kao veći i manji kapitalci. Predsjednik HND i njegove sitne ribe odavno cvrče na roštilju...

Poznato je da u Sjevernoj Koreji, kao i u svim diktaturskim državama, vlada strašna cenzura, onaj novinar koji se usudi nešto javno napisati o strahovladi i korupciji diktatora i partije, odmah je uhapšen i transferiran u tamnicu iz koje nikada više ne izađe na svjetlo dana. Ali život nas uči da je u toj priči pravi zarobljenik onaj koji utamničuje tog glasnika slobode, a taj glasnik slobode je mnogo slobodnij od njih u duhu i savjesti, i kao takav živjeti će vječno! Dok ovi što su ga utamničili i za života postaju mrtvaci, prazne ljušture iz kojih je odavno život iscurio....

U slobodnim društvima kao što je Hrvatska, da bi se ubilo glas istine, upotrebljava se autocenzura, kako? Jednostavno, visoka politika, pohlepni tajkuni i bankari, utječu na slobodu medija tako da na vodeća mjesta postavljaju ljude slaba duha. I takvi ljudi slaba duha, kao i njihovi podanici, pompozno će hodati putenim putovima mediokriteta prikazujući se kao stupove demokracije i sa svojih visokih poza određivati što je istina a što nije, što je od koristi za objavljivanje a što nije, i kao takvi upasti će u ralje autocenzure, a datoga nisu niti svjesni.

I takvima opet poručujem onu staru indijansku poslovicu; Jer na putu života možeš prevariti čitav svijet i u prolazu će te ljudi tapšati po ramenu, ali će ti konačna plaća biti bol srca i suze, ako si prevario čovjeka u ogledalu.

Piše: Walter William Safar