Na tribini su govorili don Damir Stojić, prof. dr. sc.
Josip Jurčević, mr. sc. Antun Babić, Tuga Tarle, prof.,
te posebni gosti koji su došli živjeti u Hrvatsku iz
inozemstva - novinar i fotograf Paul Prescott, i mladi
Australachrvatskog podrijetla Michael Cvitković.
Teme o kojima se govorilo na tribini
su bile - Odnos institucija prema iseljeništvu i
Hrvatima izvan Hrvatske, osobna iskustva iseljenika i
povratnika, u Hrvatskoj se može izvrsno živjeti -
zašto ostajem u Hrvatskoj?, Nevjerojatan potencijal
Hrvatske. Na tribini se također razgovaralo i o
masovnom iseljavanju iz Hrvatske u zadnjih nekoliko
godina.
Jurčević: Komunistički režim stvorio
je lažne stereotipe o hrvatskom iseljeništvu
Prvi govornik profesor Jurčević je u
kratkom izlaganju nastojao razbiti stereotip koji
vlada o hrvatskom iseljeništvu u domovini, a to je:
hrvatsko iseljeništvo je ekstremno i nasilno, kao i
poslovno neuspješno. Jurčević je ustanovio da su
obadva stereotipa velika laž i da imaju duboke
korijene u neprijateljskom odnosu koji je imao
komunistički jugoslavenski režim prema Hrvatima izvan
Hrvatske. Prvi stereotip je koliko-toliko razbijen
90-ih, a drugi još postoji i ima korijen u strahu
vladajućih postkomunističkih struktura prema većem i
snažnijem uplivu Hrvata izvan Hrvatske u gospodarske
tokove u domovini.
Tvrdi da je razdor među Hrvatima bio
osobit način kontrole sustava još od 1945., a danas
još posebno se nastoji 'progurati' kroz odnos prema
Hrvatima u BiH na jedan način, a prema Hrvatima u
zapadnim zemljama na drugi način. Zaključuje da sve
velike iseljeničke zemlje imaju vrlo jaka
integracijska ministarstva iseljeništva koja upućuju
dijasporu prema domovini u gospodarskom,
kulturološkom, obrazovnom i svakom drugom pogledu.
Don Damir Stojić: Samo u Munchen
odselilo se 15 tisuća Hrvata
Don Damir Stojić, svećenik salezijanac
rođen u Kanadi od roditelja Hrvata vrlo je emotivno
govorio o ljubavi koju Hrvati izvan domovine imaju
prema matici zemlji, dapače oni je zbog svoje
tragedije i odlaska idealiziraju. Tako on tvrdi da je
njegov odgoj bio prožet ljubavlju, idealiziranjem i
čežnjom za Hrvatskom i to smatra velikim potencijalom
dijaspore. Biblijski gledano, 'dijaspora' je grčka
riječ koju Pismo koristi kada želi naglasiti odvajanje
duše od tijela (smrt), kao u primjeru uskrsnuća umrlog
Lazara, a u narodonosnom hrvatskom smislu to je vrsta
smrti za narod koja posljednjih tri godine poprima i
egzistencijalne karakteristike.
Studentski kapelan, don Damir Stojić,
koji se upravo vratio iz kratkog posjeta Njemačkoj,
istaknuo je da se u zadnjih nekoliko godina događa
plansko iseljevanje iz Hrvatske. "Kao studentski
kapelan svjedok sam strahovito velikog broja
iseljavanja mladih i obrazovanih ljudi iz Hrvatske",
rekao je don Damir Stojić. Dodao je kako se samo u
Munchen u zadnje vrijeme odselilo 15 tisuća Hrvata. U
svezi s masovnim iseljevanjem iz Hrvatske uputio je
posebnu kritiku utjecajnim pisanim medijima, koji
sustavno daju lažnu sliku o jako dobrom životu onih
koji su se iselili iz Hrvatske u druge zemlje.
Pojasnio je kako se možda radi o malom broju
pojedinaca dok mnogi drugi rade dva puta više nego što
su radili u Hrvatskoj, a životni standard i kvaliteta
života im nije znatno bolja.
Antun Babić: Treba nam snažno
Ministarstvo povratka i usljeništva
"Forum hrvatskih integracija nije
vezan za bilo kakvu političku ili ideološku opciju.
Ideja za organiziranje ove tribine došla je sasvim
spontano. Nekoliko slobodnih građana i pojedinaca
došlo je do spoznaje kako je nakon izbora gospođe
Kolinde Grabar-Kitarović za predsjednicu Republike
Hrvatske nastupio novi, ali i odlučujuči trenutak, kad
se svi mi pojedinačno, ali i organizirano, moramo puno
otvorenije i izravnije uključiti da joj pomognemo u
teškom poslu koji je pred njom i hrvatskom državom.
Dame i gospodo, krajnje je vrijeme da
se mi hrvatski građani kao pojedinci, ili
organizirano, pokrenemo i počmemo svim zakonskim i
legitimnim sredstvima provoditi kontrolu i nadziranje
svih društvenih procesa u Hrvatskoj koji odlučuju o
životu svih nas pojedinačno i životu hrvatskog naroda
i svih građana Hrvatske zajedno. Kad koristim termin
javnu kontrolu onda pod tim podrazumijevam građanski
aktivizam hrvatskih domoljuba koji je, osim "Hrvatskog
nacionalnog etičkog sudišta" i posebno uspješne
građanske inicijative "U ime obitelji", za razliku od
nehrvatskih udruga, u ovom trenutku još u povojima.
U taj aktivizam trebaju se uključiti
svi hrvatski domoljubi, posebno oni mlađi, ali i
stariji, kojima je stalo ne samo da se samostalna
hrvatska država razvije u djelotvorno demokratsko i
prosepritetno društvo, nego i da Hrvatsku obranimo od
svih onih sila i silnica koji žele na svaki način
uništiti ovu našu u Domovinskom ratu krvavo plaćenu
slobodu i državnu samostalnost.
Drage Hrvatice i Hrvati, nažalost
pokazalo se kako nije dovoljno samo izaći na izbore, i
to u sve manjem i manjem postotku, svake četiri ili
pet godina, i onda nakon izbora sve u ovoj zemlji
prepustiti političarima i državnoj birokraciji koji u
svojem društvenom radu nisu motivirani općim dobrom
nego, nažalost, čast iznimkama, isključivo vlastitim
interesom. Moramo konačno shvatiti da ne živimo u
komunističkoj Jugoslaviji nego u slobodnoj Hrvatskoj.
Nemojmo se bojati. Hrvatska ne pripada samo
političarima, makar se neki od njih ponašaju kao da su
Hrvatsku uknjižili na sebe 1/1.
Dakle, po uzoru na one građanske
inicijative koje dobivaju novac iz svijeta, ali i od
sadašnje Vlade, da, nažalost, rade na rušenju ne samo
hrvatske države nego i na uništavanju svih naših
hrvatskih tradicionalnih i kulturnih i vjerskih
vrednota i tradicija, moramo se i mi domoljubi
organizirati izvan političkih stranaka i počet se
brinuti za našu budućnost i opstanak Hrvatske.
Drage Hrvatice i Hrvati, ovo nije ni
politička, a nije ni znanstvena tribina. Ovo je
jednostavno razgovor s narodom. Nažalost, politika se
svaki dan bavi našim životima i o njima odlučuje, pa
ću i ja poslati neke političke poruke. No, posebno
želim naglasiti kako se mi nemamo namjeru pretvoriti u
neku novu političku stranku ili natjecati za bilo koje
političke dužnosti. Naše natjecanje će biti usmjereno
samo na to kako pomoći da se Hrvatska izvuče iz
današnje teške društvene, gospodarske, duhovne i
moralne krize".
Babić je također nazočne upoznao s
činjenicom da preko trideset zemalja u svijetu, uključujući NR Kinu, Indiju,
Izrael, Poljsku, Meksiko, Italiju itd. imaju snažno Ministarstvo za iseljeništvo
i useljeništvo. Posebno je spomenuo slučaj Armenije, Hrvatskoj slične zemlje po
broju stanovnika i iseljenika, koja ima Ministarstvo za dijasporu koje vodi
potpredsjednik Vlade. Babić je elaborirao na koji način dijaspore tih zemalja
sudjeluju u njihovom gospodarskom razvoju. U tom kontekstu Babić je iznio svoje
mišljenje kako je u Hrvatskoj žurno potrebno osnovati Ministarstvo povratka i
usljeništva koje bi imalo, zbog potrebe uklanjanja duboko usađenih predrasuda i
birokratskih prepreka, jednake ovlasti kao Ministarstvo vanjskih poslova ili
Ministarstvo unutarnjih poslova.
Tuga Tarle: Iseljenici vječno čuvaju
nadu o povratku u Domovinu
Tuga Tarle
je ispričala svoju emotivnu priču o životu u
Australiji i potresenost pismom 9-godišnje kćeri koje
je našla u ladici pri dolasku u Australiju, a gdje je
dijete zapisalo slijedeće riječi: "U toj zemlji
(Hrvatskoj) smo bili tako lijepo siromašni i tako
sretni". Izrazila je nadu kao izlaz iz depresije i
očaja.
Tuga Tarle posebno je istaknula da, po
uzoru na druge zemlje s brojnim iseljeništvom, u Hrvatskoj treba što prije
provesti u djelo projekt "Muzej hrvatskog iseljeništva", s kojim se ona već
godinama bavi.
Paul Prescott i Michael Cvitković:
Hrvatska je sada naš dom
Dvojica useljenika u Hrvatsku: Paul
Prescott, novinar i fotograf koji je živio u više
država svijeta, svjedočio je kako je svoj smiraj našao
u Hrvatskoj kao u jednoj od najljepših zemalja
svijeta. "Hrvatska je jako lijepa zemlja s velikim
potencijalom i u Hrvatsku će se s razlogom doseljavati
brojni stranci", rekao je Paul Prescott.
Mladi Australac hrvatskog podrijetla
Michael Cvitković (24), iz Melbournea, svjedočio je o
odluci koju je prošle godine na povratku u Australiju
donio u zrakoplovu između Splita i Zagreba da se neće
vratiti u Australiju. "U Zagrebu sam izišao iz
zrakoplova i zatražio da mi vrate moje kovčege koji su
trebali ići za Melbourne, pa je zbog toga došlo do
znatnog zakašnjenja odlaska zrakoplova iz Zagreba",
rekao je Michael Cvitković. "Kad sam dobio moje
kovčege, otišao sam na autobus i vratio se u Split.
Hrvatska je sada moj dom do kraja života", rekao
je Michael Cvitković.
Sabotaža HTV-a i Hrvatske matice
iseljenika
U nazočnosti nekoliko stotina
povratnika iz iseljeništva od Australije, do Europe,
Kanade, SAD-a i Južne Amerike, branitelja i ostalih
građana, na tribini su bili nazočni i ugledni gosti.
Predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka zastupao je
član saborskog odbora za Hrvate izvan Republike
Hrvatske, Ante Babić, koji je i sam povratnik iz
Njemačke. Nazočni su također bili prof. dr. Zdravko
Tomac, potpredsjednik Vlade Nacionalnog jedinstva
1991. godine, dr. Željka Markić iz udruge "U ime
obitelji", Milan Bošnjak i Dubravka Severinski visoki
dužnosnici u Državnom uredu za Hrvate izvan RH, mr.sc.
Željko Cvrtila, predsjednik stranke Akcija za bolju
Hrvatsku, bivši saborski zastupnik Hrvoje Kačić itd.
Na tribinu su bili pozvani i članovi drugih političkih
stranaka u Hrvatskom saboru. Od strane nazočnih
posebno je uočeni da na tribinu nije došao niti jedan
predstavnik Hrvatske matice iseljenika iz
Zagreba, iako je službena pozivnica upućena ravnatelju
Marinu Knezoviću i nekim drugim djelatnicima.
Kao što se i očekivalo, osim nekih
portala, kojima se najiskrenije zahvaljujemo, tribinu
o ovim za Hrvatsku posebno važnim temama ignorirali su
i sabotirali i svi važniji mediji u Hrvatskoj. Na
HTV-u već godinama postoji tv emisija "Glas domovine",
koja je namjenjena hrvatskom iseljeništvu i
gledateljima u Hrvatskoj. Iako je u razgovoru
organizatora tribine s novinarima te emisije bilo u
nekoliko navrata rečeno da bi oni željeli doći i
snimiti tribinu, ali da nisu sigurni hoće li dobiti
kameru. Ne treba posebno pojašnjavati kako nije riječ
o tome da nije bilo kamere, nego o još uvijek strogoj
udbaškoj cenzuri na HRT-u, koja bi najrađe i ukinula
sve te emisije za Hrvate izvan Republike Hrvatske, jer
su iseljenici u očima gospodina Radmana i dalje samo
"ustaše" i neprijatelji "bratstva i jedinstva", koje
je on ponovno uveo na HRT-u.
Tribina je završila pitanjima
gledatelja, gdje je bilo i potresnih svjedočanstava, i
zajedničkim konsenzusom o potrebi svakog Hrvata da
doprinese sjedinjenju nerazdvojivog tijela: Hrvata u
domovini sa Hrvatima izvan domovine.
Tribina o odnosima Hrvatske prema
hrvatskom iseljeništvu u Zagrebu pokazala je da za tu
problematiku postoji golemo zanimanje u hrvatskoj
javnosti. Iz tog razloga Forum hrvatskih integracija
planira u dogledno vrijeme organizirati slične tribine
i u drugim većim gradovima u Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini.
Autor/izvror
Antun
Babić/www.hkz-kkv.ch
(104) |
