Braća Radić su osnovala Hrvatsku pučku seljačku stranku
1904. godine s ciljem da prosvijetle i osvijeste
hrvatske seljake koji su u Austro-Ugarskoj monarhiji
bili totalno obespravljeni i neorganizirani. Cilj je bio
da se hrvatski seljaci počmu organizirati i boriti za
svoja ne samo socijalna i ljudska prava, već i hrvatska
nacionalna prava. Antun i Stjepan Radić u to vrijeme
bili su najdalekovidniji i najpošteniji hrvatski
domoljubni intelektualci koji su, na zalasku aktivnosti
dr. Ante Starčevića među inteligencijom, puni osjećaja
odgovornosti i idealističkog raspoloženja odlučili ići u
narod s namjerom da taj narod probude i kako bi postao
svjestan svoje snage ako se udruži i tako udružen bori,
kako se tada govorilo, za čovječanska prava.
Seljaci su činili 90 posto hrvatskog
stanovništva
Kako su seljaci tada činili devedeset
posto stanovništva u Hrvatskoj, a braća Radić imali su
plan pokrenuti široki narodni pokret, bilo je potpuno
logično da su stranku nazvali Hrvatska pučka seljačka
stranka. Duboko sam uvjeren da su tada veliku većinu
hrvatskog stanovništva činili radnici, braća Radić bi
svoju stranku nazvali Hrvatska radnička stranka, a ne
Hrvatska seljačka stranka. To sam posebno želio
istaknuti zbog toga što od 1990. godine do danas niti
jedno vodstvo HSS-a u Hrvatskoj nije ni približno
dovoljno poznavalo temeljne ideje nauka braće Radić i
njihove namjere tj. razlog zašto su u to vrijeme svoju
stranku nazvali pučka i seljačka stranka.
Zbog težnje za odvajanjem Hrvatske od
tek novo osnovane Države Srba, Hrvata i Slovenaca,
protiv čega je Radić u njegovom čuvenom govoru u
Hrvatskom saboru u studenom 1918. godine jasno
progovorio, Stjepan Radić je stranci dao novo ime -
Hrvatska republikanska seljačka stranka. Dakle, bio je
protiv srpske monarhije. U nevjerojatno teškim
uvjetima, o kojima svjedoči i fatalni atentat na
predsjednika HSS-a i vođu hrvatskog naroda Stjepana
Radića u Beogradskoj skupštini 20. lipnja 1928.
godine, Hrvatska seljačka stranka uspjela je
organizirati hrvatski narod na svim njegovim
područjima, uključujući i dobar dio Bosne i
Hercegovine i to do te mjere da je na izborima 1938.
godine dobila 96 % svih glasova u Hrvatskoj.
Mačekov kukavičluk
Nažalost upadom Hitlera u Jugoslaviju
6. travnja 1941. godine HSS počinje gubiti svoju
dotadašnju glavnu političku ulogu u životu hrvatskog
naroda. Naravno, ovdje nije moguće objektivno iznijeti
sve razloge za tadašnji početak silazne putanje HSS-a
s hrvatske političke pozornice u Domovini. Osobno
mislim da bi se danas pisala drugačija povijest
hrvatskog naroda i da ne bi došlo do obnove tj.
stvaranja Titove komunističke Jugoslavije da je
tadašnji neosporni vođa hrvatskog naroda i predsjednik
HSS-a dr. Vlatko Maček bio prožet Radićevim hrvatskim
domoljubljem i osobnom hrabrošću tj. da je u travnju
1941. godine prihvatio njemačku ponudu, ma koliko ona
bila odbojna njemu samom i hrvatskom narodu, da vodi
hrvatsku državu, te da tri godine kasnije prijeđe na
stranu Saveznika, makar i uz veće žrtve. No, te žrtve
ne bi ni približno bile onako velike žrtve kakvim je
hrvatski narod bio izložen od dolaska partizana u
Zagreb i dolaska komunista na vlast 1945. godine.
Poznata je Churchillova izjava da bi sklopio savez i sa samim
vragom da spasi Britansko kraljevstvo. I Hrvatska se 1941. godine nalazila u
istoj situaciji. Željela se spasiti, ali je, nažalost, izabrala pogrešnu stranu.
Kako onu Njemačku, tako i onu Titovu - komunističku. Da su tada u Hrvatsku došli
Englezi i Hrvatima ponudili samostalnu državu, i oslobađanje od krvave
velikosrpske diktature iz Beograda, hrvatski narod bi ih dočekao s još većim
oduševljenjem.
Suverene države Srbija i Hrvatska
Potvrdu za to Mačekovo kolebanje
između samostalne hrvatske države i Jugoslavije s
kojom je uspravljala Srbija, uz neke kompromise i
ustupke Hrvatskoj, dao je njegov boravak u Americi
nakon Drugog svjetskog rata. Usprkos činjenici što je
bio daleko od zločinačkih ruku udbaških ubojica i na
sigurnom američkom tlu, do kraja života se nije
nedvojbeno izjasnio za političko rušenje Jugoslavije i
stvaranje samostalne i demokratske hrvatske države.
Tek se dolaskom dr. Juraja Krnjevića na čelo HSS-a u
emigraciji, nakon smrti dr. Vlatka Mačeka 1964.
godine, ta stranka počela boriti za samostalnu i
demokratsku hrvatsku državu, u čemu je od 1980. do
1990. godine posebnu ulogu imala Hrvatska seljačka
stranka u Australiji i njezina glasila
. Krnjevićev slogan je bio:
Torbar je bio veći mačekovac od
Mačeka
I kad se očekivalo da će HSS, konačno,
u dolazećim previranjima u komunističkoj Jugoslaviji i
novim snažnim zahtjevima hrvatskog naroda za svojom
samostalnom i demokratskom državom, odigrati važnu
ulogu, predsjednik HSS dr. Juraj Krnjević, umire u
Londonu 1988. godine, u dubokoj starosti. Na mjesto
predsjednika Središnjeg odbora HSS-a, osnovanog u
Londonu 1980. godine, dolazi veći mačekovac od samog
Mačeka, dr. Josip Torbar i HSS u emigraciji, a kasnije
i u Hrvatskoj, ulazi u najveću krizu i nesnalaženje od
njezinog osnutka 1904. godine.
U međuvremenu dr. Franjo Tuđman, koji
je imao namjeru obnoviti HSS u Hrvatskoj osnovao je
Hrvatsku demokratsku zajednicu u čiji je program
uvrstio državotvorni program dr. Ante Starčevića i
demokratski socijalni nauk braće Radić, što je bio
početak kraja velike važnosti HSS na domovinskoj
političkoj pozornici. Na sastanku koji sam imao s dr.
Tuđman 25. studenoga 1989. godine u Hamiltonu u
Kanadi, tadašnji predsjednik HDZ-a rekao mi je
slijedeće: "Gosp. Babić, učlanite se u HDZ-e, jer svi
ljudi u Hrvatskoj koji su radićevci već su u HDZ-u".
Ja sam dr. Tuđmanu tada odgovorio kako buduću hrvatsku
državu vidim kao višestranačku u kojoj će biti
potrebno, radi ravnoteže, imati više od jedne
domoljubne i državotvorne stranke, a za mene je to
tada trebao biti HSS. Dakle, već onda sam razmišljao o
tzv. "trećem putu".
Hrvatski blok
U Hrvatskoj je HSS obnovljen u
prosincu 1989. godine, a za predsjednika izbran je dr.
Nikica Novaković, što smo mi u Australiji s
oduševljenjem pozdravili. Nažalost, vrlo brzo je došlo
do raskola i HSS se podijelio na dva dijela, onaj
Novakovićev i Čičkov. Novakovićev HSS se na izborima u
travnju 1990. godine priklonio
Koaliciji narodnog sporazuma, a Čičkov, na moju
inicijativu, Hrvatskom bloku, koji je predvodio HDZ,
na čelu s dr. Franjom Tuđmanom. Svjestan da ponovno
dolazi povijesni trenutak kad će hrvatski narod opet
imat priliku uspostaviti svoju samostalnu, ali i
demokratsku, hrvatsku državu, iz Australije sam
poduzimao sve moguće da HSS ne ponovi povijesnu
pogrešku i da još jedanput ne izbjegne uzeti u svoju
ruke odgovornost za sudbinu hrvatskog naroda.
HSS je na prvim izborima, s jedne i
druge strane vrlo loše prošao, pa je nakon nekog
vremena došlo do ujedinjenja, a za predsjednika
izabran je sada pokojni Drago Stipac, koji je pripadao
sveučilišnoj organizaciji HSS-a prije Drugog svjetskog
rata. Tada se dogodila velika tragedija za budućnost
HSS-a. U tu antikoimunističku i demokratsku stranku
učlanili su se mnogi članovi KP Hrvatske i
Jugoslaveni, koji 1990. godine nisu imali hrabrosti
pristupiti HDZ-u ili SDP-u, nego su čekali razvoj
događaja. Nažalost, Drago Stipac nije bio dorastao
velikoj povijesnoj zadaći i 1994. godine za
predsjednika HSS-a izbaran je Zlatko Tomčić, tadašnji
i kasniji najveći politički kameolon i inicijator
stranačke političke trgovine u Hrvatskoj, koji je bio
i ministar graditeljstva u vladi Nikice Valentića, a
mene je kasnije prozivao da sam krtica HDZ-a u HSS-u.
Braća Radić su se okretala u grobu
Zbog velikog nezadovoljstva s HDZ-om
pred smrt prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje
Tuđmana, koje je bilo jako potpirivano iz centara
izvan Hrvatske, na izborima 2000-te godine HSS, koji
je godinama bio najveći kritičar HDZ-a, dobiva malo
veći broj zastupnika i stupa u koaliciju s Ivicom
Račanom i njegovim komunistima koji su samo
promijenili ime stranke. Siguran sam da su se braća
Radić, pa čak i Maček, okretali u grobu kad se to
dogodilo. Ne treba posebno ni isticati da je tim
potezom Zlatko Tomčić osudio tu najveću hrvatsku
demokratsku stranku u povijesti hrvatskog naroda na
sigurnu političku nevažnost tj. i smrt na malo duže
razdoblje.
U vrijeme vladavine Tomčića HSS je
bila najdosljednija klijentalistička stranka bez
premca. Bili smo i svjedoci njegovog nemoralanog
poteza oko uzimanja povlaštene mirovine i istraživanja
Saborskog povjerenstva o njegovom sukobu interesa zbog
navodnih državnih poslova koje je dobivalo njegovo
poduzeća Capital ing. Stipac, Tomčić, Friščić HSS su
isključivo doživljavali kao sredstvo za zapošljavanje
njihovih suradnika i prijatelja. Što se tiče
programskog umjerenja, HSS su vidjeli samo u kontekstu
dobivanja Ministarstva poljoprivrede i Hrvatskih šuma,
bez stvarne i iskrene brige o nestajućem seljačkom
društvenom sloju u Hrvatskoj. Da tragedija bude veća
ti ljudi nisu uopće razumjeli zbog kojih su sve
ciljeva braća Radić osnovali Hrvatsku pučku seljačku
stranku 1904. godine.
Tomčića je u prosincu 2005. na
izborima unutar HSS-a pobijedio Josip Friščić, koji je
također lutao i mijenjao koalicijske partnere od
HSLS-a do HDZ-a. Na parlamentarnim izborima 2011.
godine HSS je pao na samo jedan zastupnički mandat,
koji je dobio predsjednik Josip Friščić. Nakon
Frišćićeve ostavke na dužnost predsjednika HSS-a, za
novog predsjednika u siječnu 2012. godine izabran je
Branko Hrg. Josip Friščić dao je i ostavku na dužnost
saborskog zastupnika, što je izazvalo pravu svađu
unutar HSS-a tko bi ga trebao zamijeniti. Bila je to,
očigledno, neviđena svađa za saborsku plaću, a ne
odgovornost prema glasačima.
Karamarko mora Hrgu odlučno reći - NE
HSS je danas koalicijski partner HDZ-a
u vremenu kad se očekuje da će za nešto manje od
godinu dana HDZ-ova koalicija osvojiti vlast i
preuzeti odgovornost za Hrvatsku u najtežim i
najsudobonosnijim vremenima od uspostave samostalne
hrvatske države 1991. godine. Što god netko mislio o
HDZ-u iz vremena Ive Sanadera i Jadranke Kosor ili o
sadašnjem predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku, ako
HDZ-e i koalicijski partneri dobiju slijedeće
parlamentarne izbore, onda oni moraju imati slobodne
ruke u formiranju Vlade od najboljih i najpoštenijih
stručnjaka iz Hrvatske i dijaspore. Ukoliko bilo koji
koalicijski partner bude u poziciji ucijenjivati HDZ-e
i Tomislava Karamarka i već na samom početku osuditi
na neuspjeh buduću Vladu Republike Hrvatske, bit će to
tragedija, a to ne izgovaram lagana srca, koja će se
moći usporediti sa strašnom tragedijom koja nam se kao
narodu dogodila nakon Drugog svjetskog rata. U takvom
zastrašujućem scenariju nitko živ neće moći zaustaviti
stotine tisuća, a možda i milijun Hrvata i Hrvatica,
da zauvijek napuste Hrvatsku i odu u svijet. Što će
biti s Hrvatskom nakon tog stampeda, možemo si samo
zamisliti.
Nitko više u Hrvatskoj nema pravo
dovoditi u opasnost opstanak samostalne hrvatske
države i ubrzavati demografski nestanak hrvatskog
naroda. Na to nema pravo niti HSS koja je nekada bila
stožerna demoratska stranka hrvatskog naroda, a koja
danas ima samo jednog zastupnika u Saboru Republike
Hrvatske. HSS je od 1990. do danas pokazala da ju ne
zanima opće hrvatsko dobro i državni hrvatski interes
nego samo vlastiti interes njezinih vodećih članova.
Tomislav Karamatko i HDZ-e ne smiju, ne samo zbog
sebe, već prvenstveno zbog budućnosti Hrvatske i
hrvatskog naroda dozvoliti HSS-u ili bilo kojoj drugoj
koalicijskoj stranci da ga ucijenjuju u podijeli
vlasti i ministarskih položaja. Isto tako HDZ-e ne
smije, zbog Hrvatske, još jedanput, kao u vrijeme Ive
Sanadera, pasti na velikom ispitu odgovornosti koji ga
uskoro čeka.
Nadam se da sam u ovom vrlo kratkoj
analizi i vlastitom mišljenju uspio dati i odgovor na
pitanje koje sam postavio u naslovu. Ne, takva
Hrvatska seljačka stranka nam danas ne treba. HDZ može
bez problema naći dobrog ministra poljoprivrede i bez
HSS-a. Treba nam Hrvatska seljačka stranka koja će se
dići iz pepela i okrenuti temeljnim vrijednostima
hrvatskog naroda, ljudskosti i poštenja koji su i
motivirali braću Antuna i Stjepana Radića da tu
stranku osnuju 1904. godine, a zbog toga podnijeli
veliku osobnu žrtvu. Dr. Antun Radić umro je praktično
od gladi u Zagrebu 1919., godine a Stjepan Radić je
smrtno ranjen u Beogradskoj skupštini 1928. godine. To
mi daje za pravo postaviti pitanje g. Zlatku Tomčiću.
Gospodine Tomčiću, dajte na uvid, članovima HSS-a i
hrvatskoj javnosti, Vaše imovinsko i materijalno
stanje koje ste imali prije nego što ste postali
predsjednik HSS-a i predsjednika Sabora Republike
Hrvatske i stanje koje imate danas.
Autor/izvor:
Antun Babić, Bivši
predsjednika HSS-a u Australiji, Bivši predsjednik Hrvatske demokratske seljačke
stranke u Hrvatskoj/ www.hkz-kkv.ch
|