Artur R. Bagdasarov: Most prijateljstva i suradnje
Hrvata i Armenaca
Veleštovani i dragi Hrvati, gospođe i
gospodo, dobra vam veÄer! Iznimno mi je drago Å¡to
veÄeras mogu biti s vama. Drago mi je Å¡to imam Äast, u
prigodi predstavljanja naše knjige, reći nekoliko
rijeÄi o njoj te najsrdaÄnije zahvaliti organizatoru
predstavljanja Matici hrvatskoj, ograncima Ston i
Dubrovnik, zatim DruÅ¡tvu prijatelja dubrovaÄkih
starina, samostanu sv. Klare i DubrovaÄkoj biskupiji.
Posebno želim zahvaliti Društvu prijatelja Armenije u
Dubrovniku, njezinoj predsjednici gđi. Nairi Asatrjan.
Odmah treba reći da je ova knjiga
spojnica između Istoka i Zapada, most koji povezuje i
zbližava Armeniju i Hrvatsku tijesnim duhovnim i
kulturalnim vezama.
Želio bih se osvrnuti na ideju oko
nastanka ove knjige. Pregledavao sam, naime, hrvatske
enciklopedije i uoÄio da su Hrvati dobro upoznati sa
zapadnim kulturama i da manje znaju o kršćanskim
kulturnim vrjednotama Istoka, posebice Armenije.
Objavio sam nekoliko priloga iz povijesti armenske
kulture i moji prijatelji rekli su mi da trebam
nastaviti pisati o Armeniji jer na kraju može od toga
nastati vrijedna knjiga o sliÄnim sudbinama dvaju
naroda. NeoÄekivano sam naiÅ¡ao na Älanak mojega
suatora Vinicija Lupisa "O armensko-hrvatskim
kontaktima". Javio sam mu se i zahvalio, te predložio
da poradimo na zajedniÄkoj knjizi. Tako je poÄelo naÅ¡e
virtualno prijateljstvo i zajedniÄko pisanje knjige.
Zato koristim prigodu da i njemu zahvalim na
upornosti, trudu i zanosu koji je ulagao i ulaže u
traganje za istinom.
U našoj knjizi mogu se naći osnovni
podatci o Armeniji, uglednim predstavnicima naroda,
Crkvi, staroarmenskim spomenicima arhitekture, o
armenskom jeziku i poslovicama. Tu će se hrvatski
Äitatelj upoznati s armenskim srednjovjekovnim
minijaturama, zlatarstvom, knjigotiskanjem i pojedinim
povijesnim gradovima. Posebna pozornost posvećena je
tragiÄnim stranicama armenske povijesti, genocidu nad
Armencima od strane Osmanlijskoga Carstva. Ne možemo
predstaviti armensku povijest bez tih tragiÄnih
dogaÄ‘aja, kao Å¡to ne možemo predoÄiti suvremenu
hrvatsku povijest bez velikosrpske agresije poÄetkom
devedesetih godina, ukljuÄujući i bombardiranje
Dubrovnika. Tko zaboravlja nevine žrtve, zaboravlja i
svoje pretke, a tko zaboravlja pretke nema ni svoje
povijesti, Å¡to znaÄi da nema ni svoje domovine. U biti
knjiga je kratka enciklopedija Armenije i
hrvatsko-armenskih odnosa. Ovo govorim samo radi uvida
u to o kako Å¡irokoj temi je rijeÄ u knjizi.
Postoje duboke duhovne, kulturne i
povijesne veze između Armenije i Hrvatske. Ja ću samo
nabrojati nekoliko imena i prezimena: DubrovÄanin Äuro
Armeno Baglivi, medicinski pisac i teoretiÄar,
lijeÄnik dvaju papa (Inocenta XII. i Klementa XI.),
isusovac Josip Marinović iz Perasta koji je napisao u
osamnaestom stoljeću prvu povijest Armenaca na Zapadu,
fra Vincencije Kelez, pisac, misionar u Armeniji u
devetnaestom stoljeću, dobar poznavatelj armenskoga
jezika, DubrovÄanin biskup fra Bonifacije Stjepović -
Drakulica, teolog, pravnik, Äuvar franjevaÄke
Kustodije Svete zemlje u šesnaestom stoljeću.
Kongregacija mhitarista, benediktinskih redovnika
Armenske katoliÄke crkve u svojoj tiskari u BeÄu
objavila je više od dvije stotine hrvatskih knjiga. U
njoj su tiskali i hrvatski politiÄki dnevnik Novi
pozor, koji je promicao hrvatske nacionalne interese u
Austro - Ugarskoj Monarhiji.
Kao dobar konkretan primjer prijateljskih armensko hrvatskih
odnosa u prvoj polovici devetnaestoga stoljeća možemo navesti također i
dopisivanje vojnoga graditelja Nikole Maštrovića s armenskim redovnicima
kongregacije u BeÄu. Iz njihovih pisama jasno se vidi da je Nikola MaÅ¡trović
katoliÄke crkve u Priboju i Vrhovinama, te mnoge crkve na podruÄju oko
PlitviÄkih jezera, sagradio ili obnovio upravo zahvaljujući armenskoj katoliÄkoj
zajednici u BeÄu. Poznato je, uzgred budi reÄeno, da je hrvatski povjesniÄar
umjetnosti Antun Bauer (1911. - 2000.) na temelju arheoloških, arhitekturnih,
vjerskih i drugih armensko-hrvatskih sliÄnosti npr. u tropletu (troprutasti ili
trokraki pleter) povezivao postanak glagoljice s armenskim pismom koje stvorio
sv. Mesrop Maštoc oko 406. godine.
Naša knjiga je nastavak tih
prijateljskih kulturnih tradicija i kršćanskih veza
izmeÄ‘u Armenaca i Hrvata. SliÄnih knjiga nema ili ima
vrlo malo u svijetu, jer se obiÄno u drugim knjigama
ove vrste upoznajemo sa zemljama i njihovim kulturama
uz pomoć prijevoda. To je prvi poduhvat u hrvatskoj
povijesti pisan upravo na hrvatskome jeziku. Osim
toga, knjiga je konkretan primjer narodne diplomacije,
meÄ‘uljudskih odnosa dvaju naroda. PreÄesto narodna
diplomacija i obiÄni ljudski kontakti Äine mnogo viÅ¡e
negoli službene diplomacije. Ova knjiga je opipljiv
primjer kulturnih i prijateljskih odnosa, zajedniÄki
plod ruskoga kroatista i hrvatskoga povjesniÄara.
Knjiga je pisana popularno-znanstvenim stilom i ima
informacijsko-kulturološki karakter što će izazvati,
nadam se, Å¡irok interes u Hrvatskoj. Knjiga je na
stanoviti naÄin simboliÄan produžetak biskupskoga
Å¡tapa sv. Vlaha.
Prvo Å¡to uvijek pada na pamet ovdje u
Dubrovniku i Stonu, dakako, naÅ¡ je zajedniÄki svetac
Vlaho, kojega u Armeniji zovu Surb Barceg, a u Rusiji
sveti Vlasij Sevastijski. Zovete ga parcem Dubrovnika
jer je zaista zagovornik, odvjetnik i zaštitnik
Dubrovnika. On se srastao ne samo s ovim lijepim
krajem i narodom nego je i duhovno, kulturno zbližio
naše narode. Njegov lik je prisutan ne samo na zastavi
i po zidovima vašega grada nego i u našim dušama i
srcima. Prikazujemo ga kako u ruci drži Dubrovnik -
simbol slobode, vjere, ljubavi, tolerancije i kulture.
On je u biti most našega prijateljstva i suradnje.
I na koncu sve vas još jednom
pozdravljam i zahvaljujem na pozornosti. Neka vam naš
sv. Vlaho podari mir, ljubav, osobnu i obiteljsku
sreću. Kako se u vaÅ¡oj pjesmi veli - u Äast svetoga
Vlaha: "Tako je bilo i tako će biti, iz dana u dan, iz
vijeka u vijek!".
Artur Bagdasarov, www.hkv.ch
|