Prema Zakonu o sigurnosti na cestama biciklisti moraju se kretati biciklističkom stazom, a ako ona ne postoji, tada samo kolnikom, ne i nogostupom. Biciklisti moraju biti izuzetno oprezni i prema pješacima i prema drugim sudionicima u cestovnom prometu. Isto i u standardnom hrvatskom jeziku koji ima svoja vlastita pravila i zakonitosti.
Na institutskim mrežnim stranicama u rubrici “Jezični savjetnik” možete pročitati sljedeće o imenicama biciklista i biciklist:
"U hrvatskome standardnom jeziku imenice koje završavaju na -ist muškoga su roda i pogrešno ih je izgovarati i zapisivati s -a na kraju kao imenice ženskoga roda. Takve su, primjerice, imenice aktivist, alpinist, biciklist, daltonist, harfist, idealist, iluzionist,kroatist, okulist, optimist, perfekcionist, pesimist, pijanist, šahist. Pogrešno je ići okulisti, vidjeti harfistu, razgovarati o šahisti, a pravilno je ići okulistu, vidjeti harfista,razgovarati o šahistu.” (Jezični savjetnik).
Uzgred budi rečeno da imenica biciklista isto muškoga roda (ovaj biciklista, a ne ova biciklista) jednako kao papa, tata. O tom je već nekoliko puta pisala dr. sc. Branka Tafra (Tafra, B. Razgraničavanje roda i spola, Rasprave, br. 1., 2001.; Broj i rod ispočetka, Filologija, br. 49., 2007.). Valjda bi bilo bolje samo napisati da se biciklista sklanja po e-sklonidbi, a biciklist po a-sklonidbi. Portal je jezični-savjetnik pokrenut 2017. godine “da se ponude savjeti ljudima koje muče jezični problemi. Kaže da na portalu savjetuju što je ispravno, ali da ništa nikome ne naređuju.“ (Hrvatski jezik nije ugrožen od srpskog). Proteklo je već tridesetak godina neovisnoga razvoja hrvatskoga jezika, a ispada da nekoga još i sada „muče jezični problem“ porabe imenica na -ist kao da „mučenik“ nije pohađao školsku nastavu pa ništa ne zna. Bilo bi valjda lijepo saznati, a tko i sada rabe riječi biciklista ili možda kroatista? Nepismenomu je čovjeku koji ne zna ni čitati ni pisati, koji nije završio nikakve škole nije važno što je pogrješno, a što je ispravno.
Poznati hrvatski jezikoslovac, autor mnogobrojnih školskih udžbenika hrvatskoga jezika i priručnika za nastavnike dr. sc. Stjepko Težak u članku „Srbizmi“ piše: “Srbizmima danas smatramo posuđenice muškoga roda na -a: biciklista – biciklist, diplomata – diplomat, humanista – humanist i dr.“ (Težak, S., 1999., Hrvatski naš (ne)zaboravljeni, Tipeh, Zagreb, str. 164.).
Tvrdi se da „hrvatski jezik nije ugrožen od srpskoga“, doista nije ugrožen, ali zašto tada treba stavljati srbizme u suvremene jezične savjetnike ako već je odavno poznato da u hrvatskom standardnom jeziku imenice na -ist: biciklist, kroatist, šahist. Ispada da Srbi su počeli izučavati hrvatski jezik pa im treba znati razlike između hrvatskoga i srpskoga, ali i u srpskom navedene imenice mogu biti i na -ist i na -ista:“-ist(a): egoist(a), prozaist(a), socijalist(a) i sl. u mn. glase egoisti, prozaisti, socijalisti“ (Pravopis srpsksoga jezika, Matica srpska, Novi Sad, 2015., str. 333.).
U sadanje doba ne treba, čini nam se, u čitatelja jezičnih savjetnika razvijati jezičnu kulturu ili učvršćivati brigu i ljubav za hrvatski jezik uz pomoć usporedaba onoga što je već svojom glavinom odavno izišlo iz porabe današnjega standardnoga jezika ili mu posve nije ni pripadalo i onoga što jest zbilja norma hrvatskoga standardnoga jezika. I na koncu, biciklistima želimo ugodnu vožnju, a nama opisivati hrvatski jezik uz pomoć pravila i zakonitosti vlastitoga jezika.
Artur Bagdasarov, hkv.hr
|
