Matura je. Ivan je krenuo u školu na ispit iz hrvatskoga
jezika. Djed Marko ga je s postelje opomenuo: - Ivane,
ne piši neću, nećeš sastavljeno i ne zaboravi ubaciti t
i j u riječima kao uradtci, napitci, pogrješka. Ugodi
svojemu staromu djedu.
Iz kuhinje je odmah odjeknuo bakin glas: - Ivane,
dragi, nemoj slušati ishlapjela djeda. Ako danas dobiješ
jedinicu, nemoj se tužiti - rasrdila se je baka Marija.
- Pa dobro, bako, slušat ću nekoga.
Tijekom puta u školu Ivana je nazvala majka s posla:
- Ivane, sunce moje, doći ću doma kasnije. Budi pažljiv
na ispitu i slušaj djeda i baku. Dobar si ti dječak,
volim te!
Na ispitu je Ivan napisao u jednom primjeru ne
će, u drugom - neće, u trećem zadaci,
a u četvrtom - strelica. Nakon kratke stanke,
malo pomislivši, pridao je riječi strelica j
da bude pravilno - strjelica.
Nepomirljivi jezikoslovni tabori
Na prvi pogled moguće je da se ova priča nekomu čini malo pretjeranom, ali ona
razvidno pokazuje osebujnost društvenojezičnoga stanja u hrvatskoj jezičnoj
zajednici. Hrvatska jezična zajednica, a zajedno s njom i jezikoslovna
kroatistika, rascijepljena je na jezikoslovne tabore, a jezična politika ima
necentralizirani karakter. Odsustnost općega zakona o jeziku i usklađenih
normativnih priručnika stvara i unosi u hrvatsku književnojezičnu
(standardnojezičnu) praksu jezičnu zbrku koja se održava u pismu i udžbenicima.
Navest ćemo nekoliko tipičnih pravopisnih razlika koje možemo
naći u Babić-Finka-Ham-Moguševu i Badurina-Marković-Mićanovićevu
pravopisu.
Usporedite: bezgrješan, u
Zagrebu 6. listopada, ne ću, uradak - uradci, zadatak - zadatci (Babić, S.,
Moguš, M.: Hrvatski pravopis, usklađen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga
standardnog jezika, Školska knjiga, Zagreb, 2010.) i bezgrešan, u Rijeci,
13. rujna, neću, uradak - uraci, zadatak - zadaci (Badurina, L., Marković,
I., Mićanović, K.: Hrvatski pravopis, Matica hrvatska, Zagreb, 2007.).
Kao posljedak dvostrukosti i neusklađenosti tih i sličnih protuslovnih i
raznolikih razlika vidimo u književnojezičnoj (standardnojezičnoj) svagdanjici,
poglavito u školskim udžbenicima hrvatskoga jezika. Predsjednik Društva
profesora hrvatskoga jezika Srećko Listeš u svojem izvješću od 10. prosinca
2011. god. kaže: "Ministru znanosti, obrazovanja i športa upućen je 8.
listopada 2009. zahtjev da se uvede jedinstveni pravopis u institucionalnu
naobrazbu. U stotinjak škola peticiju je potpisalo 4.000 učitelja i nastavnika
svih predmeta budući da je pravopis postao problemom kad je 'sve pravilno' i kad
se više ne treba previše truditi i ulagati u učenje pravopisa budući da ionako
ne možeš pogriješiti. Smatramo da je problem pismenosti povezan i s neprikladnom
i nedostatnom nastavom hrvatskoga jezika u srednjoj školi. Jednak je zahtjev
upućen i Odboru za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskoga sabora, ali nijedno
se tijelo nije očitovalo" (Vjesnik, br. 5., 2011., str. 4.:
(http://www.dphj.hr/dokumenti/vjesnik_dpjh_5.pdf).
Postupak potvrđivanja školskoga udžbenika pokreće izdavač koji podnosi knjigu
Stručnomu povjerenstvu pri članku 8. Pravilnika iz 2006. god. Nakon prosudbe
predlaže odobreni udžbenik ministru. Odluku o odabiru udžbenika donose stručni
aktivi uz prethodno mnijenje Vijeća roditelja. Na temelju odluka o odabiru
ministarstvo utvrđuje i objavljuje konačnu listu odabranih udžbenika u školi (v.
Udžbenici za osnovnu i srednju školu:
http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2194).
Unosno (i
štetno) trgovanje jezikom
U udžbenicima npr. koje je odobrilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i
športa za uporabu u školi u školskoj godini 2009./10. očita je neistovjetost
poretka padeža. U jednom udžbeniku možemo naći stari, tradicionalni radoslijed
učenja padeža: N, G, D, A, V, I, L, a u drugom razmjerno novi koji je predložila
prof. Zrinka Jelaska - N, A, G, D, L, I, V. Zanimljivo je da je u udžbeniku
Riječ hrvatska 5. zadržan stari, tradicionalni poredak padeža u sklonidbenoj
pradigmi u poglavlju Sklonidba imenica, ali je u daljnjoj obradbi svakoga
pojedinoga padeža radoslijed prema novoj paradigmi:
(http://www.mameibebe.biz.hr/phpBB2/viewtopic.php?f=53&t=55651).
Profesorica hrvatskoga jezika Nives Opačić u članku Odakle stižu ozbiljnije
prijetnje hrvatskom jeziku: izvana ili iznutra? veli: "Nije naodmet
upozoriti ni na lijepu (komercijalnu) zbrku koja vlada u hrvatskim knjižarama. U
njima se npr. i danas prodaje udžbenik hrvatskoga jezika za 5. razred (S. Težak,
Z. Klinžić, Moj hrvatski 5, Školska knjiga, Zagreb, 2006.) u kojem je radoslijed
padeža tradicionalan. Udžbenik istih autora pod istim naslovom, ali tiskan 2007.
god., ima, kao i svi ostali, promijenjenu padežnu paradigmu" (Lahor, br.
2., 2007., str. 287.).
Pravila, kao i svaki zakon, gube svoj
smisao ako ih se svaki čas mijenja i prekraja, a porabnik po vlastitoj želji
može ta pravila rabiti kako mu je drago. Ni stranim kroatistima nije svjedno
Šarolikost i neujednačenost u školskim udžbenicima stvara nestabilnost i
nesustavnost u učenju jezika. Posljedak odsutnosti ponajprije jedinstvenoga
pravopisa i spomenutih razlika jest u tom da se jedan školarac služi jednim
pravilom, drugi - drugim pravilom, a treći moguće i jednim i drugim ili uopće ne
poštuje pravila.
Škola i obično profesorica (u osnovnim i srednjim školama češće rade žene)
samostalno odabiru udžbenik, odnosno nakladnika, ali npr. u jednim se učilima
niječna čestica u zanijekanom obliku pomoćnoga glagola htjeti piše rastavljeno:
ne ću, ne ćeš, ne će..., a u drugim - sastavljeno: neću, nećeš, nećeš... Stjepko
Težak je o sastavljenom, odnosno rastavljenom pisanju neću/ne ću napisao
sljedeće: "Učenici su i dalje u nedoumici hoće li pisati ne ću i neću ili se
odlučiti samo za jednu od tih pravopisnih inačica" (Težak, S.: Hrvatski naš
(ne)podobni, Školske novine, Zagreb, 2004., str.48.).
Odonda je proteklo desetak, a možda i više godina, ali i sada
hrvatski jezik nema jedinstvenoga pravopisa koji bi poštovali svi u Hrvatskoj i
izvan nje. Inačice tipa ne ću - neću, podatak, podatci - podatak, podaci,
pogrješka - pogreška i sl. pomućuju normu, stvaraju jezičnu zbrku, zapravo
dovode ljude u stanje da ne znaju kako treba pisati. Svi pišu testove na maturi
jer su testovi isti diljem Hrvatske - esej će pisati svatko po svom, a
ispravljat će djecu kako tko... Ako ima nekoliko različitih rješitba u
pravopisima i slovnicama, onda sve može i ovako i onako. Nažalost, ne misli se
na dobrobit jezika i djece koja idu u školu i često nisu u stanju dobro svladati
materinski jezik.
I na koncu, stranim kroatistima nije svejedno što se događa s hrvatskim
jezikom jer je to ne samo vaš nego i naš problem.
Sve može
ovako i onako
Neusklađenost u djelovanju subjekata jezične politike stvorila je u društvu
pismeni nered u pojedinim pravopisnim pravilima. Usporedite udžbenike za
8.razred: "Poveži strjelicama odgovarajuće parove" (Hrvatski jezik 8, radna
bilježnica, Stjepko Težak i dr., 2010.,Školska knjiga, Zagreb, str. 16.) - "To
su dva kolinearna vektora (leže na paralelnim pravcima) a strelice obaju vektora
usmjerene su na istu stranu" (Matematika, udžbenik za 8. razred, Copić, B.,
Orčić, Ž., Sarapa, N., 2010., Školska knjiga, Zagreb, str. 4.). "Zadatci"
(Svijet tvari 2, udžbenik iz kemije za 8. razred, Petković, M., Kocijan, Đ.,
2007., Profil, Zagreb, str. 78.) - "Zadaci i vježbe" (Geografija Hrvatske,
udžbenik iz geografije, Curić, B., Curić, Z., 2008., Naklada Ljevak, Zagreb,
str. 15.) - "Odgovarajuća rješenja pridružite zadacima i redom upišite slova
..." (Matematika, udžbenik za 8. razred, Copić, B., Orčić, Ž., Sarapa, N.,
2010., Školska knjiga, Zagreb, str. 40.). Načelno je očita stvar da onaj tko
piše npr. zadatci, strjelica i sl., pisat će i zadaci, strelica i sl.
Piše Artur Rafaelovič Bagdasarov
Školske novine br. 7, veljača 2012
Artur Rafaelovič
Bagdasarov ruski slavist i kroatist, podrijetlom je Armenac. Rođen je 2.
prosinca 1958. god. u gradu Bakuu (Azerbajdžan). Slavistiku studira na
Filološkom fakultetu Sveučilišta u Sankt Peterburgu od 1976. do 1981. godine.
Godine 1992. obranio je doktorsku disertaciju o razlikama između hrvatskoga i
srpskoga književnog jezika. Kao profesor predaje hrvatski jezik i
sociolingvistiku na više moskovskih fakulteta. Proučava različita područja
suvremenoga hrvatskoga standardnoga jezika (leksikologiju, leksikografiju,
normu). Sudjelovao je na brojnim slavističkim skupovima u Rusiji i Hrvatskoj.
Objavio je više od šezdeset radova: knjiga, priručnika, članaka, prikaza,
priloga. Vanjski je suradnik tjednika Hrvatsko slovo (Zagreb) i suurednik
časopisa Riječ (Rijeka).
Dobitnik je Inine nagrade za promicanje hrvatske kulture u svijetu. |
