Kršćanstvo je prodrlo u Armeniju još u doba apostola
Jude Tadeja i Bartolomeja, a službenom vjerom postalo je
početkom 4. st. zahvaljujući sv. Grguru (Grigoriju)
Prosvjetitelju (oko 239. - 325/6.) Armenija je prva
kršćanska država u svijetu. Godine 301. kršćanstvo je
prihvatio kralj Tridat i iste godine proglasio
kršćanstvo državnom religijom. Od tada se je kršćanstvo
naglo proširilo u sve krajeve Armenije koja danas ima
približno malo više od 3 milijuna stanovnika, ali gotovo
isto toliko Armenaca živi diljem svijeta.
Veći dio pripada Armenskoj apostolskoj
crkvi. Armenska katolička crkva ima više od pola
milijuna vjernika, rasutih pojnajviše po Aziji, Europi
i Sjevernoj Americi. Prihvativši kršćanstvo, Armenija
je u početku 5. st. naišla na zaganu (problem)
očuvanja nacionalne samosvijesti i jedinstva jer je
bila podijeljena između Bizantskoga Carstva i
sasanidske Perzije. U ono doba u Armeniji je bio u
uporabi grčki i sirijski jezik, a u diplomaciji
perzijski. Za svladavanje političke razdvojenosti i
učvršćivanje kršćanske vjere car Vramšapuh (vladao je
do 414. god.) i katolikos Saak Partev povjerili su
Mesropu Maštocu da stvori armenska slova za prijevod
na armenski jezik Svetoga pisma i djela crkvenih
otaca.
Prvotno armensko pismo koje je
stvoreno oko 405. - 406. god. sastojalo se je od 36
slova, od kojih su 7 samoglasnici, a 29 - suglasnici,
a nakon 12. st. nadodana su još dva slova. Nekoć su,
prije preuzimanja sustava arapskih brojeva, sva slova
armenskoga pisma imala brojevnu vrijednost kao i slova
hrvatske glagoljice kojoj nalikuju. Zanimljivo je,
usput budi rečeno, da je prof. Antun Bauer razvijao
armensku teoriju o postanka glagoljice. U subesjedi
Ivana Biondića Marko Japundžić veli: "... prof.
Antun Bauer razvija armensku teoriju koju utemeljuje
na arheologiji, arhitekturi, povijesti vjere i
začudnoj sličnosti armenskoga i glagoljskoga pisma.
Posebice je znakovita njegova misao da glagoljsko
bogoslužje nije moglo nastati na latinskom području,
dakle na europskom Zapadu, jer je on, kao i bizantski
Istok, bio protivan uvođenju narodnoga jezika u
liturgiju".
Kaligrafija armenskog pisma
Maštoc je uvjetno podijelio 36 znakova na 4 reda gdje prvi znači jedinice,
drugi - desetice, treći - stotice, a četvrti - tisućice. Zahvaljujući većoj
količini znakova negoli u grčkom i židovskom alfabetu, brojevni sustav dopušta
pisanje i tisuća uz pomoć pojedinih znakova (sve do 9.999). Za označivanje deset
tisuća i njegovih množitelja nad odgovarajućim slovom se je davao znak ^ koji je
nazvan "bjur" ("deset tisuća"). Tako je npr. jedni slovo
sa znakom "bjur" značilo 10.000, a zadnje je slovo alfabeta
s istim znakom - 90 milijuna. Takav je sustav brojevnoga pisanja rabljen u
Armeniji sve do 17. st..
Nakon stvaranja armenskoga pisma S.
Partev i M. Maštoc su odabrali između svojih učenika sposobne ljude koje su
poslali na nauke u inozemstvo ponaprije u Bizant, Edessu (Urfu), Aleksandriju,
Atenu. Učenici su morali u inozemstvu proučti onodobnu kršćansku duhovnu i
kulturnojezičnu baštinu i kasnije ju prevesti na armenski jezik. Tako je nastala
u Armeniji škola ili akademija "otaca prevoditelja". U Povijesti armenske crkve
zagrebački kanonik Kamilo Dočkal (1879. - 1963.) piše: "Ovi vrli muževi
prevodoše naiprije Sv. Pismo, i to prema sirskoj podlozi, onda kanone nicejskog
i efeškog sabora, iza toga mnoga djela sv. otaca. Zna se da su u to doba
prevedena djela sv. Efrema Sirca, Heksaemeron od sv. Ivana Zlatoustoga,
apologija Aristidova. Ukratko u vrijeme od jedva pedeset godina prevedena su na
armenski jezik gotovo sva djela sv. otaca, te djela crkvene i profane
povijesti."
Osim vjere armenski alfabet je postao važan čimbenik koji je očuvao nacionalni
armenski identitet tijekom stoljeća. Snažni je kulturno-prosvjetni pokret:
stvaranje alfabeta, utemeljivanje škola, prijevod Biblije, bogoslovne i
mudroslovne literature na čelu sa sv. Mesropom, sv. Saakom te plejadom njihovih
učenika postalo jednim od razloga kanonizacije prevoditelja. Armenska crkva je
ustanovila poseban spomendan svetih prevoditelja. U ovaj se dan spominju neki od
njih - Mesrop Maštoc, biskup Egiše (ljetopisac povijesti Avarajrske bitke 451.
god.), Movses Horenaci (autor je Povijesti armenskoga naroda), mudroslov David
Nepobjedivi (autor je mnogih mudroslovnih i bogoslovnih traktata, prevoditelj
Aristotelovih djela), Grigor Narekaci (stvaratelj je Knjige tužnih vjerskih
pjesama), katolikos Nerses Klajeci. Na dan svetih prevoditelja hodočasti se na
grob sv. Mesropa u crkvi sv. Maštoca (selo Ošakan, Armenija), uručuju književne
nagrade, održavaju se priredbe narodnih plesova i pjesama. Ove godine blagdane
svetkuju: 28. lipnja - Blagdan svetih armenskih prevoditelja - Saaka i Mesropa,
te 13. istopada - Blagdan svetih prevoditelja - Učitelja Mesropa, Egiše, Movsesa
Kertoha (Stvaraoca), mudroslova Davida Anahta ( Nepobjedivoga), Grigora Narekaci
i dr..
Artur Bagdasarov, Moskva
benedikt.hr |
