Svaku fazu pratila je izrada odgovarajućeg
elektronskog/elektroničkog korpusa.
Sad(a) se nalazimo na početku pete faze, u kojoj je
predmet istraživanja samo jedan Andrićev tekst - NA
DRINI ĆUPRIJA (objavljen 1945. godine). Ova istraživačka
faza biće / bit će završena Petim simpozij(um)om, koji
će se održati 4, 5. i 6. oktobra/listopada 2012. godine
i na kome ćemo obilježiti/obeležiti 120 godina od
rođenja I. Andrića.
S tim u vezi zamolio bih Vas da do 15. januara/siječnja
2012. godine unesete u Gralis-Prijavu/Prijavnicu - u
rubriku
Vašu istraživačku temu i kraći rezime (5-8 rečenica).
Naslov Vašeg referata treba da se odnosi na jednu od
tematskih cjelina:
.......................
5. Istorija, legende, mitovi i simboli
6. Poetika prostora i vremena
7. Motiv mosta
8. Dobro, zlo, ljubav, mržnja, strah, osveta
9. Dijalog i sudar kultura, civilizacija, religija i
ideologija
10. Odnos Istoka i Zapada, domaćeg i stranog
11. Um(j)etnost, estetika i mudrost pripov(ij)edanja
12. Književna kritika
13. Percepcija teksta (individualna, kolektivna,
nacionalna, v/j/erska, ideološka)
14. Stilistika pripov(ij)edanja (stilski postupci,
stilski/stilistički slojevi, tropi i figure,
ekspresivnost, izražajnost, upravni i neupravni govor)
15. Specifičnosti jezičkog izraza (fonetsko-fonološke,
leksičko-semantičke, frazeološke, tvorbene, gramatičke,
tekstualne)
16. Prevodi na druge jezike i međujezičke paralele
17. Medijska transpozicija (radijska adaptacija,
pozorišna dramatizacija, filmska ekranizacija)
Postoje dva ravnopravna načina učešća na Simpozij(um)u:
direktno i indirektno. Direktno dolazi u obliku
izlaganja u samome m(j)estu održavanja skupa, a
indirektno putem interneta (Skype). Dakle, svi oni koji
ne budu u mogućnosti da doputuju na skup mogu da u
realnom vremenu (on-line) izlože rezultate svoje
analize, učestvuju/sudjeluju u diskusiji i prate
simpozij(um).
Radni jezici su svi slovenski/slavenski jezici,
n(j)emački i engleski. . ".
Navodeći niz
međujezičnih istoznačnica i inačica, sastavljač(i)
vjerojatno žele istaknuti ravnopravnost jezika bivše
Jugoslavije: simpozijum/simpozij,
oktobar/listopad, Grac/Graz, elektronski/elektronički,
biće/bit će, januar/siječanj, prijava/prijavnica,
učestvovati/ sudjelovati, slovenski/slavenski i
sl.
No ostvaraj ove tobožnje ravnopravnosti,
barem kada je riječ o hrvatskom jeziku, nije ni
stvaran ni potpuna. Kada bismo bili dosljedni u
ravnopravnosti jezika, onda bi valjalo dodati tekstu i
druge hrvatske istovrijednice: tokom/tijekom,
odbrana/obrana, izrada/izradba, istorijski/povijesni,
historijski, istorija/povijest,historija,
jezički/jezični, prevod/prijevod, pozorišni/kazališni,
učešće/sudjelovanje i sl.
Po svoj
prigodi radi se o pokušaju stvaranja ili sastavljanja
srpskoga teksta s mješavinom hrvatskih počela ili tzv.
zajedničkoga (lingua communis) umjetnoga
bošnjačko-hrvatsko-srpskoga jezika.
Izgleda da je netko ovdje dobrano zbrojio kruške i
jabuke jer nitko nigdje ne stvara npr. slične tekstove
na bjelorusko-rusko-ukrajinskom, češko-slovačkom,
dansko-norveškom jezicima ili čak na inačicama
njemačkoga ili engleskoga. Nitko ne miješa norme,
stvarajući neki jezični nadomjestak koji ne pripada ni
bilo kojemu jeziku. To je igranje demokracije i ništa
više. Opet nama predlažu tekstove u vidu različitih
znanstvenih projekata, programa... koje zastupaju
interese tzv. serbokroatistike ili jugočežnje.
To nije prvi slučaj da netko stvara
slične apstraktne tekstove koje ne pripadaju ni
bošnjačkomu, ni crnogorskomu, ni hrvatskomu, niti
srpskomu jeziku. Iznova nas netko želi povratiti k
inačicama kao da poštuje tzv. ravnopravnost koje
nikada nije ni bilo, pa i nije mogla biti u vrijeme
ondanje komunističke vlasti. Iznova nas žele povratiti
na služenje jednim "zajedničkim" ili "svima
razumljivim nadjezikom" koji se krije gdjekada pod
nagrdnom kraticom b/h/s, po uzoru vjerojatno na
Međunarodni sud u Haagu.
Britanski
sabornik u Europskom parlamentu Charles Tannoch jednom
je prigodom rekao: "Malo sam iznenađen najavom
hrvatskog jezika kao službenog. Ne mislite nas valjda
obremenjivati troškovima prevođenja na hrvatski,
bosanski, crnogorski i srpski? Stanovnici Zapadnoga
Balkana moraju se dogovoriti o jednom jeziku koji svi
razumiju" (v.portal Index, 21.3.2007.)
Ova izreka sliči Titovoj poštapalici: "Drugovi,
bogamu, nije važno kako govorimo, važno je da se
razumijemo". Možda netko i sada iz petnih žila požudno
želi ili mašta nanovo stvoriti treću Jugoslaviju kao
unitarnu državu s jednim narodom, jednim poglavarom te
jednim zajedničkim, odnosno prevladajućim b/h/s
jezikom?
Čini se da je na djelu iznova, kao nekoć u Beču
(1850.), projekt pokušaja stvaranja jednoga te
jedinstvenoga bastardnoga bošnjačko-hrvatsko-srpskoga
nadjezika. Moguće "esperanto" nekoga i zadovaljava u
Europskoj uniji, ali nikako Hrvate u domovini i
iseljeništvu te kolege i prijatelje diljem svijeta.
Hrvatska, kao bilo koja druga zemlja, ima svoju
osebujnu, bogatu etnolingvokulturnu baštinu. Pojedini
inozemni slavisti i parlamentarci u Europi kadšto
zaboravljaju da je hrvatskim Ustavom, u njegovu 12.
članku, jasno i nedvojbeno određeno da je u RH-u u
službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo.
Valja imati na umu da ljudi vole čitati tekstove na
svojem materinskom jeziku, a ne na smjesi različitih
premda i sličnih jezika. Treba na koncu konca
poštovati izbor, čast i dostojanstvo bilo kojega
naroda, njegov etnolingvokulturni identitet i ustav.
Možemo se s tim slagati ili ne slagati, no svatko ima
pravo na svoj vlastit jezik i jezičnu normu koju
moramo cijeniti pri planiranju, sastavljanju ili
prevođenju bilo kojega teksta.
Artur Bagdasarov,
Jezik, god. 59., sv. 2., 2012.
HRVATSKI JEZIK - VIŠE
ČLANAKA
|