Misal po zakonu rimskog dvora, 1483.
MeÄ‘utim, postoji i hrvatskoćiriliÄna i hrvatskolatiniÄna baÅ¡tina koje ne možemo zanemariti. Ako imamo spomendan glagoljice, tada dakle treba postojati i spomendan hrvatske ćirilice (tzv. bosanÄice, bosanice, ili hrvatsko-bosanske ćirilice), jer Hrvatskoj povijesno pripada i ćirilica kao, naravno, i latinica. Profesor Stjepan Damjanović piÅ¡e: “Već na srednjovjekovnim kamenim spomenicima (koji dopiru sve do krajnjega hrvatskoga sjeverozapada) nije rijedak sluÄaj da se mijeÅ¡aju glagoljica i ćirilica, a uskoro poslije takvih slijede i epigrafi na kojima se nalaze samo ćiriliÄna slova.†(Hrvatska ćiriliÄna baÅ¡tina u povijesti hrvatske kulture i njezino mjesto u hrvatskoj filologiji, Hrvatska revija, br. 4., 2012., str. 4.).
Sveti Ćiril i Metod
Ćirilicom, primjerice, pisana je listina Kulina bana (1189.), Povaljska listina (1184./1250.), Listina Mladena Å ubića (1336.), DabiÅ¡ina povelja (1404.) i dr.. Pisali su ćirilicom hrvatski knezovi Frankopani i Zrinski, bosanski banovi i kraljevi, herceg Stjepan, Nikola JuriÅ¡ić, Keglevići, Petar Kružić i dr. Svoje su knjige na ćirilici tiskali takoÄ‘er i hrvatski protestantski pisci sredinom 16. st., kao i bosanski franjevci. Godine 1986. povjesniÄarka hrvatskoga jezika dr. Dragica Malić iz IHJJ-a doktorirala je na braÄkom ćiriliÄnom spomeniku - Povaljska listina kao jeziÄni spomenik . Godine 2012. u povodu 500. obljetnice tiskanja prve hrvatske ćiriliÄne knjige "DubrovaÄki ćirilski molitvenik - Od blažene gospoÄ‘e ofiÄje" u HAZU-u je održan znanstveni skup pod nazivom “Hrvatska ćiriliÄna baÅ¡tinaâ€.
  
DubrovaÄki molitvenik, Venecija, 1512. // Lekcionar Bernardina Splićanina, 1495. // Prva stranica EvanÄ‘elja po Marku na glagoljici, Zografsko evanÄ‘elje, 10. st.
Treba se takoÄ‘er prisjetiti da je Å ibenska molitva jedan od prvih hrvatskih latiniÄnih jeziÄnih i književnih spomenika iz 1387. god., a hrvatska latiniÄna inkunabula Lekcionar Bernardina Splićanina otisnuta je u Mletcima (Veneciji) 12. ožujka 1495. god.
Hrvatska srednjovjekona etnolingvokulturna i duhovna baÅ¡tina tropismena je i trojeziÄna. Prema rijeÄima uglednoga povjesniÄara prof. Stjepana Krasića, Hrvati su sve do 16. st. imali tri razliÄita narjeÄja: Äakavsko, kajkavsko i Å¡tokavsko i tri razliÄita pisma: glagoljicu, latinicu i ćirilicu (v. PoÄelo je u Rimu, Dubrovnik, 2009., str. 30.). ViÅ¡epismena i viÅ¡ejeziÄna hrvatska etnolingvokultura odigrala je važnu ulogu u povijesti hrvatskoga naroda. Uzgred budi reÄeno da mnogi slavenski narodi slave kao blagdan Dan svetih Ćirila i Metoda. Taj se blagdan pismenosti i kulture već desetljećima slavi u Bugarskoj, ÄŒeÅ¡koj, Poljskoj, Rusiji, SlovaÄkoj... To je opći dan i za ćirilicu i za glagoljicu.
Neosporno je da je Misal po zakonu rimskoga dvora (1483.) prva hrvatska knjiga tiskana glagoljicom i starohrvatskim jezikom pa je imalo smisla da se nadnevak njezina otisnuća proglasi danom hrvatskoga tiskarstva, a ne danom glagoljice i glagoljaÅ¡tva. Naime, svi koji su studirali hrvatski jezik znaju da su se Hrvati služili glagoljicom (oblom i uglatom) cijelih Å¡est stoljeća prije objave te knjige (1483.), da su glagoljicom pisane brojne rukopisne knjige, da je glagoljica na brojnim kamenim ploÄama (Valunska ploÄa, Plominski natpis, Bašćanska ploÄa, Senjska ploÄa, Humski natpis, GrobniÄka ploÄa i dr.). Svi koji su proÅ¡li Å¡kolsku naobrazbu znaju za Bašćansku ploÄu pisanu glagoljicom. Budući da se Valunsku ploÄu smatra najstarijim glagoljiÄnim spomenikom, republiÄki dan glagoljice i glagoljaÅ¡tva trebalo je vezati vjerojatno uz nju, bez obzira na to Å¡to se ne zna dan, mjesec i godina kada je ta ploÄa nastala. Na taj se naÄin drugim narodima pokazuje starina kulture hrvatskoga naroda. Mnogi europski narodi takvo Å¡to nemaju. Hrvati su do sredine 19. st. od svih slavenskih naroda imali najjaÄu književnu i leksikografsku produkciju.
Kad se Saboru predlaže da usvoji kao spomendan dan glagoljice i glagoljaÅ¡tva, onda je to trebalo raspraviti u svim relevantnim hrvatskim institucijama: Institut za staroslavenski jezik, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Matica hrvatska, DruÅ¡tvo prijatelja glagoljice, DruÅ¡tvo hrvatskih književnika, sve kroatistiÄke katedre (Zagreb, Osijek, Pula, Rijeka, Zadar, Split, Mostar). NiÅ¡ta od toga se nije, nažalost, dogodilo nego je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Saboru predložio, a saborski zastupnici bez ozbiljne rasprave usvojili i proglasili kao spomendan republiÄki dan glagoljice i glagoljaÅ¡tva, namjesto dana hrvatskoga tiskarstva. A Å¡to ako, primjerice, bosansko-hercegovaÄki Hrvati dan glagoljice i glagoljaÅ¡tva vežu za neki nadnevak koncem 9. ili poÄetkom 10. st.? Na to imaju pravo.
Ne bismo trebali bilo koju baÅ¡tinsku pismenost politizirati, privatizirati ili komercijalizirati u neke svoje svrhe. Takve ozbiljne stvari treba rjeÅ¡avati oprezno, osmiÅ¡ljeno, polako i bez žurbe. Zaista se malo tko može diÄiti etnolingvokulturnim i duhovnim bogatsvom kakvo imaju Hrvati. Iskonsku i osebujnu ljepotu hrvatske kulture Äini bogata i neponovljiva srednjovjekovna tropismena baÅ¡tina.
Artur Bagdasarov, hkv.hr
|
