Mediji su kompleksan pojam koji označava sustave javnog informiranja, koji služi za širenje vijesti i audio-vizualnih sadržaja u svrhu informiranja,obrazovanja i zabave najširih slojeva stanovništva.
Mediji u Hrvatskoj Sastoje se od:
1. Hrvatske TV postaje
2. Hrvatske Radio postaje
3. Hrvatski tisak
4. Hrvatski internet portali
Medijima je teško dokučiti izvorište moći i vlasničku strukturu. Mediji postaju direktni pokretači društvenih promjena, ali i participiraju u strukturi društvene moći. To se manifestira u činjenici da je suvremena tehnologija omogućila djelu medija oslobađanje od kontrole države. Ti tako oslobođeni mediji teže društvenoj moći i tu moć usmjeravaju u odnosu na politiku i političare. To slabi model parlamentarne demokracije kada mediji usvajaju sve veću društvenu moć. Takvi mediji sve više marginaliziraju snagu nacionalne države, slabe vjeru u parlamentarizam i demokratske institucije. Efekt je toga brzo urušavanje neupitnih vrijednosti, autoriteta, hijerarhije, pravosuđa i državnih institucija
Mediji i politika
Masovni mediji predstavljaju jedan od najvažnijih elemenata u politici. Politika koristi medije kao jedno od glavnih alata u upoznavanju i prezentiranju kandidata, te uspostavlja odnos moći i nadređenosti. Dok mediji na politiku djeluju svojom informacijskom moći i ekonomskim značajem. Politika i mediji se međusobno isprepliću ,sa time da bi politika bez medija teško opstala, a mediji bez politike ne bi propali ,jer ima dosta drugih područja života o kojim mogu izvještavati.
Postoji 5 funkcija medija koje obavljaju za politički sustav, a to su:
1. pronose vijesti
2. tumače vijesti
3. utječu na mišljenje građana
4. utvrđuju program vladinih akcija
5. socjaliziraju građane u odnosu na politiku (K.Janda 1992).
U idealnom slučaju mediji bi trebali pokrivati objektivno, kritički i sa distance sve političke teme i događaje. Međutim kako općenito idealan tip odnosa politike i medija ne postoji, tako ni odnosi ne funkcioniraju glatko. Tada govorimo o zloupotrebi medija. Mogućnost manipulacije masovnih medija najviše se očituje u odnosu političara prema građanima. Na medijskoj sceni prisutni su izrazito negativni primjeri tzv. ”horor-novinarstva”, gdje mediji izvještavaju o osobama, skandalima, spektaklima i aferama. To je ono što nazivamo žuti tisak.
Značaj medija potvrđuje i tvrdnja da su mediji četvrti stup vlast u državi (uz zakonodavnu, sudsku i izvršnu).
U odnosima politika - mediji - javnost nužna je komunikacija i to ne jednosmjerna, već bi bilo poželjno da se odvija u oba smjera. Državni vrh mora pružiti priliku javnosti da komunicira sa njom o važnim političkim pitanjima, jer to je smisao demokracije. Mediji prateći aktualna politička zbivanja nastoje na svaki način zadržati utjecaj na kreatore političkih odluka. Mediji nastoje servirati javnosti cjelokupan dojam određenih političkih kandidata. Metode prodavanja ugleda građanima naziva se spiniranje, a ljudi koji se time bave spin-doktori. Na taj način izravno utječu na politiku i predstavljaju glavni čimbenik u političkoj komunikaciji. Novinari u svojim tekstovima i TV emisijama najčešče kao moderatori rasprava upućuju ktitike pojedinim političarima ili cjelim strankama. Građani su time maksimalno izloženi političkim temama od značaja za političare, a teme koje zanimaju same građane nalaze se na margini.
Mediji utječu na politiku i političko ponašanje, a koliki će taj utjecaj biti ovisi o medijskoj kulturi građana.
Medijski puč, mediji iznad institucija vlasti
Smišljena i planirana novinarska patka, putem GRIZLIJA, a moguće i putem plana PAKAO. Gostovanje Stjepana Mesića na HRT-u u emisiji Nedjeljom u 2, je neprimjerena medijska, tempirana podvala, gdje je glavna tema bio, a tko drugi nego Tomislav Karamarko. Za ovu medijsku manipulaciju i podvalu krivim koliko samog STANKOVIĆA, toliko i vodstvo HRT-a, koje je takvo što propustilo u eter. Ovdje se ne radi samo o Tomislavu Karamarku! Radi se o načinu rada medija i prihvaćanju takvog načina kao normalnog. Zar se nitko nije zapitao da i on može također postati meta, ako se nekome iz centara moći pokaže kao smetnja??? To je stara prokušana metoda diskvalifikacije čovjeka koji postaje lovina. U ovom primjeru mediji su se postavili iznad svih institucija vlasti u RH, iznad zakonodavne, sudske i izvršne vlasti. Svjedoci smo bili u javnosti prave medijske harange ili hajke na Tomislava Karamarka! Tu su mediji odigrali veoma ružnu, negativnu i huškačku ulogu.
Ako pođemo od potrebe za istraživačkim novinarstvom, koje smatram potrebnim, za otkrivanje prije navedenog ”prljavog rublja” ono bi kada nešto i otkrije, taj predmet trebalo proslijediti nadležnom državnom organu na daljnju obradu i procesuiranje. Tu njihova uloga prestaje. Međutim kod nas to nije tako. Mediji su se postavili iznad svih državnih institucija u slučaju Tomislava Karamarka! Poznato je da nitko nije kriv dok mu se u sudskom postupku ne dokaže krivica. A u ovom slučaju nema uopće sudskog postupka, nema optužnice, nema ni presude, a čovjek je unaprijed proglašen krivim. Podigla se ogromna medijska i politička hajka na njega, provodio se medijsko-politički linč. Čak se nije čekao niti pravorijek Povjerenstva za sukob interesa???? Kakvo Povjerenstvo, kakav DORH, kakav sud??? Pa mediji su to sve odradili, jer je njihova osuda prihvaćena kao gotova stvar. Totalno srozavanje i nepoštivanje državnih institucija! Medijski puč ruši Vladu! Zašto prihvaćamo ovakvu ulogu medija?
Veoma zabrinjavajuća uloga medija po funkcioniranje samog društva i države! Začuđujuće je kako ti mediji imaju snažnu moć kada zablokiraju sve slobodno misleće snage u društvu! U komunikaciji sa ljudima uvidjela san da je jako malo njih prepoznalo tu opasnost zlouporabe medija u društvu. Osuditi unaprijed osobu na osnovu medijskih napisa, bez procesuiranja, bez presude, predstavlja poništenje demokratskog sustava i ustroja države na zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast.
Medije treba vratiti u njihove okvire kao 4. stup vlasti, a prepustiti optuživanje i procesuiranje legalnim državnim institucijama.
Svjedoci smo pravog medijskog terora elektronskih i tiskanih medija. To je vjerojatno dio onog paklenog plana MI ili ONI koji je Zoran Milanović kao “dobar i uspješan” političar i bivši predsjednik bivše Vlade, obećao svom ”voljenom” hrvatskom narodu, za koji kaže da se bori u svom političkom radu za ”slučajnu državu”. Umjesto da u svom mandatu građanima RH osigura život dostojan čovjeka, on mu je osigurao svakodnevni medijski teror i pakao. I ponovno se vraća u politički život, u utrku za izbor Predsjednika Republike Hrvatske. Živo me zanima koliko dugo pamćenje imaju hrvatski birači?
Novosti SNV-a
Osobito eklatantno kršenje medijskog kodeksa objektivnog izvještavanja radi Portalnovosti com odnosno Novosti SNV-a Milorada Pupovca.
Tek da se vidi da je izdavač Srpsko narodno vijeće, a odgovoran za izdavača Milorad Pupovac. Pregledom Novosti jasno je uočena izrazito protuhrvatska djelatnost. Koalicijskim sporazumom Samostalne demokratske srpske stranke i HDZ, tjednik se financira iz državnog proračuna Republike Hrvatske. Ove godine raspodjelom sredstava za manjine Srbi su dobili 9.780.000. kuna. Od srpskih organizacija najviše je dobilo Srpsko kulturno društvo ‘Prosvjeta’ – 4.550.000 kuna, SNV je dobio 3.947.000, Zajedničko veće opština iz Vukovara 811.000, Srpsko privredno društvo ‘Privrednik’ dobiva 250.000, Srpsko kulturno umjetničko i duhovno društvo (SKUDD) ‘Đurđevdan’ iz Drežnice 82.000, SKUD ‘Jovan Lazić’ iz Belog Manastira 55.000., ‘Čuvari srpskog identiteta’ iz Vukovara 75.000 kuna, a Srpski kulturni centar iz Vukovara 10.000 kuna.
A koliko još novaca dobiju od lokalnih uprava i gradova, u Istri na pr. za Dane srpske kulture…. I nikada im nije dosta, a zbog čega? Jer se ne mogu pomiriti sa postojanjem države Hrvatske, ali kada je već tu onda treba nametati svoj vrijednosni sustav da bi bila što sličnija propaloj Yugi ili Srboslaviji, jer Srbi nisu ustaše, oni su rehabilitirani četnici, pa su im kao takvi prihvatljiviji.
Novosti su ogledan primjer manipulativnog novinarstva, gdje su novinari i urednici blago rečeno i nakon 27 godina od međunarodnog priznanja Hrvatske neskloni Hrvatskoj. Toliko neskloni da ništa sa hrvatskim predznakom ne mogu ni smisliti. Od ruganja sa Hrvatskom himnom u kojoj su promjenili prelijepe stihove u huškačko-agresivne i sve to zamotali celofanom u satiru, do odvratnih naslovnica koje izazivaju negodovanje svakog iole nacionalno osvještenog Hrvate. U toj sada slobodno mogu reći patološkoj mržnji prema Hrvatima i hrvatskoj državi najgnusnije je to da ih hrvatska država financira, a oni pljuju u tanjur koji ih hrani.
   
Nema područja života, ni skupine kojoj se nisu narugali ili karikirali, opet sve pod slobodom mišljenja ili satirom. To su namjerne provokacije, ne bi li kod Hrvata izazvale netrpeljivost i gnjev prema srpskoj nacionalnoj manjini, pa da stalno i iznova Srbi proglašavaju na sva zvona svoju ugroženost od strane Hrvata. E pa kako ih više nije sramota stalno biti ugrožen?
Evo nekoliko primjera:
Iz svakog broja Novosti naprosto kulja govor mržnje, nepojmljive i gadljive mržnje prema Hrvatima i državi Hrvatskoj. Iz svakog članka bez iznimke taj govor mržnje izlijeva se i zagađuje svojom prljavštinom medijski prostor i ne samo medijski prostor nego zavađa i truje međuljudske i međunacionalne odnose do te mjere da si svatko može predočiti na osnovu primjera iz Domovinskog rata, što bi bili spremni učiniti sa tolikom mržnjom u sebi. “U svih trideset godina nitko nikad zbog toga nije najebao, nitko nije robijao, niti je strijeljan zbog ustaške pjesme, pokliča ili znaka!” Eto on bi streljao, ubijao zbog znaka, otvarao logore??? U kojem mi to stoljeću živimo??? Jeli prošao srednji vijek i lov na vještice??? U “naprednoj, liberalnoj, antifa ”humanoj” glavi Borisa Dežulovića još nije svanulo 21. demokratsko stoljeće!
Boris Dežulović tvrdi da je Republika Hrvatska nastala “nesuđenim Tuđmanovim udruženim zločinačkim poduhvatom”, jer je dr. Franjo Tuđman ”krivac” što Hrvati imaju svoju državu, pa treba svu svoju žuć i sav svoj otrov koji nosi u sebi izliti na pokojnog Predsjednika Tuđmana! Jednostavno ga Dežulović, ni ostali novinari Novosti ne mogu pustiti da počiva u miru, jer se nikada i nikako ne mogu pomiriti sa činjenicom da Hrvati imaju svoju državu!
Dežuloviću je Hrvatska ustaška država, jer po njemu su Hrvati ustaše! Nema druge, čim Hrvat, kaže da je Hrvat, a ne Yugosloven, on je automatski ustaša. Evo rječnika kojim se izražava ”ozbiljan novinar i pisac” (sam sebi umišlja): ”… Nezavisna Republika Hrvatska ima imalo integriteta i samopoštovanja, da je dakle riječ o ozbiljnoj državi, a ne o maloj, pizdunskoj zajednici općina točno po mjeri svojih malih, pizdunskih ustaša…”. Sa koliko je mržnje i poruge to izrekao ”ozbiljan” novinar? Jadno i bjedno na koji način iskaljuje svoje svoje frustracije i nakon 30 godina što mu nema njegove voljene, nikada prežaljene Yuge. Ali kune tih ”pizdunskih ustaša” iz te “pizdunske zajednice općina” pazite, ne države, veoma rado primi i potroši. Valjda misli da mu pripadaju iako mrzi tu ”pizdunsku zajednicu općina” da mu je to naknada za mržnju!
Viktor Ivančić isto kao i Dežulović, po istoj špranci ne pušta dr. Franju Tuđmana. On im je stalna inspiracija! Na njemu istresaju svu svoju mržnju, sav svoj primitivizam, prostakluk i jad. “Hoće li hrvatska država, po uzoru na svog utemeljitelja, biti uspješnija kada bude mrtva?” Jer samo bi mrtva hrvatska država njih oboje usrećila!
Pročitajte ove retke Viktora Ivančića, oni objašnjavaju od kuda dolazi sav njegov jad i bijeda kao novinara i kao čovjeka: ”Tuđman je imao najpoželjniju krinku za sranje koje slijedi. Makar iz naknadne perspektive, metuzalem savršenom jednostavnošću objašnjava da tada, 1989., ustaštvo nije bila prijetnja koja pristiže iz prošlosti, već sila što nadire iz budućnosti. Zaista, tko je mogao bolje od Titova generala, nositelja partizanske spomenice i sina vijećnika ZAVNOH-a srušiti u najbržem roku tisuće antifašističkih spomenika, te – činom revolucionarnog konvertitstva – povesti mase u podvig kojim će vlastitu prošlost i donedavni identitet izvesti pred streljački stroj?”
Tu Ivančićev mentalni sklop pokazuje koliko ne mari za povijest i koliko je indoktriniran yugokomunističkom ideologijom. Njemu i njegovim drugovima u redakciji Novosti je normalno da Jugoslavija počiva na zločinu nad Hrvatima, normalno je da se Hrvati ubijaju, jer eto svi su oni ustaše, pa su zaslužili samo smrt! Ivančiću i drugovima je normalno uveličavanje brojki srpskih žrtava do basnoslovnih milijunskih razmjera, ali nije normalno da Hrvati preispituju te brojke, da traže istinu. E, ta istina Novostima smeta, jer će pasti svi yugofilski mitovi o dobrim i lošim momcima, jer i nihovi su momci bili dokazano veoma loši.
U ožujku 1945. godine Tito je uputio svim partijskim komitetima i komesarima vojnih jedinica slijedeću zapovjed: „Ovih dana pružit će se prilika da Komunistička partija Jugoslavije preuzme vlast na teritoriju cijele države. Ta prilika trajat će samo nekoliko dana, a možda i samo nekoliko sati, i ako u to vrijeme ne likvidiramo sve naše neprijatelje ta će se prilika zauvijek izgubiti“. Iz ovog citata možemo vidjeti da se nije spremala nikakva osveta, već da je Tito spremao strateško preuzimanje vlasti.
Kosta Nađ u beogradskom tjedniku „Reporter“ od 13. siječnja 1985 kaže: „Sto pedeset hiljada protivnika vlasti palo je u naše ruke i „prirodno“ na kraju smo ih likvidirali. Odmah sam izvestio Tita o ovomu „uspehu.“ Milovan Đilas je pak izjavio: „Ti Hrvati su morali umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjeti.“
Takvo pisanje Novosti smišljen je i perfidan način stalnog održavanja međunacionalne napetosti, skretanja pozornosti sa pravog cilja njihove djelatnosti, a to je provedba Memoranduma 2 SANU - Insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu. Jedan od dokumenata nastalih na temelju Memoranduma 2 svakako je i dokument “Strategija očuvanja i jačanja odnosa matične države, dijaspore i Srba u regionu”, da bi kao krajnji cilj bio ujedinjenje svih ”srpskih zemalja u svesrpsku državu!” To je krajnji cilj po Memorandumu SANU 3- VELIKA SRBIJA, jer Srbi nikada neće odustati od tog svog mita! Ako nije uspjela jedna generacija, nadaju se uspjehu drugih generacija.
Na te izljeve govora mržnje nitko ne reagira, institucije šute, a oni se organiziraju i sa Gongom otvore portal Faktograf, koji preko raznih soroševskih veza postaje cenzor na FB, pa ih štite i puštaju da neometano pišu što ih volja. Faktografu je sve što Novosti napišu jedina istina i mjerilo istine! Pa neće valjda svoje kažnjavati, kada imaju zadatak da se samo njihova istina širi.
I to nam je naša borba dala, da imamo Faktograf i Novosti za cenzore! “Blago nama Hrvatima kada nemamo svoje Novosti”.
Lili Benčik, https://hrvatskepraviceblog.wordpress.com
|
