Pravni paradoks: drugo pismo samo za manjine
Razlog zbog kojeg glagoljica nije prisutna na službenim dokumentima ili dvojezičnim tablama tijela državne vlasti, leži u načinu na koji je oblikovan Ustav i prateća legislativa Republike Hrvatske. Članak 12. Ustava RH propisuje da je u Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo. Isti članak ostavlja mogućnost uvođenja drugoga jezika i pisma u pojedinim lokalnim jedinicama, ali razradu te ustavne odredbe zakonodavac je proveo isključivo kroz prizmu zaštite prava nacionalnih manjina — Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i sektorskim Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina. Time je stvoren okvir u kojem talijanska latinica ili srpska ćirilica imaju jasne zakonske mehanizme za službenu uporabu u općinama i gradovima gdje te manjine žive (kada, primjerice, čine najmanje trećinu stanovništva jedinice lokalne samouprave), dok glagoljica — kao autohtono, povijesno hrvatsko pismo — nema usporediv mehanizam za ulazak u službene registre, na pečate ili osobne isprave.
Novi Zakon o hrvatskom jeziku: imenovana, ali i dalje neoperativna
Ovaj paradoks donedavno se moglo opisati kao potpuni "zakonski zaborav" — no sliku je 2024. godine nijansirao Zakon o hrvatskom jeziku, koji je Hrvatski sabor izglasao 26. siječnja 2024. (NN 14/2024) i koji je prvi put u povijesti cjelovito uredio pitanje službene i javne uporabe hrvatskoga jezika. Taj zakon glagoljicu izrijekom spominje — u kontekstu ukupne hrvatske književne baštine, uz hrvatsku ćirilicu (bosančicu), navodi se da je ona dio pisane baštine na hrvatskom jeziku. To znači da zakonodavac 2024. glagoljicu više nije previdio; ipak, spomen ostaje deklarativan i baštinski, bez ijedne odredbe koja bi glagoljici dala operativni status u obrascima, registrima, pečatima ili na osobnim ispravama. Paradoks se time nije razriješio, nego samo premjestio: od potpune odsutnosti u zakonodavnom tekstu prema simboličkom priznanju bez pravnog učinka. Zakon, primjerice, u članku 15. štiti hrvatske toponime kao dio jezične baštine na "svim razinama službene i javne uporabe" — no ta zaštita odnosi se na jezik, a ne na pismo, pa glagoljica iz nje ne izvlači nikakvu korist.
Kroz komunalni red do vizualnog identiteta
Unatoč pravnim ograničenjima, glagoljica nije potpuno nestala iz javne sfere. Lokalne jedinice koje njeguju snažnu glagoljašku tradiciju — Grad Biograd na Moru, općina Baška na Krku ili istarskih gradovi Buzet i Roč (ako sam koga izostavio molim ne zamjerite) — pronašle su način kako zaobići ovu zakonsku prazninu. Kroz odluke o komunalnom redu, turističke projekte i lokalne inicijative, glagoljica je istaknuta na ulaznim tablama gradova, nazivima ulica, pa i na fasadama pojedinih javnih zgrada.
Međutim, postoji jasna pravna granica između simboličkog i službenog. Takav natpis na glagoljici djeluje vizualno upečatljivo i osnažuje lokalni identitet, no svi akti, odluke i dokumenti koje ta ista uprava izda moraju biti isključivo na latinici. Glagoljica u ovom kontekstu funkcionira kao estetski i tradicijski ukras, ali joj je uskraćen status pravno važećeg pisma.
Tehnički i međunarodni izazovi revitalizacije
Eventualna zakonska reformulacija kojom bi se glagoljici dao status tradicionalnog/baštinskog pisma i omogućio njezin fakultativni ispis na osobnim ispravama ili službenim tablama otvorila bi i niz tehničkih pitanja. Suvremene osobne iskaznice i putovnice nisu samo nacionalni dokumenti; one su primarno strojno čitljivi putni dokumenti usklađeni s međunarodnim ICAO standardima i uredbama Europske unije.
Da bi osobna iskaznica bila važeća na graničnim kontrolama širom svijeta, podaci moraju biti primarno ispisani na latinici uz strojno čitljivu zonu (MRZ). Uvođenje glagoljice stoga nikada ne bi moglo zamijeniti latinicu, već bi funkcioniralo tek kao usporedni, dekorativno-baštinski ispis. Nadalje, to bi zahtijevalo preciznu standardizaciju digitalnih fontova, pravila preslovljavanja (transliteracije) suvremenih imena i adresa, te prilagodbu državnih informacijskih sustava MUP-a i Agencije za komercijalnu djelatnost (AKD), tvrtke u državnom vlasništvu zadužene za proizvodnju osobnih iskaznica, putovnica i vozačkih dozvola.
Pitanje uvođenja glagoljice u službenu uporabu nije pitanje potiskivanja latinice,
niti je riječ o uskraćivanju prava bilo kojoj manjinskoj zajednici. Riječ je o odnosu hrvatske države i hrvatskog naroda prema vlastitom kulturnom kodiranju. Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina i noviji Zakon o hrvatskom jeziku, promatrani zajedno s Ustavom, i dalje su prepreka formalnom ulasku glagoljice u institucije — no ta je prepreka danas posljedica nedovršenog zakonodavnog priznanja, a ne više potpunog zaborava: glagoljica je 2024. imenovana kao baština, ali joj i dalje nedostaje pravni instrument koji bi je učinio uporabljivom.
Premošćivanje te prepreke ne zahtijeva promjenu Ustava, nego daljnju političku i zakonodavnu volju da se u hrvatski pravni poredak uvede jasno definirana i operativna kategorija "baštinskoga pisma", povezana s konkretnim ovlastima na razini jedinica lokalne samouprave i mogućnošću fakultativnog ispisa na osobnim ispravama. Time bi se gradovima i općinama s glagoljaškom poviješću omogućilo da glagoljicu rabe ne samo kao turističku atrakciju, već kao ravnopravni dio svojeg službenog vizualnog identiteta, dok bi građanima bila dana mogućnost da tradiciju nose i na vlastitim ispravama.
Do tada, glagoljica ostaje u procjepu:
neizmjerno cijenjena u muzejima, na spomenicima i sada i u tekstu zakona — ali i dalje pravno nevidljiva na službenom papiru. Stoga naš sve veći krug književnika glagoljaša i prijatelja glagoljice trenutno ima ulogu svjetionika. Hoće li se „Zvonimirova lađa“ otisnuti se u te vode – ovisi samo o nama.
Još je tu. - Na tvrdoj siki
Jošte leži nasukana.
Osamstoto minu ljeto,
Što je mladte sa svih strana,
Što je lome i drmaju
Burni vali i oluje.
Slomila se, prignula se:
Na pijesku je - al još tu je!
VAŽNO: Ova osobna iskaznica je tek moguće grafičko rješenje i ni u kom slučaju mi nije bila namjera krivotvoriti službeni dokument.
Tomislav Beronić, autor
www.hkz-kkv.ch /dg
|
