Ne čini li Vam se pomalo nemogućom misijom s 11.
mjesta HDZ-ove liste u 1. izbornoj jedinici ući u
Hrvatski sabor?
- Reći ću da je nemoguće tek kad od sebe dam sve
moguće. Ako i ne bude dovoljan broj preferencijalnih
glasova da uđem u Hrvatski sabor, bit će zasigurno
dovoljno glasova da se jasno vidi koliko su teme o
kojima govorim bitne hrvatskome narodu, neovisno o
tomu o kojoj se izbornoj jedinici radilo.
Čija je izvorno zamisao da se angažirate
izravno u politici, Vaša ili HDZ-ova?
- Držim da
HDZ jedini ima potencijalnu snagu koja može
pokrenuti promjene u smjeru stvarne demokratizacije
Hrvatske. Ovaj put su se promjene u HDZ-u poklopile
s određenom fazom moga rada u kojoj osjećam da je
vrlo važno izići iz dosadašnjih okvira i u širemu
javnom prostoru progovoriti o onome što stvarno
vidim jednim od načina izlaska iz situacije u kojoj
se vrtimo godinama. Poziv HDZ-a spremno sam
prihvatila, a odluku da budem nestranačka osoba na
listi nitko nije dovodio u pitanje.
Biste li prihvatili kandidaturu na listi neke
druge političke stranke, recimo SDP-a i ako ne,
zašto ne?
- Kako bih ikada, čak i kao nestranačka osoba,
mogla prihvatiti kandidaturu na listi stranke koju
vodi u potpunosti nestabilan čovjek, koji je sve što
radi podredio jednome jedinom cilju a to je vlast?
Da taj ima imalo srama pred narodom, vlastitom
strankom ili samim sobom, na pamet mu više ne bi
palo biti dijelom hrvatskoga političkog prostora.
Njegovi destruktivni porivi, prevrtljivost, politika
podjele, ulični vokabular i svađalačka narav
nanijeli su nam teško popravljivu štetu, u smislu
društvenoga mentalnog zdravlja i kakvoga-takvog
dijaloga. Lex Perković koji je za jedini cilj imao
zaštitu dokazanih naredbodavaca likvidacija nije tek
poljuljao položaj Hrvatske u Europi, već je to bio
veleizdajnički čin bez presedana! Tu je sad i
najnovija afera Madison i kombinatorika s Dorhom i
Dinkom Cvitanom koji je prikrio kaznenu prijavu
protiv Milanovića, a kad se takvi okruže još i s
osobama kriminalne prošlosti u liku Kreše Beljaka,
dobivamo vrlo opasnu kombinaciju. Na žalost, njegova
stranka u tome ne vidi i vlastiti problem.
Jeste li po bazičnome svjetonazoru
konzervativka ili liberalka?
- Konzervativnoga sam svjetonazora, ali se u
Hrvatskoj taj pojam u potpunosti krivo tumači. Ne
znači da sam manje suvremena, otvorena ili spremna
na društvene promjene. U izbornoj kampanji pozivam
na promjene, prvenstveno misleći na zaokret od
parcijalnoga i usko interesnoga prema općemu i
nacionalnomu. No kad govorimo o konzervatizmu, onda
govorimo o vrijednostima, a one su trajne i
nepromjenjive.
Je li ovo dobro vrijeme za konzervativce?
- Svakodnevno svjedočimo urušavanju općih i
moralnih vrijednosti. U cijelome svijetu događaju se
slični procesi. U Hrvatskoj situaciju smatram i
gorom jer opći sustav vrijednosti nakon 1990. godine
nikada nije ni uspostavljen, u mnogim stvarima čak
ni deklarativno. Nisam za sustav koji bi licemjerno
propagirao određene vrijednosti, a praktično ih
poništavao, ali stvari ipak treba bar načelno
posložiti. U takvome jasnom poretku ljubav prema
domovini i narodu ne bi mogla biti predmet tuđega
ismijavanja i omalovažavanja.
Ljevičarski mediji stalno govore o navodnoj
konzervativnoj revoluciji. Ne čini li Vam se da je
stvar upravo obrnuta, da se na neki način događa
neokomunistička revolucija?
- Na žalost, (neo)komunistička revolucija provodi
se u kontinuitetu. Devedesete tu nisu bile iznimka
već privid. One su bile ratne i zbog toga opće
mobilizirajuće, ali za razliku od aktualnih teorija
o pozitivnoj ulozi pojedinaca u izgradnji države, ne
mislim da su svi to radili s istim namjerama i
ciljem. Vrlo brzo određene strukture nastavile su
djelovati u jasnome neskladu s hrvatskim nacionalnim
interesima i vrijednostima Domovinskoga rata na
kojima se temelji moderna hrvatska država. Do danas
se to razmahalo, ne samo zahvaljujući takvima već
većim dijelom zbog nedostatka političke volje da se
konačno suoči s komunističkim nasljeđem koje je
kontaminiralo i mlađe generacije. To smatram
ključnim propustom i slabom točkom HDZ-a.
Što će
biti esencija Vašega političkoga angažmana budete li
izabrani u Hrvatski sabor, pravda za žrtve 2.
svjetskoga rata, na čemu djelujete kao znanstvenica
i predsjednica udruge Hrvatski križni put ili, pak,
nešto drugo?
- Esencija moga eventualnog političkog angažmana jest da se zalažem za teme
kojima sam se do sada bavila kao znanstvenik i istraživač. Međutim, suočavanje s
prošlošću daleko je od samoga bavljenja povijesnim temama, ono je povezano s
nizom drugih društvenih, kulturoloških, socioloških, gospodarskih i drugih
rasprava koje zauzimaju naš svakodnevni javni prostor, a svakako i onaj
politički. Dovoljno govori to što sam na listi zajedno s g. Plenkovićem.
Može li Hrvatska biti bolja i kako?
- Hrvatska je propustila mnoge korake u svome sazrijevanju, odnosno
demokratizaciji institucija i društva. Za zdravu i bolju Hrvatsku treba čvršći
temelj kojim smatram cjelovitu istinu o svim povijesnim razdobljima. I u
programu HDZ-a nalazimo zalaganje za pravedno društvo, ali svakoj pravdi nužno
prethodi istina. Tu se, smatram, krije ključ našega međusobnog uvažavanja i, bez
obzira na razlike, kvalitetnijega dijaloga potrebnoga za postizanje bilo kojega
zajedničkog cilja.
Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović nedavno je uručila odličje Nikoli
Štedulu, emigrantu i žrtvi Udbina atentata. Dan prije, uručila je posthumno
odličje Ljubomiru Drndiću, istarskome komunistu. Odličje je primila njegova kći
Daša Drndić, poznata po pljuvačkim ispadima prema Hrvatskoj, a i kad je primala
odličje, imala je komunistička obilježja srp i čekić, za reverom. Kako
komentirate Predsjedničin pokušaj pomirbe dvaju svjetova i mogu li se u
Hrvatskoj oni pomiriti?
- Djelomice sam upravo odgovorila na to pitanje. Teško da će se itko odreći
svoga nasljeđa, memorija ili ideala i svoga uvjerenja u njihovu ispravnost. Zato
i govorim o nužnoj potrebi za utvrđivanjem pune istine. Otvorimo napokon te
arhive i ne dopustimo da šačica onih vlastite nečiste savjesti upravlja našim
društvom. Kći Ljubomira Drndića i dalje će se u privatnosti svoga doma moći
krasiti komunističkim obilježjima i ponositi prošlošću svoga oca. Ali znanstveno
verificirana povijest i stvarno suočavanje s komunističkim totalitarnim
nasljeđem ne će joj dati za pravo da njima kontaminira hrvatski javni prostor.
To nije stvar mirenja, već uređenoga i pravednoga društva gdje su nam svima
poznate polazne točke svakog dijaloga.
Je li nedavna presuda udbašima Perkoviću i Mustaču vjetar u leđa
zamišljenome Zakonu o lustraciji ili i dalje ništa od toga s obzirom na to da se
i Vaša stranka ne izjašnjava baš u prilog tomu, ali je prije protiv nego za?
- Presuda Perkoviću i Mustaču svakako je dobar temelj za početak procesa koji,
kako ste mogli zapaziti, nazivam suočavanjem s prošlošću. Ne zato što bi se od
lustracije bitno sadržajno razlikovalo, već iz dvaju osnovnih razloga: prvoga -
jer je to sintagma koja predstavlja sveobuhvatniji proces; drugoga - lustracija
je tijekom posljednjih 25 godina zagađena u potpunosti krivim interpretacijama.
Čuli ste predsjednika HDZ-a u debati s Milanovićem, a i nedavno na Europski dan
sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, kada je jasno
istaknuo značenje europskih rezolucija, naglasivši da nam tek predstoji proces
suočavanja s prošlošću koji su druge tranzicijske zemlje prošle. A i sama
činjenica da sam upravo na listi u I. izbornoj jedinici koje je nositelj
gospodin Plenković nešto govori.
Ima li
u Hrvatskoj mnogo onih koji bi potencijalno, da je
pravne države, također dobili istu kaznu kao i
Perković i Mustač?
- Da, ima ih, i očekujem da se s tim procesima krene i u Hrvatskoj, kao što to
ima namjeru dalje činiti i Njemačka na čijemu je teritoriju većina likvidacija
hrvatskih emigranata izvršena.
Hoćete li, uđete li u Sabor, ustrajati na Zakonu o lustraciji?
- Ulazak u politiku nije način za napuštanje dosadašnjih stavova, već novi i
širi prostor za njihovu javnu artikulaciju.
Kakav raspored snaga u Hrvatskome saboru očekujete nakon ovih izbora
očekujete?
- Onakav kakav bi išao u korist HDZ-u i ostalim državotvornim opcijama,
neovisno o tomu je li riječ o strankama ili pojedincima.
Koja je Vaša ključna poruka biračima u prvoj izbornoj jedinici, u središtu
Zagreba?
- Poruke koje kao kandidatkinja za Hrvatski sabor šaljem javnosti, odnosno I.
izbornoj jedinici, ne razlikuje se od onih koje bih slala da sam u bilo kojoj
drugoj izbornoj jedinici. Ne pokušavam se svidjeti onima kojima ne mogu i ne
prilagođavam svoj izričaj eventualno većoj šansi za koji preferencijalni glas.
Ljudi to prepoznaju i cijene. Naša je Hrvatska jedna, nedjeljiva, i svima nam
jednako treba istina. Partizani i komunisti nisu se borili ni za demokraciju ni
za Hrvatsku!
Gdje biste radije bili 22. lipnja - u Brezovici ili kod jame Jazovke?
- Ondje gdje sam bila i do sada, kod jame Jazovke, ne uzimajući nikome njegovo
pravo da bude na nekome drugom mjestu.
Je li za Vas službeni popis žrtava u javnoj ustanovi SP Jasenovac od oko
83 000 istina ili laž?
- Bavila sam se Bleiburgom i Križnim putovima i iz toga razloga nisam se
nikada upuštala u komentiranje Jasenovca.
Je li Nenad Stazić lagan ili težak politički protivnik?
- Težak, ali ne zbog težine njegovih argumenata, već zbog diskursa s kojim
uvijek ide na osobnu eliminaciju političkih neistomišljenika.
Koja Vas je knjiga najviše oduševila?
- Mnoge. Ali, sam upravo po treći put pročitala knjigu "Moja krv i tvoja"
Julienne Bušić. Njezina i Zvonkova ljubav i predanost jedno drugome i Domovini,
opća su definicija tih riječi.
Tko je za vas najveća povijesna osoba u Hrvata?
- Blaženi Alojzije Stepinac.
Kako ste se osjećali na otkrivanju spomenika Miru Barešiću?
- Ganuto, najviše zbog onoga što to znači njegovoj obitelji.
Smatrate li da i dalje može biti sveučilišni profesor u Zagrebu na
Filozofskome fakultetu onaj tko izjavi "Serem vam se na Bleiburg"?
- Mate Kapović tipičan je primjer današnje progresivne ljevice, čije stavove
jednostavno ne smijete dovoditi u pitanje, jer ste momentalno netolerantni
zatucani desničar. Kronično patimo od manjka jednakih kriterija.
Jeste li vjernica, ateistkinja ili agnostik?
- Praktična vjernica.
Jeste li protiv ćirilice u Vukovaru?
- Da. Za nju nema ni zakonskoga ni moralnoga uporišta.
Zvonko Bušić se ubio, a povod je bilo i Bandićevo okupljanje partizana u
Zagrebu. Bandić nije bio na pogrebu na Mirogoju. Je li to Bandićeva sramota?
- Nikomu na dušu ne bih stavljala ničiju smrt, ako nije bilo izravne namjere.
Na žalost, o našim stavovima, riječima, djelima i propustima, ne ovisi samo naša
sudbina već i sudbina ljudi koji nas okružuju. Ako je to Bandićeva sramota, onda
je to sramota i problem čitavoga našeg društva.
Bivši predsjednik Ivo Josipović izjavio je da je ustaška zmija u Hrvatskoj
živa, još davno njegov prethodnik Stjepan Mesić rekao je da se zbog rata svatko
svakome treba ispričati. Gledate li na to a) s gađenjem, b) s ravnodušnošću i c)
sa simpatijom?
- Riječ gađenje izbjegavam u razgovoru. Bar u onome javnom.
Jesu li se partizani i komunisti borili za Hrvatsku ili protiv Hrvatske?
- Svjesno ili
nesvjesno, borili su se za ono što je uslijedilo nakon 1945. i trajalo do 1990.
A to nije bila niti demokratska niti hrvatska država.
Razgovarao: IVICA
MARIJAČIĆ, Hrvatski tjednik
|