Poštovani prof. Tomac, nedavno je predstavljena Vaša nova knjiga „Hrvatski patriotizam“, o čemu smo pisali na našemu Portalu. Za one koji još nisu nabavili Vašu knjigu, možete li nam ukratko reći koje se temeljne poruke i ciljeve Vaše nove knjige?
- Temeljni cilj knjige je argumentirano dokazati da bez patriotizma odnosno domoljublja i ljubavi prema vlastitom narodu hrvatski narod neće opstati na povijesnoj sceni. Ovom knjigom pokazujem i dokazujem da je potrebno napisati istinitu povijest hrvatskog naroda i razobličiti sve mitove koji teško optužuju hrvatski narod kao zločinački i genocidni narod. Želio sam pokazati zašto ni jedan narod, pa tako i hrvatski narod, bez istine o svojoj prošlosti ne može opstati kao narod. Glavna tema knjige je analiza različitog poimanja hrvatstva kao povijesnog hrvatstva. Nema jednog jedinstvenog hrvatstva, svako hrvatstvo je povijesno hrvatstvo i izražava se na različite načine različitim sadržajem u različitim povijesnim razdobljima.
Na primjer, hrvatstvo 90-ih godina i po sadržaju i po načinu izražavanja bitno se razlikuje od današnjeg hrvatstva kada je Hrvatska članica Europske unije i NATO-a. Posebno mnogo prostora dajem dokazivanju da je katoličanstvo bitan dio identiteta hrvatskog naroda, da je u povijesnom nastajanju i obrani igralo ogromnu ulogu. Posebno se bavim analizom hrvatstva Alojzija Stepinca i drugih kardinala i biskupa te analizom hrvatstva Franje Tuđmana i drugih hrvatskih političara. Dosta pišem i o petoj koloni i tragediji hrvatskog naroda jer je u povijesti, kao i danas, bilo u hrvatskoj politici dosta onih koji nisu branili nacionalne interese nego su svjesno ili nesvjesno služili stranim interesima.
U današnjem svijetu „patriotizam“ pripada pojmovima koji se na medijskoj i političkoj razini često žele izvrgnuti ruglu i učiniti anakronim. Koliko je današnjem svjetskom poretku u interesu postojanje političara patriota? I hoće li prema Vašem mišljenju izbor Trumpa dovesti do pozitivnih promjena na tom planu?
- Slažem se da se domoljublje u nas nastoji prikazati kao negativna pojava. Dokazujem da bez patriotizma hrvatski narod ne će opstati te da je zato važno da hrvatski političari budu emocionalni Hrvati, Hrvati koji ljube svoj hrvatski narod. Pišem i o tome kako je na udaru svaka nacionalna država i kako ateistički liberalizam i globalizam i vladavina financijskog kapitala želi destruirati nacionalnu državu. Izbor Trumpa već je doveo do pozitivnih promjena i do jačanja svijesti da je nacionalna država bitni uvjet ostvarivanja demokracije i slobode te da je destruiranje nacionalne države vrlo opasan proces.
U knjizi pišete i o pojmu „emocionalnog hrvatstva“, koje je bez dvojbe nužna pretpostavka za političara koji će snažno braniti nacionalne interese. No, Matoš je rekao da se „šah politički igra glavom, a na srcem“. U tom smislu Tuđman je bio sretan spoj emocionalnog Hrvata te trezvenog i proračunatog političara. Vidite li u Hrvatskoj danas nekog modernog „Tuđmana“?
- Slažem se s Vama da se politika vodi glavom, a ne srcem. Ali ipak je srce važnije od glave. Srce, u kojem je ljubav za vlastiti narod, daje okvir glavi za racionalnu politiku. Dakle, točno je da je Tuđman bio trijezan i proračunat političar, ali svoju politiku uvijek je vodio na bazi srca i emocionalnog hrvatstva s njegovom čuvenom parolom: "Sve za Hrvatsku Hrvatsku nizašto." Tuđman je pravio kompromise, bio je realan političar, ali ti kompromisi nikad nisu bili na štetu hrvatskog naroda. Nažalost, nakon Tuđmana Hrvatska nije imala sličnog državnika te ga očekuje. Taj novi Tuđman" ne može postati Tuđman ako nije emocionalni Hrvat, ako ne ljubi Hrvatsku "do bola".
Na dobrom putu je sadašnja hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, a Andrej Plenković se još uvijek koleba kojim će putem krenuti. Hoće li u njegovoj politici jačati emocionalno hrvatstvo ili racionalno europejsko hrvatstvo. Trećeg političara ja ne vidim na hrvatskoj političkoj sceni. Bilo bi važno da Kolinda Grabar Kitarović i Andrej Plenković nađu načina kako da se konstituira uži državni vrh koji će u ovim nestabilnim svjetskim prilikama utvrđivati hrvatsku strategiju i dovesti do jedinstvene hrvatske nacionalne politike. Nažalost danas Hrvatska nema tijelo koje je imao Tuđman (Vrhovno državno vijeće) koje bi donosilo strateške odluke nego svaki političar igra svoju solo dionicu, tako da često politiku vode mediji koji manipuliraju političarima i nameću glavne teme.
Često upotrebljavate pojam „peta kolona“, a napisali ste i knjigu istoimenog naziva. Možemo li reći da peta kolona u’ Hrvatskoj blokira sve kreativne čimbenike i svojim djelovanjem želi Hrvatsku držati u stanju permanentne krize?
- Da, u mojim knjigama, ne samo u ovoj knjizi, mnogo pišem o petoj koloni. Specifičnost je Hrvatske što je dugo vremena u samom užem državnom vrhu bilo dosta političara koji su vodili ustvari protuhrvatsku politiku. Pišem i o Hrvatskom nacionalnom etičkom sudištu, čiji sam potpredsjednik, a koji vrlo uspješno vodi prof. dr. Zvonimir Šeparović, koje je moralno za veleizdaju osudilo znatan broj hrvatskih političara iz samog državnog vrha. Osudili smo za genocid i Josipa Broza Tita. Pišem o borbi titoista i tuđmanista koja duboko dijeli hrvatsko društvo. Pišem o tome kako su u politici najvažniji simboli.
Zato uklanjanje Trga maršala Tita je najvažniji politički događaj koji će promijeniti odnos snaga i koji će značiti istinsko suočavanje sa istinom i komunističkim zločinima. Dakle, dokazujem da je peta kolona strašno naštetila hrvatskim nacionalnim interesima te da je osim verbalne kritike potrebno i u Hrvatskom saboru dati konkretne meritorne političke ocjene protuhrvatskog djelovanja određenih ljudi i stranaka. To je lustracija, osvjetljavanje istine o našoj prošlosti. Narod koji prihvati krivotvorenu prošlost ili zaboravi svoju prošlost prestaje postojati kao narod. Te protuhrvatske snage vrlo sustavno rade da bi izbrisali istinu iz povijesnog pamćenja hrvatskog naroda, da bi nametnuli laži i krivotvorine.
Kako komentirate rezultate lokalnih izbora? Tko je po Vama pobjednik, a tko gubitnik izbora?
- Nema nikakvih dvojbi da je HDZ pobjednik lokalnih izbora. Da su pored HDZ-a pobjednici Milan Bandić, Radimir Čačić i Ivan Čehok i određeni broj nestranačkih političara. Gubitnici su HNS, SDP i MOST.
Špekulira se o tome da će doći do preslagivanja i da će HDZ sastaviti Vladu s HNS-om i IDS-om. Je li takav scenarij poguban po HDZ i Hrvatsku?
- Hrvatska politika nalazi se na povijesnom raskrižju. Nakon razdoblja sukoba koje je okarakterizirao Zoran Milanović rečenicom "mi ili oni", očito je da jačaju tendencije, i zbog svjetske krize i brojnih opasnosti, koje traže povezivanje i suradnju u obrani ugroženih nacionalnih interesa. U tom smislu jačat će politika protiv dosadašnje politike "mi ili oni", protiv lijevih i desnih ekstrema, koji osporavaju bilo kakvu suradnju političkih stranaka s različitim svjetonazorima i ideologijama. Milan Bandić, koji je šesti put izabran za gradonačelnika, svoj uspjeh upravo temelji na povezivanju, okupljanju, na prvi pogled nespojivih političara. Isto radi i Ivica Vrkić u Osijeku, vrlo uspješno.
U Bandićevoj ekipi nalaze se i Šefko Omerbašić i bivši ministri HDZ-a, Ljerka Mintas-Hodak i Ana Stavljenić-Rukavina i Ratko Maričić, jedan od vođa antifašista, i neki drugi političari sa vrlo različitim svjetonazorom. Ivica Vrkić je napravio pravo čudo u Osijeku jer je povezao ljude Osijeka, ljude od krajnje desnice do krajnje ljevice. U tom kontekstu preslagivanje Vlade u kojoj bi došlo do uključivanja npr. HNS-a ili neke druge lijeve stranke značio bi početak kraja ideoloških ratova u Hrvatskoj. Međutim, s obzirom na odnos snaga u HDZ pa i u HNS, ako to naprave, izazvat će duboko nezadovoljstvo kod jednog dijela svojih glasača, članova pa i vodstva, koje se ne odriče ideoloških sukoba kao biti politike. Mislim usprkos svih problema da je to dobar put, jer ako u Njemačkoj vrlo uspješno mogu koalirati demokršćani i socijaldemokrati i liberali zašto to ne bi bilo korisno i moguće u Hrvatskoj.
SDP se kao stranka nalazi u krizi, a rekao bih da je temeljna kriza te stranke kriza identiteta. Treba li Hrvatskoj uopće socijaldemokratska stranka koja Hrvatsku nikako ne može vidjeti izvan jugoslavenskih okvira?
- SDP je 2000. godine, nakon smrti Tuđmana i krize u HDZ-u, stvarajući koaliciju s HSLS-om došao na vlast u Hrvatskoj, jer ga je hrvatski narod prihvatio kao hrvatsku stranku. Međutim, kada su došli na vlast SDP je prestao voditi hrvatsku politiku, prestali su biti hrvatski socijaldemokrati, vratili su se na titoizam i jugoslavenstvo. Ponovno su postali komunisti. Takav negativni proces doveo je ne samo do krize nego i do procesa raspada SDP-a, do gubljenja identiteta. Ovakav SDP, koji brani komunističke zločine, koji veliča i dalje Tita, koji podcjenjuje važnost nacionalnog pitanja, koji vodi križarski rat protiv Katoličke Crkve, koji je sve manje hrvatska stranka, ne treba Hrvatskoj.
Još je Franjo Tuđman govorio s pravom da Hrvatskoj treba lijeva noga, a Ante Gotovina da ptica ima i desno i lijevo krilo. To je točno, Hrvatskoj treba jedna jaka hrvatska socijaldemokratska stranka. Nažalost, sadašnje vodstvo SDP-a ide i dalje krivim putem, nije spremno na takav nacionalni socijaldemokratski program. Zato se slažem s onima koji tvrde da bez novog hrvatskog socijaldemokratskog programa, bez nove politike SDP nema perspektive.
Geopolitička situacija u svijetu iznimno je komplicirana, a sukobi SAD-a i Rusije prelamaju i preko leđa Hrvatske. Kako gledate na položaj Hrvatske u sve kompleksnijoj geopolitičkoj i geostrateškoj situaciji?
- Slažem se da je situacija u svijetu vrlo komplicirana. Ne radi se samo o sukobu SAD-a i Rusije, radi se i o sukobu SAD-a i Europske unije, radi se o sukobu Rusije i SAD-a i arapskih zemalja. Faktično u Siriji indirektno ratuju. Balkan je ponovno postao važno čvorište sukoba interesa velikih sila. Kriza u Makedoniji, Kosovu, Albaniji, Srbiji i različito gledanje na sudbinu Balkana Hrvatsku dovode u vrlo neizvjesnu situaciju. Za Hrvatsku je posebno opasna politika Angele Merkel koja otvoreno pomaže Vučića i Srbiju i gura Hrvatsku ponovno na Balkan. Europa različitih brzina, u kojoj bi se stvarale regije unutar Europske unije s različitim stupnjem povezanosti i zajedništva, velika je opasnost za Hrvatsku jer posebno Njemačka i nogama i rukama gura Hrvatsku nazad na Balkan. A Aleksandar Vučić već se vidi u ulozi "novog Tita" koji će voditi takvu balkansku uniju odnosno vučićoslaviju.
Višegradska skupina i zemlje na uspravnici Jadran-Baltik prirodno su hrvatsko geopolitičko i kulturološko okruženje i najbolji lijek i obrana od novih balkanskih asocijacija. Zašto hrvatski političari i diplomacija aktivnije ne rade na afirmaciji Hrvatske kao dijela srednje Europe? Dojma smo da je na tom planu aktivna tek predsjednica države...
- Zato se slažem s Vama da je uspravnica Jadran-Baltik, koju promovira hrvatska predsjednica uz američku pomoć pravi izlaz za hrvatsko pozicioniranje u novim uvjetima. Dakle, mjesto Hrvatske je u srednjoj Europi i na Mediteranu a ne na Balkanu. Točna je Vaša konstatacija da nažalost predsjednica države nema dovoljnu podršku hrvatske politike u svojim nastojanjima, ali ona se ne obazire na kritike. Strašno su je napali i izvrijeđali neki zato što se progurala do Trumpa, što je uspjela s njim razgovarati, što ga je uspjela pozvati u Hrvatsku, što ga je uspjela pozvati na skup država katoličke Europe od baltičkih država do Slovenije i Hrvatske, preko Mađarske, Slovačke, Češke i Poljske.
Važno je ono, što sam već rekao, da se konstituira neko neformalno tijelo državnog vrha kako bi i predsjednica države i predsjednik Vlade i predsjednik Sabora i državni ministri zajednički dogovarali strategiju i njeno provođenje. Mnogi traže da se Hrvatska uključi u Višegradsku skupinu. Međutim, to nije moguće jer ona nije otvorena za nove članove, ali zato treba raditi na povezivanju zemalja od Jadrana do Baltika. To je najvažniji strateški interes Hrvatske.
Koji su po Vama ključni strateški potezi koje bi Hrvatska treba ostvariti u narednom razdoblju? Je li zaustavljanje iseljavanja mladih ljudi na vrhu liste prioriteta?
- Hrvatskom narodu prijeti nestanak ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u Hrvatskoj. U narednih sto godina, ako se nastavi sadašnja negativna demografska politika, hrvatsko pučanstvo će spasti na 2 milijuna i sto tisuća. Pronatalitetna politika je najvažnije strateško pitanje. Sve treba tome podrediti da se više Hrvata rađa nego što umire. Drugo, ne će se još neko vrijeme zaustaviti odlazak stručnih i visoko stručnih ljudi u Europsku uniju jer Hrvatska ne može visoko stručne kadrove plaćati kao što mogu tamo zaraditi.
Međutim, paralelno trebaju razraditi politiku povratka Hrvata iz cijelog svijeta. U svijetu ima mnogo bogatih Hrvata koji mogu doći s kapitalom, otvoriti proizvodne pogone, ugostiteljske objekte, turističke objekte. Dakle, Hrvatska mora raditi da potiče povratak Hrvata iz cijelog svijeta. Postupno kroz povećanje plaća i otvaranja novih radnih mjesta treba spriječiti iseljavanje, ali to je dugoročni proces. Najvažnije je da sazrije svijest, da ukupna politika mora biti podređena nastojanju da se prestane smanjivati broj stanovnika u Hrvatskoj i BiH odnosno da se povećava.
Hrvatska mora definirati svoju politiku prema novoj velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i osobito dati odgovor na opasne tendencije povezivanja velikosrpske i velikomuslimanske politike u BiH, koje se žele riješiti hrvatskog naroda kao navodno remetilačkog čimbenika u BiH. U ovom trenutku Hrvatski sabor bi morao prije raspusta raspraviti o odluci bošnjačke politike da suprotno odluci Ustavnog suda i dalje zadrži postojeći Izborni zakon koji je ukinuo ravnopravnost hrvatskog naroda. Hrvati iz BiH sami se za to ne mogu izboriti. Hrvatska kao potpisnica Daytonskog sporazuma mora naći putove kako da obrani ravnopravnost Hrvata u BiH. Nema nikakve dvojbe da su u Srbiji na vlast došli Miloševićevi politički sinovi, da su četnici rehabilitirani i pretvoreni u lažne antifašiste, da Srbija vodi vrlo agresivnu politiku destabilizacije i Hrvatske i BiH, te da Hrvatska mora naći načina kako da se tome suprotstavi.
I zadnje, ali možda i najvažnije, došlo je vrijeme da se pronađu pravi odgovori na stalnu sustavnu sotonizaciju blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Nakon izjave patrijarha Irineja da je Stepinac ne samo ustaša nego i krvnik, potrebno je i svetom Ocu reći da je došlo vrijeme da prestane s radom mješovita Komisija jer rad te Komisije zlouporabljen je za nevjerojatno grube napade ne samo na Alojzija Stepinca nego i na Katoličku Crkvu pa i cijeli hrvatski narod. I sa Slovencima će biti problema jer oni su spremni na razne blokade i ucjene. Zbog svih tih problema mislim da je došlo vrijeme da se napusti politika "mi ili oni" i da je u interesu hrvatskog naroda da se stvori stabilna Vlada koja će pokušati dobiti nacionalni konsenzus oko bitnih strateških pitanja bez čijeg rješavanja slijedi velika kriza i nestabilnost.
Nisam spomenuo Agrokor, jer se o tome priča i dan i noć ali i posljedice negativnog djelovanja u slučaju Agrokor tek će nastupiti. Osobno ne ću biti sretan ako HDZ napravi koaliciju s HNS-om pogotovo nakon nedavne izjave Ivana Vrdoljaka da ne će dozvoliti da Bandić ostvari većinu u Gradskoj skupštini uz pomoć crnokošuljaša i filofašista Brune Esih, jer tom izjavom Vrdoljak se vratio na politiku Vesne Pusić, Ive Josipovića, Stipe Mesića i drugih koji svako domoljublje vide kao fašizam i ustaštvo. Bruna Esih je moderna domoljubna hrvatska političarka, nije nikakav ekstremist, nikakav crnokošuljaš. Ona je povjesničarka i stekla je veliku popularnost u hrvatskom narodu kao izaslanica Kolinde Grabar Kitarović u Bleiburgu, Bjelovaru i Jazovki, i u svom iskrenom radu i emocijama da se otkriju žrtve komunizma.
Dakle, Brunu Esih kao političaru lansirala je Kolinda Grabar Kitarović. Zato optužba da je Bruna Esih crnokošuljašica posredno je optužba da je i Kolinda Grabar Kitarović crnokošuljašica i ustašica jer je gurala u prvi plan Brunu Esih. U najmanju ruku Ivan Vrdoljak je bio dužan se ispričati za takvu izjavu jer ako to ne učini, a postane potpredsjednik Vlade onda će HDZ imati velike probleme da objasni desnom krilu, domoljubnom krilu, s kim je to ušao u koaliciju.
Zbog svega toga kada bi izvagao za i protiv koalicije s HNS-om da sam na mjestu Andreja Plenkovića ja bih se odlučio za brze nove parlamentarne izbore, jer kako je govorio kardinal Kuharić "čovjek može popuštati do određene granice." Zato je pitanje svih pitanja, uvažavajući interes da sada Hrvatskoj ne trebaju novi izbori, treba ocijeniti u HDZ-u gdje je ta granica kompromisa koju ne smiju prijeći. Dakle, uskoro ćemo znati kojim će putem krenuti Hrvatska. Hoće li se ukinuti Trg maršala Tita da bi Bandić dobio većinu Gradskoj skupštini, da bi se stabilizirao Zagreb kao uvjet stabilizacije Hrvatske ili se to ne će dogoditi. Hoće li doći do koalicije s HNS-om ili će se ići na nove izbore ili će se naći neko novo rješenje npr. manjinska Vlada, kako se priča, uz podršku pet zastupnika SDP-a koji će izaći iz SDP-a i stvoriti neovisni klub i davati podršku manjinskoj Vladi kako se ne bi išlo na nove izbore.
I jedna rečenica za kraj o Splitu. Uvjeren sam da veliki broj nevažećih listića je prosvjed raspadajućih SDP-ovaca koji su na taj način demonstrativno pokazali da su i protiv Opare i protiv Keruma. Ponavljanje lažnih optužbi o prevari i lopovima na našim televizijama prevršile su svaku mjeru. Važno je, bez obzira kakav će rasplet biti da se prestane s govorom mržnje i da prestanu beskrajno prostor dobivati u medijima ljudi koji šire govor mržnje.
Davor Dijanović, hkv.hr
|
