... Ponekad, se samo treba osloboditi prevelikih oćekivanja, jer zbog toga što su se mediji toliko uvukli u naš život i toliko imaju utjecaja na skoro svakog pojedinca, dosta ljudi padne pod utjecaj kojeg stvaraju mediji, lansirajući sliku savršenog čovjeka i žene, koji izgleda kao maneken, bogat je kao Bill Gates, uspješan kao Steven Spillberg i zrači od sreće i zadovoljstva. Ono što nas fascinira kod tih osoba je to što mislimo da su sretni i to povezujemo sa onim što su ili što su postigli, a novine su prepune sa problemima koje takve osobe imaju, i svako malo vidimo kako te osobe imaju i veće probleme nego mi obični ljudi, jer imaju i veće mogućnosti, tako da lako završe u nekoj krajnosti.

Kad je netko sretan i zadovoljan, nije potrebno da nam to niti kaže, mi to osjetimo po njegovom ili njenom ponašanju, i u slučaju da smo mi nesretni, automatski će nas takva osoba privlačiti, i to je ona kemija koju svi traže, jer podsvjesno želimo naučiti od te osobe kako je došla do tog stanja. Iako, ako je čovjek sam i želi nekoga upoznati, njemu nešto znači manjka, pa niti ne može baš obavezno zračiti zadovoljstvom ili srećom, pa time zrači odbojnost. ..

Tako piše autorica knjige, gospođa Marija Vučković, čija će knjiga biti predstavljena

23. siječnja 2011. s početkom u 14.00 h

Kath. Pfarramt Herz-Jesu, 3920 Brig

Razgovor s Marijom Vučković

Što Vas je potaknulo na pisanje knjige i zašto ste izabrali upravo tu temu?

Knjiga je publicističkog karaktera, u kojoj sam iznijela svoja promišljanja, ideje i načine na koji možemo pronaći mir u sebi, ne zanemarujući pri tom niti okolinu u kojoj živimo. Čovjek je društveno biće i potrebni su mu kvalitetni međuljudski odnosi, koji ne će narušavati postignuti unutrašnji mir. Jedno bez drugoga ne može, a da bismo postigli takav život, moramo uložiti dio svoga vremena i znanja. U knjizi ukazujem na oruđe koje je u našoj moći, i kojim možemo promijeniti stvari koje nam zadaju glavobolju, kao i na to kako se suočiti, nositi i prihvatiti ono što ne možemo promijeniti. Pišem o tome zašto je važno njegovati pozitivne strane osobnosti, zašto je važno sebi i drugima priznati da smo mogli biti i drugačiji, te zašto se trebamo odreči negativnog ponašanja, i što nam to donosi.
Knjigu sam prvobitno zamislila kao dokumentiranje mojih misli i moga života, u svrhu ostavljanja pisane riječi generacijama moje obitelji, da onda kad nas ne bude, imaju gdje potražiti i uvjeriti se u naša promišljanja. Mnogo puta sam se pitala, kako su naši predci živjeli i što su razmišljali, ali eto ne znamo, jer ih nema, a nema niti svjedoka, koji bi makar približno dočarali njihov život i promišljanja. U svakom slučaju, svoju nakanu sam ostvarila, knjiga je tu, ali kako mi se u konačnici jako dopala, zaključila sam da u ogromnom svijetu knjiga ne postoji slična, koja obuhvaća sve aspekte čovjekovog življenja. Da bismo otkrili pojedinosti kojima bismo lakše ostvarili sretan život, moramo pročitati puno knjiga, jer svaka se koncentrira samo na jednu temu.

Kako kažete, knjigu ste napisali za Vaše sinove, a sada je nudite i široj publici. Zašto mislite da će zanimati i druge čitatelje?

Ono najvrijednije što čovjek posjeduje daje svojoj djeci, a sasvim sigurno im ne želi dati nešto što će ih unazaditi, već nešto što vrijedi i što će ih u životu pogurati naprijed. Ne zanemarujem niti to da se svaka dobra namjera može izvitoperiti, ali naglasak je na dobroj namjeri koja nije maska iza koje se sakrivaju neki drugi ciljevi, pa ne bi trebalo biti problema. Kad nekoga volimo, želimo da se ostvare njegove želje, a ne naše, i ta iskrenost ljubavi, je u pravilu dovoljna da zadovolji obje strane. Iako sam knjigu pisala za svoje sinove, ona meni čini dobro, a što će biti dobro za njih, oni će odlučiti sami. Mislim da se slažu sa većinom što sam napisala, jer to su univerzalne vrijednosti, koje se mogu primijeniti na svačiji život i učiniti ga bogatijim za spoznaje koje olakšavaju život. Početak svake promjene je spoznaja. Većina patnji prouzrokovane su traumama, događajima koji su nas povrijedili, a koje nismo razradili i izvukli nešto pozitivno iz njih. Tako nastaju trajne štete, koje bi se mogle izbjeći kada bismo shvatili da je sve u životu prolazno. Potreba kompromisa i vođenja računa o našim bližnjima, može itekako biti od koristi svima nama. Međutim često smo u stanju zanemariti posljedice negativnog ponašanja, a vidjeti samo ono što u momentu želimo ostvariti.

Živimo u demokratskom društvu u kojem su ljudi akativni na različitim područjima djelovanja i razmišljanja. Mislite li da će Vaši savjeti pokrenuti i druge na slično razmišljanje i djelovanje u vlastitoj sredini?

Upravo ta neravnoteža, jedni daju previše, a drugi premalo, nije dobra. Odlazak u bilo koji polaritet, je štetan i to sam objasnila u svojoj knjizi. Koliko god egoisti griješe, tako i oni koji daju previše riskiraju svoju sreću, jer zaboravljaju sebe i svoje potrebe. Kad čovjek daje iz ljubavi, već je dobio puno nazad, jer je sretan što je sretan onaj kojeg voli. Međutim i u ljubavi se može pretjerati, jer ispunjavajući želje onome koga volimo, možemo mu itekako otežeti put do osobne sreće. Bolesnim vezivanjem za sebe, činimo drugoga nesamostalnim. U sretnim vezama, davanje i uzimanje je uravnoteženo. Uvažavaju se potrebe jedne i druge strane.

Što mislite, recite samokritično, u čemu se krije vrjednota Vaše knjige?

Postoji mnogo knjiga koje pokušavaju ukazati na manje trnovit put kojim se ipak stigne do raja, našeg osobnog raja, mira sa samim sobom i sa cijelim svijetom. Međutim, niti jedna knjiga koju sam pročitala, nije dala odgovore na većinu pitanja koja su uvijek iznova izranjala. Zašto to mora biti baš tako, zašto nismo sretni iako imamo uvjete za to? Iz osobnog iskustva znam da je moguće živjeti uravnoteženo, ako se pridržavamo nekih pravila. Patnje u životu ne možemo izbjeći, ali možemo izbjeći pretjerane patnje, koje mogu itekako uništiti osobnu sreću i miran život. Možda zvuči nemoguće, ali mnoge patnje možemo izbjeći razvijanjem karaktera koji ne dolazi često u sukob sa okolinom i sa samim sobom

Možete li nam nešto reći o sebi?

Živim sasvim običan i jednostavan život, iako nisam imala privilegiju živjeti na jednom mjestu. No to je možda u neku ruku i blagoslov, jer sam naučila neke stvari, povečala vidokrug. Bila sam suočena sa mnogim stresnim situacijama, ratom, privikavanjem na stranu zemlju i ljude, bolešću. Slićne nedaće su prošli i drugi ljudi, ali ne mora značiti da su manje sretni u životu od onih kojima je sve išlo lagano. Sve ovisi o tome kako tko uspije izaći na kraj sa svojim očekivanjima od života, sa otkrivanjem svojega poslanja. Znači stvar je u tome kako si tko organizira život. Za neka iskustva sam platila punu cijenu, a neka sam naučila od drugih, jer čovjek ne mora sve iskusiti sam da bi vidio što je dobro za njega. Isto tako sam mnogo čitala i učila iz knjiga, koje su ne rijetko pune stručnih izraza i zato dosadne za običnoga čovjeka. To me je motiviralo da svoje znanje i iskustvo pokušam darivati drugima, kako bi lakše došli do svoga cilja. Pisala sam razumljivim jezikom, misleći uvijek na čitatelja, jer sam željela da on na kraju kaže - aha, sada mi je sve puno jasnije. Nadam se da sam makar približno u tome uspjela.

Možete li nam reći gdje se može naručiti Vaša knjigu?

Ako tko ima interesa za knjigu mogu je naručiti na mail biceenigmae@gmail.com, a o knjizi više na blogu biceenigmae, blogspot.com.

Draga gospođo Vučković ja Vam se zahvaljujem na razgovoru. Moram priznati, meni se sadržaj knjige jako dopao i mislim da će svatko tko je pročita, naći puno toga poučnog i interesasntnog. Želim Vam puno uspjeha u predstavljanju knjige i nadam se da će naići na velik odjek čitateljstva.

Marija Ćulap Imhof

Društvene obavijesti 106, prosinac 2010.