Bizantski car i kroničar Porfirogonot zvao ju je, obzirom na veličinu, na grčkom He Megale Hrobatia (Velika Hrvatska).

Iz te nekadašnje postojbine krenula su na poziv bizantskog cara Heraklija 625. godine hrvatska plemena prema jugu i naselila nekadašnje Ilirske provincije sve tamo do Drača, a kako su se silno zaletili, neke grupice su dospjele i u Grčku.

Stanovništvom oslabljena Bijela Hrvatska održala se do 10. vijeka, da bi se onda utopila u novostvorenim državama Poljskoj i Češkoj.

U to vrijeme su Hrvati bili državotvorni narod, koji je u novoj postojbini odmah organizirao državu, odnosno države. Tako nailazimo i na pojam Crvena Hrvatska, koji se je održao do 11. stoljeća a obuhvaćao je najjužnije dijelove Hrvatske uključujući i područje Crne Gore.

Postavlja se pitanje odakle Hrvatima ta sklonost bojom označavati državu i šta ona znači.

Odgovor na to pitanje treba tražiti kod starih Perzijanaca.

Za oznake strana svijeta oni su upotrebljavali boje, pa je tako plava boja označavala istok, bijela zapad, crvena jug i crna sjever. Taj način označavanja strana svijeta se održao u perzijskom odnosno iranskom jeziku do danas, s jedinom razlikom da je zelena boja zamijenila plavu kao oznaku istoka.

Ako prihvatimo iransku teoriju podrijetla hrvatskog imena, po kojoj su Hrvati stari iranski narod koji se je na svojoj selidbi prema zapadu pomiješao sa Slavenima i preuzeo njihov jezik, onda je smisao boja u nazivu hrvatskih država lako razumljiv. Prema tome bijela označava zapadnu, a crvena južnu Hrvatsku. Iz toga proizlazi dalje da su u izvjesnom vremenskom razdoblju egzistirale dvije hrvatske države, kako bi se ona novija označavala kao zapadnije odnosno južnije smještena od izvorne.

Obzirom da je Crvena Hrvatska obuhvaćala područje današnje Crne Gore, te ako se tome pridoda da Crnogorci izvorno govore čisti ijekavski, postavlja se pitanje da li taj narod možda etnički pripada hrvatskom korpusu. Naravno da pri tome crnogorsku naciju ne stavljam pod upitnik i da ih ne želim pretvoriti u Hrvate.

S tim u svezi je zanimljiv slijedeći zapis:

Crnogorci, kojih je bilo podosta u 19. vijeku u Carigradu posjetio je jedan dopisnik "Srbobrana" kako bi o njima napisao izvještaj.

On ih pozdravi - "Dobro veče braćo Srbi!" - Oni mu složno odgovoriše -"Nijesmo mi Srbi, prijatelju!"- "Nego?" - uzvrati začuđeno dopisnik. - "Mi smo Crnogorci." - Dopisnik je pokušao drugačije kazati, pa reče - "A kojim jezikom govorite? Valjda srpskim?" - "Ne" - odgovore mu svi. - "Nego?" - "Mi govorimo hrvatskim jezikom, ali smo Crnogorci." - Opet upita dopisnik - "Kako se zove ovdje vaš poglavica" - Oni odgovore "Hrvat-baša".

O tom događaju piše g. Štedimlija u "Obzoru" od 15.01.1937 pod naslovom: "Carigradski Hrvat-baša".

Gornji izvod iz tog članka i uputu na izvor našao sam u knjizi: Vego Marko, "Povijest Humske zemlje (Hercegovine)", I. dio, tiskara Dragutin Spuller, Samobor 1937.

Piše: Osvin Gaupp

Izvor: Društvene obavijesti br. 96, svibanj 2005