Ima specifičan i nenadmašen sustav obrambenih utvrda: gradski zidovi protezali su se 10 kilometara. Njegova površina je 250 hektara, što je 25 puta više od Kijeva u vrijeme Vladimira Sviatoslavicha, koji se smatra glavnim gradom Slavena. O ovom spomeniku učimo iz arapsko-perzijskih izvora. Znamo da je ovdje u podnožju ukrajinskih Karpata postojala velika sila nazvana Velika ili Bijela Hrvatska. Car Bizanta Konstantina VII u knjizi "O upravljanju carstvom" spominje da su dalmatinski Hrvati nastali od ne-krštenih Hrvata koji žive izvan Turaka (tzv. Mađari).
Kroz ovo područje od davnina su prolazile važne transkontinentalne rute koje su od muslimanskog istoka kretale u zapadnu Europu, a sa sjevera kroz Karpatske prijelaze u dolinu Panon na Balkanu i Mediteranu.
Razlog što dugogodišnja istraživanja od 1982. do 2012. godine nisu dobila veliku pozornost, leži na politici, smatra Korchinsky. "Sovjetska znanost uvijek je naš teritorij nazivala periferijom Kijevske Rusije, ali je jasno da to nije slučaj. Kijev je oduvijek bio "majka ruskih gradova" i bilo je nepoželjno govoriti o drugim znanstvenim otkrićima koja mijenjaju pravac povijesti. Stoga, često takvi nalazi ostaju nespomenuti", kaže istraživač.
"Danas znamo da se grad sastojao od utvrde površine 15 hektara (kneževski dvorac) i utvrđenog predgrađa na području od 235 hektara, okružen sa svih strana zidinama. Tu su živjeli i radili različiti slojevi urbanog stanovništva: obrtnici, trgovci, religiozni ministri i drugi. Također su postojale i trgovačke žitnice. Unutar gradskih utvrda postojale su dvije riječne luke.
Oko grada, u radijusu od 15 km, otkriveni su ostaci više od 65 prigradskih i ruralnih naselja, nekropola, svetišta i špiljskih hramova. Važan dio ovog kompleksa bio je umjetno izgrađen krajem VIII i početkom 1. stoljeća, plovnim putem na rijeci Kolodnici, koji je, uz pomoć moćnih zemljanih brana i kapija, omogućio da se mala riječna plovila slobodno kreću iz grada, uz rijeku do Dnjestra, i u suprotnom smjeru. Cijeli je niz pokrivao površinu od oko 200 km²."
Na iskopanom području samog naselja otkrio je i istražio ostatke više od tridesetak stambenih, gospodarskih i obrambenih objekata.
Prema Orest Korchinsky, posebnu pozornost treba posvetiti cesti od opeka i kamenja, koja se zove Bijela cesta, a vodi do grada i prolaza koji je zadržao ime Zlatna vrata. U procesu iskopavanja pronađeni su svakodnevni predmeti, od gline oblikovane posude, razne vrste proizvoda za kućanstvo, oružje, oklop za jahača i konja.
Posebnu pažnju zaslužuju svetišta drevnih Slavena, smještena u susjednim selima Iliju i Dubrovniku, kao i špiljski hramovi na periferiji središta grada Nikole. Djelovali su uoči usvajanja kršćanstva, a njegovim dolaskom okupirali su vjerski redovnici i obnovili ih u skladu s kršćanskim kanonima.
Povjesničari misle da je Stylsky prestao postojati prije 930 godina. "Ako govorimo o cijeloj metropoli, onda smo u stvarnosti vrlo malo ispitali. Kada na konferencijama kažem da smo iskopali 12 tisuća četvornih metara prostora, onda svi kažu kako je to puno. Ali to je manje od 1%” , rekao je Orest Korchinsky.
Kako bi saznali više i popularizirali nepravedno zaboravljeni spomenik, razvija se europski projekt, stvaranje arheološkog muzeja na otvorenom prostoru na području naselja. "Planiramo obnoviti živote naših predaka: kako su živjeli, što su jeli, kako su se oblačili, kako su lovili, i tako dalje. Rezerva će imati dva aspekta aktivnosti: očuvanje i široku popularizaciju spomenika", komentirao je Orest Korchinsky.
http://istoria.ko.net.ua/
Priredila D. Gaupp, Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj
|
