Slušam Ozrena Matijaševića, predsjednika HURS-a
(Hrvatska udruga računovodstvenih servisa) kako kaže da
Hrvatska nije iskoristila potencijalno tržište od 500
milijuna potrošača, nego je povećala uvoz, izgubila
radna mjesta i tako sama sebi postala najveći
neprijatelj.
Prema podatcima koje Matijašević
navodi, u tri godine svoga članstva Hrvatska je uvezla
7,5 puta više peradi i 3,5 puta više voća nego što ga
je izvezla. Uvoz povrća peterostruko je premašio
izvoz. Uvoz stočarskih proizvoda porastao je s 212'000
tona na 403'000 tona. Izgubljena su radna mjesta, a
samo u Njemačkoj posao je potražilo 50'000 Hrvata.
S pravom proziva hrvatske političare,
koji nemaju strategiju razvoja domaće industrije i
agrara. Poljoprivredna i prehrambena industrija su
rijetke proizvodne grane u kojima bi Hrvatska mogla
konkurirati na EU tržištu. Nepregledne neobrađene
površine zemlje naprosto vape da se netko za njih
pobrine i stavi ih u proizvodnju. I, što je pravo
čudo, ima ljudi koji su puno uložili u poljoprivrednu
djelatnost, unatoč velikih problema s kojima se
susreću. Ali, kada te proizvode žele prodati, onda im
na putu stoji uvozna roba. Jeftinija, ali sasvim
sigurno i manje kvalitetna.
Država bi moral dati prednost
vlastitoj agrarnoj proizvodnji i ograničiti uvoz, a
našim poljoprivrednicima pružiti svu moguću podršku.
Tako, naime, rade sve druge zemlje članice EU. Ne
smije se dozvoliti da odlične i ukusne domaće rajčice,
lubenice, grožđe ... završe na kompostu, a
nekvalitetne, nezrele, bez mirisa i okusa - uvezene
uglavnom iz nizozemske - na tanjurima turista.
Poljoprivreda je samo jedan segment
cjelokupne trgovinske razmjene Hrvatske s Europskom
zajednicom. Ali, i to je dovoljno da bismo stekli uvid
u nesposobnosti hrvatskih političara iskoristiti
prednosti članstva u EZ. Hrvatska je vjerojatno jedina
članica koja nije uspjela povući sredstva koja su joj
stajala na raspolaganju.
Dunja Gaupp,
HKZ Švicarska
|
