Biskup Martin Borković rođen je 1597. gdine u selu Domagović kod Jastrebarskog, a umro u 90 godini života, 31. listopada 1687.

Školovao se u isusovačkoj gimnaziji na Gornjem gradu u Zagrebu, a 1627. g. stupio u pavlinski red. Kao redovnik studira bogoslovne nauke u Rimu, gdje je 1635. zaređen za svećenika.

Po povratku u Hrvatsku uglavnom boravi u pavlinskom samostanu u Lepoglavi. Postaje vrhovni poglavar pavlinskog reda za čitavu Europu, kojem pripada svih 40 godina. Kada je redovnički život zapao u krizu (popuštanje stege), Borković je reformirao pavlinski red.

Kao 70-ogodišnjak postaje Zagrebački biskup i s velikim žarom obnavlja crkveni život mjesne Crkve. Održao je 4 biskupske sinode koje su imale veliki odjek na ukupni crkveni život u Zagrebačkoj biskupiji. Osim za školstvo, zalagao se i za zbrinjavanje siromaha, te osnovao ubožnicu sv. Martina u Vlaškoj ulici, zbog čega ga jedan njegov suvremenik naziva 'Vir bonus' - dobar čovjek.

Živjeo je u posebno teškim vremenima. 1671. dogodila se hrvatska nacionalna tragedija, za urotu su bili optuženi i smaknuti Zrinski i Frankopan. Neprekidno su prijetili turski napadi. 1683. dogodila se bitka kod Beča, kada je kršćanska vojska pod zapovjedništvom Jana Sobjeskog izvojevala pobjedu. Na njegov je prijedlog 1687. g. Hrvatski sabor proglasio sv. Josipa zaštitnikom domovine. Njegovom je zaslugom pronađen bistrički kip Majke Božje i 1684. uređeno marijansko svetište u Mariji Bistrici.

Borkovićev otpor protestantizmu bio je u stvari otpor bečkom i mađarskom posezanju za hrvatskim teritorijem i želja za očuvanjem hrvatskog jezika. Poslije nesretne pogibije bana Petra Zrinskoga, Borković je preuzeo službu banskog namjesnika (locum tenens bani), čime je spasio hrvatsku ustavnost i državnost, točnije onemogućio oduzimanje državnih atributa i gubitak neovisnosti. Zagrepčani su ga zato, na času smrti, prozvali 'Pater patriae' - otac Domovine!

30.10.2010.