Kritika u Hrvatskoj je prema tome opravdana, jer je
stanje i više nego loše, a za to stanje odgovorna je
vlast, time i ministar Jovanović i svi drugi koji sjede
u vladi i primaju dobru plaću za loše upravljanje koje
je dovelo do ovakvog lošeg stanja države i društva.
Stoga je i ovo nastojanje u prvom redu poziv na
promjenu tog lošeg stanja, a promjena je moguća samo
svrgavanjem s vlasti uzročnika lošeg stanja.
Međutim uzročnicima ovog lošeg stanja, koji su do
jučer i sami najavljivali promjene, nikako nije draga
ideja da ih se zamijeni boljom opcijom za Hrvatsku.
Oni čine sve da se njihova vlast održi, da se ne
dovede u pitanje, i zato sve one koji raskrinkavaju
njenu nesposobnost i štetnost, sve one koji se usude
kritizirati takvu vlast, javno osuđuju i prikazuju da
su bez mozga, a onaj tko je bez mozga taj nema ni
razuma, a tko nema razuma taj je lud, a onaj tko je
lud zna se gdje mu je mjesto.
Dobro se zna gdje su i u kakvim
uređenjima nastala takva etiketiranja protivnika
režima, i u kakvim uređenjima je kritika bila tako
grubo osuđivana, i u kakvim se režimima nije imalo
prava i mogućnosti prosuđivati one koji vladaju,
tražiti promjene i smjenu onih koji to zaslužuju.
Stoga se i na osnovu toga može reći kako su se
dolaskom Zorana Milanovića i njegovih ljudi na vlast,
promjene doista i dogodile. Ostvareno je još veće
jednoumlje, jer svi koji misle drukčije brutalno će
biti osuđeni i etiketirani da su bez mozga. Nije li to
i povreda osnovnih prava slobode mišljenja i
izražavanja??
"Lumen mundi", to jest ministar
znanosti i obrazovanja, kao takav trebao bi znati da
je pravo javnosti u demokratskom društvu reći što
misli, da je sloboda mišljenja i izražavanja temelj
demokratskog društva, ali i uvjet napretka svakog
društva, jer tamo gdje nema tolerancije i razlika u
mišljenju, nema napretka što zorno pokazuje primjer
hrvatskog društva. Trebao bi znati da u demokratskom
društvu svi, pa i oni najslabiji, trebaju u svemu
imati jednake mogućnosti, prava i šanse, a ne da
određene mogućnosti, prava i šanse imaju samo
"najjači" .
Ministrovo shvaćanje prava i sloboda
nije jedini pokazatelj stanja slobode mišljenja i
slobode izražavanja. Šutnja, kako upokorenih medija,
tako i velikog dijela uškopljene hrvatske
inteligencije, te očigledni strah od kazne i sankcija,
ako se kaže ono što se misli i mišljenje javno izrazi,
jasno govori da sloboda govora i mišljenja u RH nije
sastavni dio "zdravog političkog društva". Govori da
je ona samo deklaracija.
Pošto su
prava na slobodu govora i slobodu mišljenja, između
ostalog, karakteristike društvenog uređenja kao
demokratskog ili totalitarnog, onda se jasno dade
zaključiti da Hrvati danas žive u totalitarnom
uređenju, jer nema slobode govora i mišljenja, a to
nije vrlina demokracije nego diktature.
I prema državno-pravnim učenjima upravo mjera slobode mišljenja je osnovni
kriterij obima demokracije u jednom društvu. Mjera te slobode omogućava kritiku
političkih odluka za koje se smatra da su nepravedne, transferira želje društva
u području političkog odlučivanja i zahtijeva objašnjenja za donesene odluke.
U Hrvatskoj nema javne kritike političkih odluka, želje društva su samo puke i
prazne želje, a objašnjenja za donesene odluke u potpunosti izostaju
Osnovna
prava, kao što su pravo slobode mišljenja i
izražavanja, kod Hrvata su imala i imaju samo
funkcionalno značenje. Dolaskom Kukuriku na
vlast nisu postala "statusna prava demokracije".
Ta prava i dalje se shvaćaju samo kao mogućnost, ali ne i kao politička i
društvena svakodnevnica.
U potpunosti primitivni istup ministra Jovanovića, jasno pokazuje da su ta
prava stavljena izvan snage. U suprotnom bi Jovanović snosio odgovornost za
izrečeno. To bi priličilo demokratski uređenom društvu. Međutim Hrvati i
hrvatski građani žive u onakvom uređenju u kojem bit demokracije sačinjavaju
samo izbori. Sve drugo što demokraciju čini demokracijom, izostaje pa tako i
osnovna prava kao što su postupak legitimiranja kontrole i kritike političke
vlasti. Tome i takvom stanju obilato pridonosi i ministar obrazovanja i znanosti
koji je, umjesto da "svijetli", da prednjači i teži za promjenama i tako
doprinosi razvoju demokracije i napretku društva, jedan od važnijih čimbenika
vladavine mraka u "demokratskoj" Hrvatskoj.
Žalosno je
da takvu Hrvatsku neki vide kao "modernu europsku
demokratsku zemlju". Takvu je vidi i naziva
predsjednik Ivo Josipović ali i mnogi drugi hrvatski
pseudo političari. A činjenica je da smo miljama
daleko od takve Hrvatske. To i iz razloga, jer su kod
modernih država Opća deklaracija o ljudskim
pravima, te Europska konvencija za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda opće
prihvaćeni standardi.
Valja reći kako upravo Konvencija u članku 10 govori da svatko ima
pravo na slobodu izražavanja i kako to pravo obuhvaća slobodu mišljenja i
slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez
obzira na granice.
Konvencija je prihvaćena i u hrvatskom Saboru, ali je očito da njene
odredbe nisu postale izravno primjenjive za sudove i druge državne organe i sva
tijela koja imaju javnu vlast. Ta osnovna prava u RH ostala su neostvarena i
unatoč odredbi Ustava RH sadržanih u glavi lll (Temeljne slobode i prava čovjeka
i građanina).
Kad bi Hrvatska uistinu bila moderna demokratska zemlja prije svega bi se
ispoštovale takve odredbe. Stoga je potpuno deplasirano i demagoški govoriti o
Hrvatskoj kao takvoj. To mogu govoriti samo zlonamjernici ili oni kojima fali
temeljno znanje, a vjerojatnost je da je i jedno i drugo u pitanju.
Upravo zbog
takvih hrvatsko društvo, u svim svojim sferama, je
jedno veoma zaostalo društvo.
Vjerojatnost je da bi naše društvo bilo mnogo slobodnije, humanije,
pravednije, moralnije i naprednije društvo, kad bi oni koji upravljaju i vode
ovo društvo uz "mudrost" i znanje stečene obrazovanjem i spoznajama učenja
posjedovali onu mudrost i znanje "darovanu odozgo", to jest darove koji
kompletiraju duhovni organizam i koji se ulijevaju po Duhu Svetom.
Takvi darovi daju opće svijetlo i orijentaciju za život. Ulijevaju ispravne
sudove i pojmove. Bistre ljudski um, uče čovjeka primati i davati savjete,
indirektno pomažu razumijevanju svih naravnih činjenica...
Mudrost, kao jedan od tih darova, rasvjetljava razum da upozna pravu svrhu
života i najbolji put što vodi do nje. "S njom mi dođe svako dobro", svjedoči
Mudrac (Mudrosti 7,11).
Ona se nalazi samo u vjeri putem sabranosti i razmatranja, a nikako u
"mudrosti ovoga svijeta" koja je pred Bogom ludost.
I znanje, kao jedan od tih darova, više je nego vrijedan dar. Taj dar spada
među intelektualne darove, a dariva se, između ostalog, kako bi čovjek sebe
bolje upoznao, kako bi bio sposoban razumjeti i protumačiti dubinu istine i bit
stvari, kako bi shvatio što je pošteno, a što nepošteno, što vodi u propast, a
što u spas. Čovjek s darom znanja traži i radosno prihvaća istinu i priznaje
drugoga.
"Darovi odozgo" međutim se ničim ne mogu steći i zaslužiti, jer inače ne bi
bili dar. Oni su uliveni, a može ih imati samo pravednik. Zato ih gubimo smrtnim
grijehom.
Učinkoviti su ako se, između ostalog, provodi krepostan život, ako se živi u
sabranosti i prisutnosti Božjoj, ako se prožimamo duhom Božjim, odbacujući duh
svijeta.. uče duhovni učitelji.
Piše Mirko Omrčen
Tematski vezani članci (klikni) |
