Kada sam prije 12 godina napisala članak gornjeg naslova za Društvene obavijesti Hrvatske kulturne zajednice, ni sanjala nisam da će pobuditi tako veliku pozornost kod nekih ljudi. Bilo ih je koji su, pročitavši članak, vidjeli svoju sliku i priliku, premda ja nisam mislila na nikoga konkretno, nego na više njih, Hrvata u Švicarskoj.

Neki se i danas služe jednim dijelom teksta, koristeći ga u svoje osebjune svrhe. Saznavši to, pomislila sam kako neće biti zgorega cijeli članak objaviti na našoj stranici, kako bi ga ljudi lakše i brže našli na internetu. Jer, čini se, taj članak neće tako brzo izgubiti na orginalnosti i aktualnosti. Ljudi s opisanim osobinama ne izumiru, naprotiv, sve ih je više! Evo teksta:

Biti identičan, znači isto što i biti isti. Tko je isti sa samim sobom? Doslovno shvaćeno svatko, tko ne vodi dvostruki život. Ali pod pojmom "identitet" podrazumijeva se još i nešto drugo, naime ravnoteža između tijela, duše i duha, harmonija osjećaja i mišljenja. Identitet je nepokolebljiva samosvijest zrelog čovjeka, koji je sam sa sobom načisto.

Toliko ljudi ima koji nisu sami sa sobom načisto, koji nikada nisu uistinu oni sami. Njima nedostaje duševno središte, jedno karakterno težište. Ljudi koji to nemaju, stalno su u potrazi za svojim identitetom. A to su očito mnogi ljudi, jer kako si inače objasniti priliv mase ljudi u apsurdne sekte u Americi. U Hrvatskoj su to trenutno stotinjak političkih stranaka, a među Hrvatima u Švicarskoj nebrojene udruge.

Tko otvorenih očiju ide kroz život, stalno se susreće sa ljudima koji imaju probleme identiteta. Znakovi pokazatelji za to su neuravnoteženost, nespokojstvo, nezadovoljstvo sa okolinom i samim sobom.

Načelno se može imati razumijevanje za to. Jer kada ne bi imali snove, kada ne bi imali želju za promjenama i poboljšanjem naših životnih prilika, onda bi to bila rezignacija. Ali, ne smijemo biti sanjari, koji će svoj životni vijek provesti u trci za iluzijama. Moramo biti razumni, to znači ekonomski upravljati našom životnom energijom, moramo težiti realističnim ciljevima. To istovremeno znači da uvijek moramo biti spremni na kompromise. Slikovito rečeno, ne moramo obavezno tražiti novi stan, možemo i naš stari novo namjestiti.

Kako možemo postati sami sa sobom identični? Prvi korak predstavlja nesumnjivo da sami sebe akceptiramo. Identitetu pripada i spoznaja što je moguće i primjerno. Uvijek iznova primjećujem kolikim ljudima upravo to nedostaje. Previše ljudi pokušava uzporno činiti ono, što stvarno ne mogu (neznaju) ili ne bi trebali. Zašto grabiti za zvijezdama? Njihova frustracija zagorčava žiovot ne samo njima samima, nego i njihovoj okolini.

Postoji još jedna važna strana identiteta: moral i poštenje. U našem vremenu, u kojem su mnoge stare vrijednosti izgubile na važnosti, gube se granice i pojmovi o tome što se pristoji, a što ne.

Pod krilaticom "sloboda tiska" izgovorene su mnoge laži, oklevetani ljudi, iskrivljeno prikazani mnogi događaji. Kada bi si uzeli vremena "pročačkati" po životu upravo tih izvjestitelja "senzacionalista" shvatili bi zašto oni to rade. U njihovoj vlastitoj kući (stvarnoj i duhovnoj), nered je toliki da im je jednostavnije mesti pred tuđim vratima. Pa ako je to još i dobro plaćeno (novcem i/ili funkcijama), onda se dvostruko isplatilo!

I što da zaključno poručimo onima koji su se prepoznali u ovom opisu? Najteža kletva moje stare majke upućena Srbima na početku rata u Hrvatskoj - "dabogda se sami sobom pozabavili" - bila bi možda ipak preteška, kada znamo kakvim je plodom urodila. Zato im preporužujem molitvu nepoznatog autora:
"Bože daj mi smirenost u prihvaćanju stvari koje ne mogu promijeniti, daj mi hrabrosti da promijenim stvari koje mogu promijeniti i mudrosti da razlučim jedno od drugoga".

Piše Dunja Gaupp, Društvene obavijesti br. 88, travanj 2000.