BJEŽITE OD KARAMARKA KOJI ZABIJA POSLJEDNJE ČAVLE NA LJESU HDZ-a

Trula hrvatska izdajnička vlada i orjunaški predsjednik Josipović, i uz pomoć njihovih britanskih nalogbodavaca proživljava vlastitu agoniju odsječenosti od naroda i, uopće, od društvene zbilje. Svi relevantni socio-ekonomski pokazatelji ukazuju na neminovnost održavanja prijevremenih parlamentarnih izbora, usprkos Milanovićevim manipulacijskim akrobacijama u smislu, kako njegovoj Vladi u Hrvatskoj ne postoji alternativa, kako Vlada stvara preduvjete za neki budući hrvatski razvojni zamah, kako će BDP početi rasti slijedeće godine i sl. politikantske floskule. Narod, do krajnosti izluđen bahatošću i neosjetljivošću hrvatske vlasti za temeljne egzistencijalne probleme svojih građana i njenim, ništa manje važnim ignorantskim, provokatorskim, i, zašto ne reći, neprijateljskim stavom prema hrvatskim nacionalnim vrijednostima i tradicijskoj supstanci koja ga i čini takvim kakvim on jest, neće još dugo trpjeti njihovu partijsku diktaturu i ideološku revoluciju.

Ono što Hrvate u svemu tome može i mora zabrinuti jest pitanje kome dati svoj glas, a da se ne ponovi još jedna lažna predstava u liku i djelu Ive Sanadera i, nakon njega, u likovima perverznih i bahatih kukurikavaca. Domoljubne snage i hrvatska desnica, poučeni političkim zbivanjima od 2000. g. na ovamo, dobro su, na žalost na samima sebi, naučili lekciju što znači nejedinstvo i osobni interesi nasuprot zajedničkoj, organiziranoj, nacionalnoj fronti na jednoj izbornoj listi. Stoga su neki od njih, sada, u dobroj vjeri, zaključili kako je posljednji čas sklopiti savez s HDZ-om, tom, do 2000. g. stožernom i svehrvatskom strankom. Zato su se HDZ-u i priključile razne pravaške opcije, te HSS i još poneko.

Međutim, teško je gledati sve te dobronamjerne hrvatske domoljube iz navedenih stranaka, ( uključno i većinske poštene članove iz HDZ-a), kako će uskoro žaliti zbog sklapanja saveza s "đavlom", u liku Tomislava Karamarka. O njemu i njegovu političkom djelovanju 90-ih godina i angažmanu u Mesićevom stožeru već je sve znano i nepotrebno je trošiti riječi. Međutim, ono što je razvidno iz "novovjekog" Karamarkovog djelovanja kroz poziciju čelnika HDZ-a jest pravi predmet za analizu. Tako u oči upadaju već pomalo zaboravljene nedemokratske metode razračunavanja s političkim oponentima unutar HDZ-a, pri čemu nisu za osuditi postupci uklanjanja onih kadrova koji su imali umočene prste u Sanaderovoj i Kosoričinoj prljavoj kriminalnoj ili protuhrvatskoj raboti. Problem je u onim poštenim, časnim i domoljubnim ljudima kojih se Karamarko brutalno riješio samo zato što su bili ili "previše desno" ili su podržali dr. Milana Kujundžića na unutarstranačkim izborima. Karamarko zabija posljednje čavle na ljesu domoljubnog HDZ-a! Više nego jasan signal za uzbunu hrvatskim domoljubima koji u današnjem HDZ-u očekuju nacionalni spas.

Drugi, još nemoralniji postupak Tomislava Karamarka, jest taj što je mučki izigrao časne namjere članova Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, i to nakon što je, doslovno na krvi i znoju tih ljudi, poput kralja ušetao u Vukovar na čelu dostojanstvene kolone poniženih ali odlučnih Hrvata iz Domovine i svijeta, medijski se promovirajući u neospornog vođu hrvatskih domoljubnih snaga. Karamarko već slijedeće večeri za dnevnik Nove TV, na izričit upit novinara hoće li potpisati referendumsku inicijativu navedenog Stožera o uporabi ćirilice, nemušto reče kako ne zna jer se mora konzultirati sa stranačkim rukovodstvom. Prestrašno za "lidera" desnice i onoga čiji se glas u stranačkom vodstvu bezpogovorno sluša i provodi poput nekad Staljinovog.

Na portalu dnevno.hr dana 30. studenog pročitah vijest kako je Tomislav Karamarko izjavio da je vodstvo stranke dalo svom članstvu dozvolu da se prema navedenoj referendumskoj inicijativi izjasne kako žele, uz lakonsko obrazloženje kako je on ionako čuo da će vladajući pooštriti uvjete za održavanje budućih referenduma te da od toga "Stožerovog" referenduma, prema njegovu mišljenju, neće biti ništa. Već narednog dana (u vrijeme pisanja ovoga članka) Karamarko je izjavio kako je potpisao Stožerovu peticiju za referendum te da će vjerojatno biti prikupljen dovoljan broj potpisa građana.

Prava pravcata konfuzija i ad-hoc mjenjanje stavova od strane predsjednika najveće oporbene stranke koji se očito rukovodi onom starom devizom "kako vjetar puše". I više je nego očito da Tomislav Karamarko, po eventualnom dolasku na vlast, neće učiniti ama baš ništa što bi dokinulo protuhrvatske i ideologizirane zakone instalirane ili operacionalizirane u vrijeme kukuriku diktature, a po nalogu britanskog establišmenta. Karamarku bi čelnici stranaka koje su ušle u koaliciju s HDZ-om, u ime svoje vjerodostojnosti pred vlastitim članstvom, javno i nedvosmisleno trebali postaviti pitanja, što će učiniti eventualnim dolaskom na vlast glede ukidanja ideologiziranog zdravstvenog odgoja, ćirilice u Vukovaru, komemoracije u Bleiburgu, a poglavito svom odnosu prema umrežavanju Hrvatske u tzv. regiju.

Karamarko se, osim o Bleiburgu, o tim pitanjima nikada javno ne izjašnjava, pa se i njegov odgovor više nego jasno može isčitati, a glasi: ovisi što će reći službeni London. Karamarko je ucjenjiv i kao takav nemoćan popraviti bilo što, sve ako bi i htio. A hrvatskoj desnici umreženoj u Karamarkovu mrežu bih savjetovao: ne srljajte kao guske u magli, strpite se još malo, ima još igrača na hrvatskoj političkoj sceni koje režimski mediji sustavno bojkotiraju bojeći se onih nad kojima udbaško-orjunaška vlast nema nadzor.

Milan Kujundžić gotovo svakodnevno formira ogranke Hrvatske zore, interes naroda je golem-mediji šute. Tu je još i Zavjet za Hrvatsku, ABH. Tu je i HRAST te razne lokalne političke stranke dobronamjernih ideja i kvalitetnih ljudi. Hrvatska i Hrvati više nemaju pravo na grešku i na loš odabir po principu "glasujmo za manje zlo". Zlo je uvijek zlo, a to nam zorno dokazuje hrvatska zbilja posljednjih petnaestak godina.

U svemu navedenom bitnu ulogu može i mora odigrati Katolička crkva, i poradi hrvatskoga naroda i poradi sebe same. Postavljajmo svi skupa glasna pitanja o krucijalnim problemima hrvatskog društva svim političkim liderima te od istih zahtjevajmo nedvosmislene i precizne odgovore. Tražimo od istih političku odgovornost i javno im recimo kako ćemo ih mjenjati i prije isteka njihovih stranačkih ili državnih funkcija ukoliko ne ostvaruju obećano. Samo ćemo tako barem donekle uživati u prividu demokracije zapadnoga tipa. Ako ne znaš-odlazi, ako ne želiš-opet odlazi! A za još jednu izdaju više nemamo ni vremena, ni snage, ni strpljenja.

Piše: Zoran Meter

www.hkz-kkv.ch