Znamo da je Ivica Račan bio cijeloga života kamen
temeljac komunističkoga sustava u Socijalističkoj
Republici Hrvatskoj i udarna šaka u slamanju Hrvatskoga
proljeća 1971./72. godine, te da je u novom buđenju i
javnom očitovanju hrvatskoga nacionalnog duha, u vidu
vodeće uloge prvoga predsjednika dr. Franje Tuđmana pri
osnivanju političke stranke HDZ-a, nazvao tu stranku
"strankom opasnih namjera". Također znamo da nije htio
sudjelovati sa svojom strankom SDP-om u donošenju
Deklaracije, usvojene u Hrvatskom državnom saboru 25.
lipnja 1991. godine, o suverenosti Republike Hrvatske.
Tada je Ivica Račan, sa svojom partijom, napustio
saborsku sjednicu.
Nadalje, prijelomne 2000. godine,
kada je na čelu koalicije preuzeo vlast 3. siječnja,
osim masovnih čistki HDZ-ova kadra u svim
institucijama i na svim područjima političkog,
kulturnog i gospodarskog života u Republici Hrvatskoj,
odmah ukinuo riječ "državni" iz naziva Hrvatskoga
državnoga sabora, ukinuo Županijski dom i, što mu je
najveći krimen protiv Republike Hrvatske, u Saboru
donio pogubnu, nelegitimnu i međunarodno-pravno
nelegalnu, Deklaraciju o nadležnosti Haaškoga suda nad
unutarnjim vojno-redarstvenim akcijama "Oluja",
"Bljesak" i drugima, prekinuvši prethodno iz 1999.
godine započeti međunarodni pravni postupak za
utvrđivanje nenadležnosti.
Bespravno je otpustio iz policijskoga
sustava oko 5.000 dragovoljaca, kako bi nesmetano
počeo uhićivati generale Hrvatske vojske i druge
hrvatske branitelje, na temelju montiranih i lažnih
optužbi Haaga, a i pravosuđa u Republici Hrvatskoj,
gdje je namjestio komunizmu odane dužnosnike i suce.
Nadalje je, zajedno sa sebi odanim, proizašlim iz
istoga udbaško-komunističkoga miljea, Stjepanom
Mesićem, i sudjelujući u istim tajnim planovima
zločinačkoga pothvata protiv države Hrvatske, u okviru
plana tajnih službi takozvanih moćnika svijeta,
započeo i proveo uništavanje fenomena respektabilne i
u svjetskim razmjerima Hrvatske vojske.
Preuzeli su
i sve medije u Republici Hrvatskoj, te započeli
provoditi totalnu detuđmanizaciju, uz sve ostale
psihološke manipulacije i prevare hrvatskoga naroda.
Uveli su i nove državne blagdane, kako bi izazvali
totalnu zabunu i nesnalaženje u narodu.
No,
najstrašnije, dogovorili su montirane i monstruozne
optužnice od strane Haaga. Prvi je bio na udaru
stožerni general Hrvatske vojske Janko Bobetko, kad
već nije bio na životu glavni zapovjednik Hrvatske
vojske i obnovitelj hrvatske države dr. Franjo Tuđman.
Dakle, takav i još puno gori, Ivica
Račan, preminuo je u 64. godini, 29. travnja 2007.
godine.
Tko je bio
ponosni i dostojanstveni general Hrvatske vojske Janko
Bobetko
O njemu
nije potrebno puno govoriti. Tisuću devetsto
sedamdeset i prve godine, kao general takozvane JNA,
došao je među prvima pod najžešći udar. Oduzet mu je
čin generala, te je bio stavljen u kućni pritvor i
izolaciju, uz prismotru cijeloga života.
Tisuću devetsto devedesete godine bio je glavni
oslonac dr. Tuđmanu u planiranju strategije obrane i
oslobođenja Republike Hrvatske.
Optužnica od
strane Haaga za "zločinački pothvat" zadala mu je
najteži udarac u životu. Znamo da je donio odluku da
po cijenu života neće dopustiti svoje uhićenje i
otpremanje u Haag. Zbog svih tih stresova, preminuo je
u 85. godini života, 29. travnja 2003. godine.
Dvadeset i devetog travnja 2011., na
obljetnicu njegove smrti, o stožernom generalu Janku
Bobetku ni riječi ni u kojem mediju, kao da nikada
nije ni postojao.
O Ivici Račanu, koji je i posredni
uzrok smrti generala Bobetka, svi talambasi u svim
medijima. Vijence polažu razne delegacije, a i
delegacija na čelu sa predsjednikom Republike Hrvatske
Ivom Josipovićem, a da o hvalospjevima od strane
njegove partije i ne govorimo.
Hrvatski narode, otvori oči i probudi
se! Ti ne živiš u Bobetkovoj, nego u Račanovoj
Hrvatskoj!
Dr. Ružica Ćavar,
predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj
|